CRNOGORSKA NARODNA NOŠNJA: Zlato, čojstvo i junaštvo

 

Narodna nošnja bila je važan segment spoljne identifikacije. Nekada je bila svakodnevna odjeća i glavna oznaka etničke pripadnosti. Naši prađedi nijesu žalili da daju kuću, imanje i vola kako bi sebi priuštili svečanu i svitnu crnogorsku nošnju.

crnogorska kapa

Ekipa portala Crna Gora bila je gost Ljilje Šušić u radnji “Crnogorska nošnja“ u Njegoševoj 45 i svjedok njenog ozbiljnog rada, vremena i strpljenja koje posvećuje vezu, tkanju i šivenju narodne nošnje. Na lutkama stoje ručno tkane odore. Zlatni elementi, čini nam se, gotovo savršeno izvezeni, podsjećaju na vrijeme čojstva i junaštva. Ljilja, žena zlatnih ruku, poželjela nam je toplu dobrodošlicu. Ona nas je postepeno uvodila u priču o porodičnom interesovanju i ljubavi prema tom poslu i koliko je vremena potrebno utrošiti za konačni proizvod.

– Crnogorska narodna nošnja je bila prisutna još u mom djetinjstvu. Nju je “pravila“ moja baba, zatim majka Božana koja je vezla za sve tadašnje guslare i kulturno- umjetnička društva. Čini mi se da sam prije naučila da vezem ošvice nego da pišem i čitam, a zanimljivo je da me one nijesu učile već sam sve to sama savladala. Još kao dijete sam im pomagala po potrebi, i danas sve radim po tadašnjim standardima. Neki ljudi su se, u ovom poslu, osavremenili i ubrzali način izrade, ali ja sam ostala dosledna ručnom tkanju – priča Šušić za portal Crna Gora.

Sagovornica nam dalje objašnjava da, što se tiče crnogorske narodne nošnje, najpoznatija je svitna koju je moglo da priušti malo crnogoraca tog doba jer je koštala mnogo.

-Ženski koret nudio se u oglasu za 3.800 talira, a jedan vo je stajao 1.500 talira, mislim da taj podatak sve govori. Ljudi su bili u situaciji da prodaju imanje i kuću da bi priuštili svitnu nošnju. Ipak, veliki broj je nosio suknenu tkanu crnogorsku nošnju, a zanimljivo je da su one bile istog kroja. Muški damadan, samo bez ukrasa i ženske košulje sa ošvicama od pamuka. Nošnju najviše kupuju Crnogorci koji žive u inostranstvu. Posjedovati narodnu nošnju, za nih, stvar je prestiža. Najviše ih je iz Kanade i Australije, a većina njih se pridržava starih običaja poput oblačenja nošnje na ceremoniji vjenčanja – kaže Šušić.

Ona ističe da nošnju kupuju i guslari kojima je ona neophodna oprema za nastupe, kao i i folklorna društva.

-Uradila sam nošnje za Kulturno – umjetničko društvo “Kanjoš“ iz Budve. No, iako se ljudi rijetko odlučuju da kupe kompletnu nošnju, najčešće se kupuju kape. Poznato je da crnogorska tradicija nalaže da se pokojnik oblači u narodnu nošnju, i danas se taj običaj, iako u manjoj mjeri, poštuje. Znamo da je naš poznati slikar Dado Đurić sahranjen u nošnji. To je ipak naša tradicija – podsejtila je sagovornica.

Kako dodaje, stranci koji uđu u radnju o crnogorskoj nošnji znaju mnogo toga. Šušić konstatuje da oni umiju da poštuju tuđi rad i dive se istom.

Sagovornica konstatuje da od obnovljene držanosti “kao da se stvari mijenjaju“.

Šušić objašnjava da mlade ljude sve više zanima crnogorska nošnja i tradicija.

-Malo znamo iz te oblasti i to je velika šteta. Često se dešava da u radnju uđe mlađa generacija u želji da sazna koja je kapa iz kog perioda, koji vladar je koju nosio. Rijetko ko zna nazive nošnje, ali ima napretka po tom pitanju – rekla je Šušić.

U radnji “Crnogorska tradicionalna nošnja“ muški komplet košta 2.000 eura, a ženski 1.500. Za izradu muške nošnje potrebna su joj dva mjeseca, a za žensku mjesec i po.

– Kupujem niti i sama predem zlato, a svaki gajtan je od određenog broja niti. Sve radim na tradicionalni način – objašnjajava sagovornica, dodajući da svaki konac koji uvrze u iglu mora da provuče kroz vosak kako bi prišila zlato.

U njenoj radnji cijene kapa se kreću od 40 do 50 eura, košulja od 20 do 220 eura, koliko košta onakva kakvu je nosila knjeginja Milena, suveniri u obliku malih crnogorskih kapa sa grbom koštaju pet eura.

Ljiljana Šušić nam je ispričala o pojedinim djelovima narodne nošnje. Kako kaže, ženska nošnja se sastoji od kape, koja je uvijek ista.

-Na njoj su izvezena dva ljiljana i dvije djeteline. Košulja je izrađena od svile ili ćenara, sa zlatnim ošvicima. Povrh košulje oblače se bordo, plišane dolaktice. Dio ženske nošnje je i ćemer, koji se sastoji od pet uvezenih ploča, koje su imale po jedan tirkiz ili rubin po sredini. Ćemer je kovani ili rađen u tehnici filigrana. Suknja je rađena od  kotorske svile ili krep satena. Opanci mogu biti ravni ili “dvorski“, sa štiklicama. Muška nošnja sastoji se iz kape, na kojoj može biti grb ili inicijali, košulja je sa ruskom kragnom, džamadan, dušanka i jelek. Dolama je uvijek maslinasto zelene boje. Preko dimija ide pojas, koji je tkan ili od svile, a pri tom se uvijek vodi račina da se boje uklapaju. Čarape su jako teške za izradu, šare se pletu tehnikom “ispod igle“, a boje na njima su crvena, žuta, crna – objašnjava Šušić.

Ona je poručila da će ovaj posao raditi sve dok bude mogla jer ono što je u pokreće u ovom stvaralaštvu je ljubav bez koje bi sav posao bio uzaludan.

Milanka Ćorović

 

 

 

 

 

 

 

Advertisements