(VIDEO) Noć kada je Podgorica gorjela!

Na današnji dan, 14. januara, prije tačno dvije decenije, dogodio se pokušaj uličnog prevrata, a Crna Gora je tih par sati bila na ivici građanskog rata. Prevrat je spriječen, što je, pokazalo je vrijeme, umnogome oblikovalo dalji tok savremene crnogorske istorije.

Organizovani su trodnevni protesti u centru Podgorice zbog odbijanja bivših funkcionera DPS-a okupljenih oko Momira Bulatovića da priznaju rezultate predsjedničkih izbora na kojima je pobijedio Milo Đukanović. Podsjetimo, Momir Bulatović, u prvom krugu za predsjednika Republike, bio je ispred kandidata Mila Đukanovića (147 624 glasova naspram 145 758), da bi u drugom, finalnom krugu za Mila Đukanovića glasalo 174 745, a za Momira Bulatovića 169 275 građana.

Demonstracije pred Skupštinom su sazvane sa najavom da Momir Bulatović, poraženi u drugom krugu izbora za predsjednika, neće predati dužnost Milu Đukanoviću već, kako je rekao, ,,narodu”.

Organizacioni odbor koji je predvodio Momir Bulatović zahtijevao je da se raspusti Skupština i “zbog učešća u izbornoj krađi” smijeni nekoliko članova Vlade.

Veče pred inauguraciju novog predsjednika, pred Skupštinom se okupio veliki broj građana iz čitave Crne Gore. Dok su sa skupštinskih stepenica demonstranti zbijali redove, slušali gusle, palili logorske vatre u parku preko puta, pregovarački timovi dviju suprotstavljenih strana pokušavali su da smire strasti uz posredovanje tadašnjeg saveznog premijera Radoja Kontića.

Nakon što su oko 18 časova organizatori objavili da su svi zahtjevi odbijeni, iz mase su se čuli pozivi da se ide na Vladu, pa je Momir Bulatović pozvao demonstrante da prošetaju pored Vlade i vrate se pred parlament.

Hiljade pristalica Momira Bulatovića i njegovog koalicionog partnera Božidara Bojovića, krenule su ka Vladi Republike Crne Gore. Situacija je postala kritična kada je pred Vladom među demonstrante uletio automobil koji je, prema tvrdnjama učesnika, vozio jedan od ljudi iz Đukanovićevog obezbjeđenja. Ka Vladi je poletjelo kamenje, a prvi redovi protestanata pokušali su da probiju policijske kordone i uđu u zgradu. Policija je među demonstrante bacila suzavac, masa je počela da se komeša i povlači prema zgradi parlamenta.

 Dok su Blažovim mostom letjele kamenice i molotovljevi kokteli eksplodirala je i ručna bomba, za koju su organizatori kasnije tvrdili da nije bačena, već da je ispala nekom od policajaca.

Te noći povrijeđena su 44 policajca i četiri civila, Podgorica je bila okupana suzavcem, a Crna Gora nikad bliža građanskom ratu…

Pođelom tadašnjeg DPS-a, podijelila su se braća, kumovi, prijatelji, komšije, na dva, oštro suprostavljena tabora…

Šest dana nakon nemilih događaja potpisan je sporazum koji garantuje mirno razrješenje krize u Crnoj Gori, poštovanje institucija i raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora u maju, što je dio javnosti nazvao “kapitulacijom Momira Bulatovića”.

Milo Đukanović je dan nakon drame u Podgorici, postao predsjednik Crne Gore.

„Bez ravnopravne države Crne Gore još manje može biti Savezne Republike Jugoslavije, a mnogi ne razumiju ili ne žele da švate da je pitanje crnogorske državnosti i ravnopravnosti Crne Gore u jugoslovenskoj federaciji uveliko prevazišlo moći odlučivanja bilo kojeg pojedinca u Crnoj Gori ili izvan nje“, kazao je između ostalog na inauguraciji Đukanović.

Ubrzo je, od strane vladajućeg DPS-a, ideja o demokratskoj Jugoslaviji zamijenjena onom o nezavisnoj, međunarodno priznatoj Crnoj Gori, a nastupajuće predreferendumsko vrijeme svorilo je još dublje pođele u ionako podijeljeno crnogorsko društvo.

Izvor: Objektiv.me

 



Želite reklamu na Portalu Crna Gora? Javite nam se!

Želite i Vi da pišete za Crnu Goru? Pridružite nam se!