AETA SALH: Samopoštovanje je temelj za uspjeh na svim životnim poljima

 

RAZGOVARALA: Milanka Ćorović

 

Decenijama su u crnogorskom društvu žene vaspitavane sa očekivanjima da je njihov glavni cilj u životu da brinu o drugima i da se njihovi životi “vrte“ oko aktivnosti koje vode do ojačavanja svih prije nego njih samih. Međutim, protok vremena i događaji koji su mijenjali svijest, odnosno uticali na slabljenje mačo (patrijarhalne) kulture, doveo je do pomaka u razmišljanju pa je danas osnaživanje žena i promovisanje rodne ravnopravnosti od suštinskog značaja za brže postizanje održivog razvoja.

Moja današnja sagovornica je samostalna savjetnica za socijalna i dječija pitanja u Glavnom gradu, Aeta Salh. Ona se dugi niz godina bavi humanitarnim radom, a uz nju ide sinonim da je “neko ko pomaže svima“. Iako je plave krvi, kaže da je najbitnije da je iz skromne i čestite porodice. Plijeni pozitivnom energijom i zdravim životnim stavom, a važi za nekog koga ne možete da ne volite. Na promociji njene knjige “Proces socijalizacije rodne ravnopravnosti“, sala biblioteke “Radosav Ljumović“ bila je prepuna, a ipak za sebe kaže da je obična cura iz naroda.

Aeta Salh rođena je u Zagrebu, a odrasla je u Podgorici gdje je završila osnovnu i srednju školu. Diplomirala je i specijalizirala na Filozofskom fakultetu u Nikšiću i FKM u Beogradu (socijalni rad).Iste godine je upisala magistarske studije na UDG, smjer rodna ravnopravnost na kojima je magistrirala 2012. godine i time postaje prva magistarka rodnih studija u Crnoj Gori. Učestvovala je na mnogim međunarodnim konferencijama.

U intervjuu koji slijedi, Aeta govori o tome koliko je crnogorsko društvo upoznato sa svojim pravima kako bi se za njih moglo i boriti, koliko smo napredovali po pitanju rodne ravnopravnosti…

Sagovornica portala Crna Gora: Aeta Salh

Prva ste magistarka rodnih studija u Crnoj Gori. U periodu kada ste upisivali magistarske studije, o toj društvenoj problematici se nije govorilo kao danas tako da je to bio “mač sa dvije oštrice“. Da li ste na to gledali kao izazov i priliku da promijenite stanje u društvu?

Rodna ravnopravnost je nezaobilazni segment ljudskih prava. O njoj se, u vrijeme kada sam upisivala magistarske studije, mnogo manje govorilo nego danas, i upravo zbog nerazumjevanja suštine rodne ravnopravnosti pogrešno je shvaćena. Ona ne podrazumijeva da žene i muškarci treba da budu jednaki već ravnopravni. Lično sam tada nailazila na nerazumjevanje, neki su komentarisali da je hrabrost moralna kategorija, dok su drugi sa podsmjehom govorili o rodnoj ravnopravnosti.

Da, svakako da je bio “mač sa dvije oštrice“, ali i izazov da se promijeni stanje u društvu. Na značaj odnosno doprinos žene društvu podsjeća nas istorija, ne samo crnogorska, već i svjetska. Nepravda bi bila ne spomenuti reformatorku Mariju Tereziju koja je spasila i održala veliku Habsburšku Monarhiju. Da nije bilo Izabele Prve, Kolumbo ne bi pronašao Ameriku.

Još u antičkoj Grčkoj, Hipatija iz Aleksandrije je u petom vijeku bila posljednja upavnica Aleksandrijske biblioteke. Petnaest vjekova kasnije, Marija Kiri će svojim pronalascima mijenjati nauku, biti dobitnica dvije Nobelove nagrade. Kleopatra – kći boga sunca, vladala je i uvećela egipatsko carstvo, odolijevala čak i velikom Rimu. Dakle, žene su kreirale istoriju svijeta.

Crnogorsko društvo je muškocentrično očuvano društvo, a rodna ravnopravnost nije žensko niti muško pitanje već cjelokupne zajednice. Možete li napraviti neku paralelu, prije 20-tak godina i sada, koliko smo napredovali?

U Crnoj Gori smo oduvjek imali dvojak pristup društva. Ono koje je davalo značaja ženi odnosno slavilo ženu kroz pjesme, i društvo koje se nije lijepo odnosilo prema njoj. U nauci bi kazali da se radi o “krutim“ i “labavim“ društvima. Crnogorke su i te kako dale značaja našoj istoriji: Jelena Savojska (za koju se vežu interesantne priče, recimo momenat gdje je trebala da bira između ljubavi i prijestola), Ksenija Petrović (njeni znameniti savremenici doživljavali su je kao izuzetno obrazovanu, dostojanstvenu, principijelnu, karakternu i odvažnu osobu) i mnoge druge. Možemo konstatovati da smo napredovali, imamo više obrazovanih žena i više govorimo o njihovim pravima. Međutim, još uvijek je potrebno mnogo truda da se promijeni svijest, da se ulože veliki napori kako bi se postigla rodna ravnopravnost na svim poljima.

Odakle se početak borbe za ravnopravnost mora kretati. Da li je njen start unutar porodice odnosno da li je to njena polazna tačka emitovanja kako bi to bila prirodna procesualnost, a ne iznuđeni trofej?

Glavnu ulogu u procesu socijalizacije rodne ravnopravnosti čini porodica koja se može smatrati za centralni socijalni prostor u kojem se razvija i oblikuje ličnost. Nakon nje, uticaj na socijalizaciju imaju vrtić i škola. Krajem 18. vijeka počinju da se obrazuju i ženska djeca. Protestanti prvi uviđaju značaj obrazovanja ženske djece za porodicu. Obrazovanje žena je značajno jer je to njihova prva stepenica za ulazak u javnu sferu. Nakon toga, žene počinju borbu za vlastitu emancipaciju (feministička autonomija) – sa sviješću da sloboda mora biti vlastito djelo.

Vaša knjiga “Proces socijalizacije rodne ravnopravnosti“ je plod dugog i ozbiljnog bavljenja problematikom rodne ravnopravnosti u svim segmentima današnjeg društva. U knjizi su obuhvaćeni: nasilje nad ženama, društveno prezentovanje žene u politici, ekonomiji… Ima interesantnih štiva koji govore o liderkama i liderima odnosno razlikama među njima, o simetriji i asimetriji muškaraca i žena i zbog čega dolazi do nerazumijevanje između njih.

Prikazali ste ženu kao jaku figuru koju je neophodno dodatno ojačati, ne samo na našem prostoru već i šire. Koliko crnogorsko društvo daje prostora ženi da se ostvari u profesionalnom, porodičnom ili nekom drugom miljeu?

Istorija je svjedok teških uslova za život žene u Crnoj Gori. Danas su stvari, ipak bitno drugačije. Njena uloga u crnogorskom društvu se značajno promijenila, što potvrđuje činjenica da je veliki broj žena aktivan u političkom i javnom životu, ekonomiji i u sferi umjetnosti i kulture. One danas, više od 60 posto slučajeva, završavaju fakultete tako da u odnosu na muškarce, u oblasti obrazovanja, moramo konstatovati da one dominiraju. Jasno je da žene same sebi stvaraju pretpostavke za emancipaciju i podjednaku raspodjelu resursa i moći u svim segmentima života u Crnoj Gori.

 

Predsjednica ste programskog odbora časopisa “Ženski glas“, za sve Crnogorke i očuvanje kulturne baštine naše zemlje. Časopis je i prilika da se sa uvažavanjem sjetimo žena koje su se kroz prethodne vjekove borile za ostvarivanje svojih prava, za svoje mjesto u društvu i istoriji Crne Gore. Na naslovnici je uvijek jedna od istorijskih crnogorskih ličnosti sa ukratko predstavljanjem njihove biografije. Kako je nastao projekat?

Baveći se ljudskim pravima dugi niz godina, pa time i rodnom ravnopravnošću, kao nezaobilaznim segmentom ljudskih prava, kroz svakodnevnu komunikaciju sa ženama i razmjeni iskustava, uvidjela sam da su sve teme iz života žena kroz istoriju bile nevidljive, nedostupne i nijesu imale svoju reprezentaciju. Kada sam krenula sa inicijativom projekta, naišla sam na veliku podršku koja je bila i od eminentnih muškaraca, svjesni toga da treba pokazati kvalitet i tradiciju koji su kroz današnji način života negdje zaboravljeni.

Časopis je nastao kao ideja da ženska iskustva učine vidljivim našem društvu. On je i prilika da se sa uvažavanjem sjetimo žena koje su se, kroz prethodne vjekove, borile za ostvarivanje svojih prava, za svoje mjesto u društvu i istoriji Crne Gore. Zbog toga će na naslovnici uvijek biti jedna od istorijskih crnogorskih ličnosti kao i njihove biografije.

Sa promocije knjige “Proces socijalizacije rodne ravnopravnosti“

Žena sama može da mijenja svoj položaj i ulogu u društvu. To je činjenica utemeljena na svim prethodnim iskustvima kroz istoriju. Koliko su žene, uopšte ljudi, u Crnoj Gori toga svjesni. Koliko smo upoznati sa svojim pravima kako bi se mogli za njih i boriti?

Čuveni naučnik Pjer Burdije, u svojim djelima, govori i o tome da žene same prihvataju podčinjenost kao da je prirodna. Zato je prva lekcija koju sam sazrijevanjem usvajala, sa svim usponima i padovima, zapravo – samopoštovanje. Ono kao takvo isključuje samosažaljenje i sujetu. Žena, najprije treba da poštuje sve što jeste – uspijeh koji je postigla, obrazovanje koje je stekla, svoj talenat za kuvanje – šta god!

Samopoštovanje te uči da cijeniš svoj rad, pa makar se on svodio samo na rad u kući. Možda nijesi uspješna poslovna žena, ali si dobra domaćica, možda čak nijesi ni to, ali si dobra majka. Treba poslušati i tradiciju i religiju i u skladu s tim graditi svoje mjesto u ovom svijetu. Sa puno volje i optimizma koji su oslobođeni izgovora. Otuda je i rečenica “da žena može sama da mijenja svoj položaj i ulogu u zajednici“.

U našem društvu je još uvijek dominantan patrijahalni sistem vrijednosti koji čak nadjačava zakone koji su donijeti u korist žena (sestra se uvijek odriče imovine u korist brata, iako joj zakonski pripada dio nje).

U Crnoj Gori se često koristi argument “to je naša tradicija“, međutim takav argument narušava ljudska prava drugih. Na koji način promijeniti takvu svijest ljudi. Da li je obrazovanje i ovdje od ključnog značaja?

Naša država se statutom obavezala za zalaganje za društvo jednakih građana, uvažavajući nacionalne, etničke, vjerske, kulturne i rodne razlike kao temeljne vrijednosti razvijenih demokratskih društava. Međutim, iako su zakoni i propisi na strani žena, tradicija nadjačava zakone. Argument “to je naša tradicija” ne može biti prihvatljiv ako se njenim podržavanjem, u bilo kom obliku, ugrožavaju ljudska prava drugih.

Ključ rješavanja ovoga velikog problema je u porodici, a sazrijevanje društva, obrazovanje i zakonska regulativa su mehanizmi kojima će se on postepeno iskorjenjivati. Moramo biti uporni i strpljivi, prvenstveno u pokušajima da utičemo na svijest žena da niko ni u jednom trenutku nema pravo da sprovodi nasilje nad njima. U suprotnom, šaljemo poruku da smo postali antiviteško društvo, u kome se izgubila potreba da se stane u odbranu poštenja i časti.

Koji su Vam budući planovi. Da li razmišljate o novoj knjizi?

Nikada nijesam planirala. Uvijek su stvari dolazile kao prirodni pratilac odnosno rezultat rada.

Ostale članke/kolumne Milanke Ćorović možete vidjeti ovdje http://crna.gora.me/author/mila/

 

Advertisements
Želite reklamu na Portalu Crna Gora? Javite nam se!

Želite i Vi da pišete za Crnu Goru? Pridružite nam se!