Crna Gora, danas i juče

Piše: Jovana Šekularac

Posmatrajući aktuelna dešavanja iz vječne naše, pade mi na pamet splet nesrećnih okolnosti od davnih doba do danas. Na koncu konca mi smo takav narod da sve što tražimo i dobijemo. Istorija je pokazala, nisam ja izmislila.

Hoće li viša medicinska biti u Beranama, neće vala. Je li bio državni udar, vile znaju. Nadoknade za majke su ukinute zvanično, a dešavanja o tome pratimo uz kokice kao dobar komičan film. Zovemo li Nato da nas izbavi od požara ili pak nećemo, koga ćemo okrivit za napad vanzemaljaca glavno je pitanje. Igara i ‘leba. Dobro su ukapirali poentu ovi koji nam to svako malo priušte.

Nego…

Kralj Nikola je umro u azilu, što ne čudi ako u obzir uzmemo ćud našeg naroda. Ne bi ni ja ni ti ostali da se kočoperimo za „šaku jada“. Današnji perjanici svako malo umiru preko bare ili makar pakuju kofere za azil. Ode sve što valjda, moja baba zna da kaže.

Djevojački institut su u ono vrijeme završale žene, a Bogoslovsku školu muškarci. Nije Nikola odlučivao ko je pametan ko nije, nego se pamet utvrđivala boga pitaj kako. Pa je škole završavao boga pitaj ko. Nije to kao danas regulisano propisima, da se zna ko kosi ko vodu nosi.

Nikola je prodao darove koje je dobio za krštenje prestolonasljednika pa je od tih para napravio bolnicu. 25 kreveta tadašnje bolnice rezervisali su za ove na smrt ranjene, obično iz boja. Mi smo se od tad toliko emancipovali da smo ukapirali da ovima smrtno ranjenima kreveti ne trebaju. Ajde časti ti, nisu oni za bolnicu nego za zemlju. Kako to misliš ‘oćeš kod doktora jer si bolestan? Nećeš ti niđe ako nemaš tetku da ti radi na rengen.

Nikola se sjetio da uredi državu, tako da je između ostalog uveo narodnu skupštinu. Narod iz svake kapetanije fino slobodnom voljom izabere predstavnika, pa ih ovaj četiri godine zastupa. Međutim, pod „narod“ nisu podrazumijevali sve građane kako je to danas demokratski uređeno. Pravo glasa nisu imali mlađi od 21. godinu, glasati nisu mogli oficiri i podoficiri koji su radili za državu (valjda jer su bili subjektivni), bez prava na glas ostajali su i zatvorenici koji su služili kaznu zatvora (jer nisu imali građanska prava) kao i oni koji su izgubili „građansku čast“. Najgore se gledalo na one koji su bez dopuštenja knjaza radili za drugu državu.

Ja ne znam kako su opstali. Da je ovo ostalo do danas nama ne bi imao ko izać na izbore. Crna Gora je pod naletom demokrata danas hvala bogu, potpuno iskorijenijela ovakve načine upravljanja.

Nikola je vladao autokratski, (autokratija-samovlada) što je danas nezamislivo. On je mislio biće na vlasti od kad se rodi dok ne umre. Danas na sreću sami biramo i Boga i batinu.

Njegoš se toboš sjetio da napiše tolike knjižurine da ga cio svijet zapamti. Da je stvarno bio pametan kao što kažu, pa da prepiše radove od recimo rusa (jer smo se sa majkom Rusijom tad voljeli) ili da je makar napisao kakav roman o pozitivnom razmišljanju prosti jadi.

Mi ne volimo književnost, danas (opet bogu hvala) imamo sve i svašta na raspolaganju pa ni ne moramo. Danas možemo kako god hoćemo. Zato smo tu đe smo u progresivnom napretku.

Nikolinu „Balkansku caricu“ igraju godinama glumci u pozorištu, međutim gledaju ih samo porodica i prijatelji. Najbolje da se još prisjećamo tog perioda rodoljublja kroz umjetnost.

Bilo kako bilo, ako pogledamo kako je bilo nekad a kako je sad, treba da smo presrećni što smo u sad. Nikola je mislio „da je vječna“ mi mislimo „da smo vječni“. Nije li to i bila poenta?

Advertisements
Želite reklamu na Portalu Crna Gora? Javite nam se!

Želite i Vi da pišete za Crnu Goru? Pridružite nam se!