Dosta je kopanja po onome što nas razdvaja

#VeljkoBulajić

Živimo u čudnim vremenima, a ja se osjećam kao da snimam prvi film. Ipak, atmosfera nije onakva kakva je bila kad su se nekada snimali filmovi, iako se ova moja nova priča lako može primijeniti u današnje vrijeme. Ovako, za „Novosti“, govori proslavljeni filmski režiser Veljko Bulajić, autor kultnih ostvarenja „Vlak bez voznog reda“ (1959), „Kozara“ (1962), „Bitka na Neretvi“ (1969), „Atentat u Sarajevu“ (1975), „Veliki transport“ (1982)…, koji je ovih dana u Istri počeo da snima svoj novi film „Bijeg do mora“.

Bulajić: Na kraju se pokaže da ništa nije imalo smisla osim ljubavi i dobrote (Foto: Pixel)

U pogonu je, kaže, cijeli dan, a osamdeset i devet godina života nijesu prepreka za jugoslovenskog reditelja iz Crne Gore, koji je najveći dio svog radnog vijeka proveo u Zagrebu, da na filmskom platnu još jednom ispriča priču o nevjerovatnim događajima iz Drugog svjetskog rata.

„Ova priča lako se može primijeniti i u današnje vrijeme. Pune dvije godine radio sam na pripremama, ozbiljno kao i uvijek. Drago mi je da vlada interesovanje, jer njime ostvarujem svoj dugogodišnji san da radim na filmu kojem je poruka da ljubav treba da pobijedi besmislenost i užas ratova i sukoba. Ratovi prolaze, razaraju ljude i društva, prije svega malog čovjeka, a na kraju se pokaže da ništa nije imalo smisla, osim ljubavi i dobrote.

Dolaze li bolji dani?

„Vjerujem u mlade generacije koje će reći da je dosta kopanja po onome što nas sve razdvaja. Čovječnost i ljubav moraju da budu ispred mržnje i sukoba. Mislim da će baš mladi ljudi koji dolaze rastjerati sve ono krajnje desno i da neće da tolerišu pritiske.

Da li bujanje fašizma u Evropi prijeti da uruši sve ono što je izgrađeno?

„Optimista sam da će novo vrijeme, ipak, biti bolje, bez obzira na to što mnogi žele da profitiraju guranjem ekstremizma“.

Da li ste umorni nakon cijelog dana priprema i snimanja?

„Guram kada sam već krenuo u ovu priču, a tempo je zaista veliki. Najzadovoljniji sam sa glumcima, sve su to talentovani ljudi koji su srećni što snimaju film. U filmu, između ostalih, igra mlada glumica Dijana Vidušin, koja je iz Pule, ali i veteran Goran Grgić. Nema u ovom filmu male uloge, sve su velike i značajne. Svi glumci koje sam angažovao za film imaju dara, a posebno se to odnosi na mlade glumice koje su prije svega poletne žene“.

Kako uspijevate u vremenima koja nijesu naklonjena kulturi i umjetnosti da složite pravu filmsku priču?

„Vidite i sami šta se događa sa filmom u Hrvatskoj, vode se rasprave o tome kako ubuduće naći najbolji model za finansiranje filma, a to je ista priča koja me prati cio život. Nekad se mislilo da partizanski filmovi otvaraju sva vrata, ali ni to nije tačno. Nikada nije bilo lako obezbijediti novac. Ni ja nijesam uspio da realizujem sve filmove koje sam želio da snimim.

Čini se, ipak, da još uvijek nema dobrog filma o ratu?

„Nažalost, na ovim područjima toga je i te kako bilo, pa vjerujem da će gledaoci dobro da prihvate ovaj film koji govori o sudbini njemačkog vojnika koji nije želio da ide u rat i u bjekstvu od partizana se zaljubio u djevojku za koju je ljubav bila ispred rata. Ne mogu danas da se rade filmovi kao nekad, u kojima dominiraju samo pucnjava i spektakl, a pozadina ratnih užasa se ne osjeća“.

Izvor: Radio Televizija Crne Gore