Sjećanje na Lejdi Di jugoslovenske muzike

#Muzika,FilmITv #SilvanaArmenulić

57fa69e2-ef68-4706-be51-1a740a0a0a64-silvana-718x446.jpg

U saobraćajnoj nesreći koja se desila 10. oktobra 1976. kod mjesta Kolari na auto-putu Beograd-Niš, poginula je Silvana Armenulić. Sa njom su tada nastradali i njena sestra Mirjana Barjaktarević i violinista Rade Jašarević.

Ona je prva estradna ličnost čija je smrt poprimila mitske dimenzije. I to iako je već bila pravi superstar. Pjesma “Šta će mi život” Tome Zdravkovića, koju je otpjevala u TV seriji “Ljubav na seoski način”, postala je megahit, a istoimena ploča, koju je izdao zagrebački “Jugoton”, prodata je u, za to vrijeme, nevjerovatnih 300.000 primjeraka.

Prva folk pjevačica kojoj je narodnjački okvir postao tijesan, pa se prebacivala na teren svojstven pop zvijezdama. Prva je zaigrala na seksepil. Raskošno poprsje dostojno Brižit Bardo, ime koje je preuzela od glumice Silvane Mangano, drugačiji imidž.

Bila je udata za tadašnjeg talentovanog i popularnog srpskog tenisera Radmila Armenulića, što je bio prvi sportsko-estradni brak stare Jugoslavije. Opisujući pogibiju Silvane Armenulić, hrvatski filozof Boris Buden označio je pjevačicu kao “Ledi Di jugoslovenskog samoupravnog socijalizma”.

Rođena je 1939. godine u Doboju kao Zilha Barjaktarević, a umjetničko ime Silvana dobila je po italijanskoj glumici Silvani Mangano. Bila je jedno od desetoro braće i sestara. Kao mala oboljela je od tada smrtonosne difterije i samo je čudom uspjela da preživi, ali njen mlađi brat Hajrudin nije.

“Bili smo jedno drugom do uva i majka nas je, kad bi je pitali za naša imena, na prste nabrajala. Kako je sastavljala kraj s krajem, još ne mogu da shvatim. Sve je morala da mjeri kroz onaj vražji broj devet: devet kaputa, devet obroka, devet pari cipela… Zato sam maštala o danu kad ću joj se skinuti s vrata”, ispričala je Silvana o odrastanju uz oca alkoholičar i žrtvi majke.

Sa šesnaest godina Zilha se odselila kod svoje tetke u Sarajevo. Iako maloljetna, počela da pjeva po kafanama na Ilidži. Ubrzo ju je zapazio harmonikaš Ismet Alajbegović Šerbo, koji je, oduševljen njenim glasom, htio da je priključi svom orkestru. Pošto je bila maloljetna, za to joj je bilo potrebno odobrenje roditelja. Oni su se isprva tome protivili, jer u to vrijeme profesija kafanske pjevačice nije predstavljala neko prestižno zanimanje.

“Danas se naježim kad uđem u kafanu. Trebalo je izdržati neprijatnosti i poniženja. Ko nije bio među pijancima, ne zna koliko je to strašno. To govorim ja koja sam pjevala u boljim lokalima, mogu da zamislim kako je onim pjevačicama u raznim prčvarnicama gdje ih većina gostiju gleda i sluša bez poštovanja”, rekla je Silvana.

Sudbina je je spojila sa Tomom Zdravkovićem na neobičan način. Nastupajući u Leskovcu 1958. godine spazila je na klupi ispred hotela promrzlog mladića. Nije imao novca da se vrati kući, a nije imao ni gdje da spava, a ona mu je ponudila pomoć. Zamolila je upravnika hotela da nesrećnom mladiću nađe bilo kakav posao i smještaj. Imala je tada 19 godina, a Toma Zdravković 20. Upravo je on za Silvanu napisao pjesme koje su je proslavile na čitavom Balkanu. Između ostalog i hit “Šta će mi život”.

10.10.1976 #silvanaarmenulic #tomazdravkovic

A post shared by Toma Zdravkovic (@zdravkovic_toma) on

Supruga Radmila Armenulića upoznala je u hotelu Grand i nekoliko mjeseci kasnije, na jesen 1961. godine, Radmilo je zaprosio Silvanu. Vjenčali su se 26. oktobra, bez znanja roditelja.

Pročitajte još:   Depardje otkriva zašto je napustio Francusku

Prvu ploču Silvana je snimila za Diskos iz Aleksandrovca i sa orkestrom Ilije Spasojevića, u tiražu od čak pedeset hiljada primjeraka. To joj je otvorilo vrata radio-stanica, koje su tada bile ono što je televizija bila osamdesetih i devedesetih, ali u isto vrijeme predstavljalo i potvrdu da više nije kafanska pjevačica već estradna umjetnica.

Tih godina, kad su se izdavači utrkivali u otkrivanju novih zvijezda narodne muzike, Silvana je prvo potpisala ugovor sa PGP-RTS-om, za koji je snimila četiri duetske ploče sa kompozitorom Petrom Tanasijevićem. Ova izdanja doživjela su veliki uspjeh, ali Silvana je htjela više, željela je solo albume. Zato je prihvatila ponudu Jugotona i već početkom januara 1967. u saradnji s Acom Stepićem snimila novi album. Iste godine objavila je još dvije singlice sa grčkim pjesmama, a sa Aleksandrom Trandafilovićem album izabranih izvornih narodnih i starogradskih pjesama. Kao dio Beogradske estrade, u grupi sa Tomom Zdravkovićem, Muharemom Serbezovskim i Ismetom Krcićem gostovala je po gotovo svim mjestima tadašnje Jugoslavije. Počela je da učestvuje na festivalima, pa čak i da dobija nagrade. Ipak, nije imala veliki hit, ali tada je presudnu ulogu odigralo staro poznanstvo.

“Prijateljstvo između Silvane i mene trajalo je godinama. Sretali smo se po raznim gradovima i 1969. godine našli smo se u istoj grupi. Tad sam već bio popularan i tražen kompozitor. Silvana je bila na prekretnici. Imala je samo jednu bolje slušanu pjesmu, ali ne i hit. Čini mi se da je to bila “Nad izvorom vrba se nadnela”. Stalno je gunđala kako joj treba prava stvar, da snimi ploču i bude u špici. Pitala me šta da radi, kako da se probije. Insistirala je da joj napišem pjesmu. Ali šta? Ja sam uvijek bio u nekim romantičnim vezama koje su me inspirisale. Sa Silvanom je bilo teško. Pričali smo danima, bila je nesrećna. Otkrivala mi je detalje iz svog braka koji je bio labilan, naprosto je očajavala. Često mi je govorila: Jao, ovaj život moj! Neka ide sve u đavola, kad mi ništa ne ide od ruke! Nit’ brak, nit’ ovo, nit’ ono… I jednom dok smo se vozili busom na koncert, kažem joj: Znaš šta, to je interesantno, da ti ja napravim pjesmu baš kao što ti pričaš, onako kako se osjećaš. Onda ćeš bolje pjevati”, pričao je svojevremeno Toma Zdravković.

Pročitajte još:   Ana Stanić objašnjava kako je propala pop muzika

Zvijezda je rođena

“A ja sam razmišljao o Silvani i onom njenom šta će mi život. I pošto smo imali pauzu, pio sam sa nekim društvom dva-tri dana, totalno sam bio bolestan, umoran i probudio se u hotelu Slavija. Oko devet trebalo je da krenemo na turneju. Onako sav izbezumljen, mamuran, glava mi otpada, siđem, poručim kafu i iz čiste muke uzmem od konobara blokčić za račune i olovku. Mislim, to mi nikad nije bilo teško, sad ću bar da napišem pjesmu za Beogradski sabor. Odjednom, shvatim da će pjesma Šta će mi život biti odlična i ostavim je za sebe, da je pjevam na Saboru. Na turneji Silvana mi je govorila kako treba da snimi ploču i u isto vrijeme postoji šansa da igra u nekoj televizijskoj seriji. A nema pravu stvar ni za ploču ni za seriju. Kad smo se vratili sa turneje, ja sam krijući se malo od nje, otišao u studio da snimim numeru Šta će mi život. Radio Beograd i Estrada spremali su zajedničku ploču sa stvarima koje će biti na Saboru, ali Silvana je čula pjesmu baš u tom studiju Pet i počela da me ubjeđuje: Dado, molim te, ova je pjesma za mene, ti moraš da mi je daš. I šta ću, dam joj numeru. Uostalom, to je bila njena priča, pjesma je nastala od onoga što je ona meni pričala. Uzmi, ionako sam je pravio za tebe. Tako je bilo suđeno”.

Pjesma Šta će mi život, koju je Silvana pjevala i u seriji Ljubav na seoski način, prodala je ploču na kojoj se nalazila u 300.000 primjeraka. Zvijezda je rođena.

“Veliki sam pesimista. Bojim se života, budućnosti, onog što će sjutra biti. Strepim da li će ga uopšte biti”, pričala je u jednom intervjuu 1972. godine.

Silvana je obožavala jake i brze automobile. Agresivna vožnja bila je njena pasija. Ipak, pokazaće se da bi te kobne oktobarske noći 1976. godine bilo bolje da je ona bila za volanom.

“Dan je počeo uobičajeno, a Silvana i Mirjana počele su da se spremaju za put. Trebalo je da i ja pođem s njima, ali ostala sam kod kuće da bih pogledala film. Kad su krenule, Mirjana se vratila na vrh stepeništa i poljubila me”, pričala je njena sestra Dina prisjećajući se posljednjeg pozdrava sa sestrama.

Voljela je brz život

Po dolasku u Požarevac i učestvovanju u javnom snimanju emisije RTV Beograd, Silvana i Mirjana otišle su na otvaranje restorana Lenin bar. Enterijer restorana podražavao je pećinu, pa su sa plafona visili vještački stalaktiti. Dok je ustajala, Silvana je jedan zakačila glavom i osjetila oštar bol koji se nastavio i u kasnijim satima, ali i sjutradan, kada je trebalo da uz druge zvijezde nastupi na završnoj svečanosti Župske berbe grožđa. Sestra joj je masirala glavu, ali bol nije prestajao. Publika ništa nije primiijetila, ali Silvana je izvela samo četiri umjesto osam pjesama i kad je sišla sa bine, doslovno se srušila na stolicu držeći se za glavu.

Pročitajte još:   Zdravko Čolić kombinuje “dvojke” i rokenrol

Pošto se malo osvježila, spakovala je stvari u gepek i sjela za volan svog forda granade. Pored nje sjela je Mirjana. Pjevač Ljubomir Đurović pitao ih je da li može s njima, a onda je pritrčao Miodrag Jašarević, gotovo u panici, i zamolio ih da ga povezu pošto će ostali krenuti tek nakon završetka prenosa utakmice Jugoslavija-Španija. Čuvši ovo, Đurović koji je inače neuporedivo bolji vozač od Jašarevića, riješio je da ostane i gleda utakmicu sa ostalima.

“Svi smo bili iznenađeni što je bata Rade sjeo za volan. On je uvijek spavao kad ga je neko vozio, stalno je bio umoran i neispavan. Takođe, bio je plašljiv i loš vozač. Silvani je vjerovatno bilo mnogo loše kad je njega natjerala da vozi”, pričao je kasnije muzičar Ljubiša Pavković.

Prema rekonstrukciji nesreće, na ravnom putu ford granada kretao se brzinom od oko 150 kilometara na sat, a onda je iznenada počeo da prelazi u lijevu, suprotnu kolovoznu traku i uslijedio je sudar. Vozač kamiona iz daljine je vidio farove kako mu se brzo približavaju, ali je pomislio da će se mimoići. Shvativši da će doći do sudara, počeo je da koči, ali bilo je kasno. Desna strana forda granade takvom silinom zakucala se u kamion da mu je kompletno izvalila prednji desni točak, poluosovinu i podvukla se pod njega.

“Uvijek mi je teško kada moram da pričam o njenoj pogibiji. Prihvatio sam ono što je pisalo u policijskom izvještaju, a poslije su mi rekli da je možda i ona bila za volanom. Sve te priče koje se vezuju za njenu smrt smatram kafanskim. Na svaku godišnjicu Silvanine smrti idem na njen grob, a nekad odem i bez nekog formalnog povoda. I naša ćerka Gordana uvijek sama posjećuje majčin grob, ne voli da ide kada je gužva. Nerado o tome govori, što je razumljivo, jer je imala samo 12 godina kada je Silvana poginula. Postavio sam na grobu dva bijela goluba od mermera. Pamtim je kao osobu koja je bezgranično bila hrabra. Ničega se nije bojala. Voljela je brz život i uzbuđivale su je opasnosti. Jednom je u Njemačkoj zalupila vrata stana, a ključ je ostao s unutrašnje strane. Izašla je na sims širok oko 40 centimetara po kome je, na visini od dvadeset metara, obišla kuću i kroz prozor na kupatilu ušla u stan. A kao supruga i drug bila je nježna, pažljiva i blagodarna”, ispričao je Radmilo Armenulić.

Izvor: Cafe Del Montenegro

Želite i vi da pišete za Crnu Goru? Javite nam se!

Ostavite komentar