Ljubav Baranina prema oldtajmeru: Bolje da volim Bubu nego drugu ženu

1974-volkswagen-beetle-1200-dusan-raicevic-bar-03.jpg

Bar je minulog vikenda bio prijestonica ljubitelja oldtajmera, a junak današnje priče glavni je krivac ove auto smotre u gradu pod Rumijom. Upoznajte Dušana Raičevića i njegovog ljubimca na četiri točka Bubu koju ima već 44 godine.

Foto: Miloš Nikodijević

Okruženi starim drvenim plovilima, prije nego što je Sunce konačno utonulo u more, redakcija portala Autoslavia je razgovarala sa Dušanom o automobilu koji je u njegovu porodicu ušao nov te 1974. godine.

“Ovaj auto je kupljen u Volkswagen salonu u Dubrovniku. Moj pokojni otac ga je preuzeo i to je bio poklon od njegove majke koja je i dan danas živa i ima 95 godina.” počeo je Dušan, dodavši da je njegov otac želio Bubu upravo u ovoj boji, zbog čega je morao da čeka, ali i doplati, te da zbog nje ponovo ide za Dubrovnik.

Foto: Miloš Nikodijević

U novembru 1974. godine, auto je poslije par mjeseci čekanja došao u dom Raičevića.

“Prva registracija bila je 5. novembra 1974. godine, a ja sam rođen 14. februara 1984. godine tako da je on tačno deset godina stariji od mene, jer sam po identifikacionom broju saznao da je ona proizvedena u februaru 1974. godine”.

Kako je Dušan kazao, njegov otac je isprva želio kabriolet, ali ga je od toga odgovorio lokalni majstor, upozorivši ga da su oni dosta rijetki i da bi neko iz ljubomore mogao da mu izreže krov. Takođe, obećao je da će mu servisirati Bubu dokle god je ona kod njega.

Kako je Dušan dalje ispričao, očeva Buba je bila prvi automobil koji je on vozio kao tinejdžer, dok je on za života najviše vozio vikendima, sa Dušanom i njegovim starijim bratom na zadnjem sjedištu.

Foto: Miloš Nikodijević

“Vikendi su bili rezervisani za druženje sa Bubom. Ja sam se vozio pozadi, u unutrašnjem gepeku, i vikend ture su redovno bile od petka popodne; pali se Buba i porodica ide za Dubrovnik kod rođaka”.

Dušan je Bubu vozio kao svoj prvi automobil i to prilično nevoljno.

“S početka, kad sam bio primoran da vozim, to su bile velike muke. Otac je htio da ja što prije počnem, a ja sam se orjentisao na Vespice i manje dvotočkaše. Međutim, on je htio da se rastereti vožnje i s početka sam izbjegavao te pokušaje, ali čim sam prošao prve kilometre sa njom, ona mi se omilila”.

Nakon očeve smrti, Buba je u dvorištu stajala deset godina. Naime, čekalo koji će brat i kada da se odluči da je ponovo pokrene. Na kraju, to je bio Dušan i u decembru 2015. godine, restauracija je konačno počela.

U tom trenutku, Buba je imala nekoliko modifikacija u enterijeru karakterističnih za sedamdesete i osamdesete godine — prednja sjedišta od Golfa 1 i posebno pravljeni tapaciri koji su ih pratili. Kako je Dušan želio da automobilu svog djetinjstva vrati fabrički izgled, u Beogradu je našao Bubu istog godišta sa perfektno očuvanim enterijerom i volanom.

Foto: Miloš Nikodijević

“Htio sam da ta priča bude što autentičnija, da bude kako je ja pamtim. Sada je u Bubi čak prvi radio koji ja pamtim, a koji je nekad zamijenjen kada su došle kasete”.

Iako je uspješno pratio fabrički Bubin izgled, Dušan je riješio da na njoj ostavi lični pečat u vidu zaštite za haubu.

“Nekome se sviđa, nekome se ne sviđa, ali je to je moj trejdmark. U moru Buba našao sam neki detalj koji će je učiniti prepoznatljivom”.

Kako je Buba bila čuvana i dok je stajala, karoserija je bila veoma dobro očuvana, tako da su na njoj obavljane samo sitne korekcije.

Foto: Miloš Nikodijević

“Što se tiče limarijskih radova, to su stvari tipične za Bubu, prednji džepovi i dna vrata. Ona je 2016. godine prefarbana i od dodatnih radova, rađeno je štelovanje motora”.

Već u aprilu 2016. godine, Buba je ponovo bila na putu, te na prvim skupovima u Crnoj Gori i prošle godine na prvom skupu u Bijeljini. Tokom zime, Buba provodi vrijeme u garaži, ali kako Dušan priznaje, svaki suvi zimski dan ipak iskoristi da je provoza makar na kratko. Od aprila do oktobra, druženje sa Bubom je obavezni činilac svakog slobodnog vikenda.

“Klimatizacija koju imam sa leptir staklima ne može da se mjeri ni sa jednim klima uređajem i ni sa jednim vozilom i to je nešto što mi posebno pravi zadovoljstvo. Jedan od uslova mojoj curi bio je taj da prihvati Bubu i ljubav prema Bubi, a njen odgovor je bio: ‘Dobro, bolje da voliš Bubu negoli neku drugu ženu!’” uz smijeh je dodao Dušan.

Uvidjevši Dušanovu predanost u vraćanju Bube na put, porodica je sve više cijeni, a Dušan se osvrnuo i na susret Bube i njegove bake.

“Uh, to su bile suze. To je bila tajna i još nezavršenu sam je doveo poslije četvoromjesečne restauracije. Prvi moj dolazak je bio prilično emotivan. Izveo sam baku koja se prilično teško kreće uz dva štapa, ali je ipak izašla ispred kuće. Tada je počela da plače, jer je ona odvajala od usta da bi školovala mog oca i na kraju krajeva, to je bila nagrada za njegov završen fakultet i odslužen vojni rok”.

Foto: Miloš Nikodijević

Za Dušana, najveća vrijednost njegove Bube leži u srcu, i zato će priča o njoj zauvijek biti porodična.

“Bubaši kažu da je to sedamdeset četvrto, da je Sarajka i tako dalje, ali ovaj auto za mene ima nemjerljivu sentimentalnu vrijednost. To je priča koja je definitivno u nama, u porodici i sigurno će tu ostati. Prvi u redu da je moj bratanić koji ima godinu i po dana i mislim da će on sljedeći voditi brigu o Bubi. Mislim da će mali stasati brzo i biti spreman da je preuzme i da će se porodična priča brzo nastaviti”.

Autor teksta: Đorđe Sugaris

Izvor: Cafe Del Montenegro

Advertisements
Želite reklamu na Portalu Crna Gora? Javite nam se!

Želite i Vi da pišete za Crnu Goru? Pridružite nam se!

Ostavite komentar