KOLUMNA: Ko nepromišljeno leti, nisko pada

PIŠE: Milanka ĆOROVIĆ

 

“Ja sam najbolja od svih!“ Kako samo para uši ta rečenica. Bolja od tebe, mene, nje i njega, ma jednostavno najbolja. U čemu tačno, nijesam uspjela da dokučim od vlasnice te izjave u jednom od onih svakodnevnevnih trominutnih javljanja na ulici, na ćošku kod Mtela. Paradoksalne li rečenice, pomislih, jer je prilikom njenog izgovora stajala tik uz slogan “Imate Prijatelje“. Zaključujem da njen superlativ podrazumijeva veliki broj nas i to na svim životnim poljima.

Aleksandar Loven je govorio da je savremenog pojedinca pravilnije opisati kao nekog ko “leti visoko i brzo“, o padu nije ništa dodao, ali vjerujem da je nakon nepromišljenog uzleta neminovan i izuzetno bolan. Ne znam, možda je do vremena u kojem živimo, ali onda u tom traganju da što bolje shvatim “uzročno – posledično“ demantujem samu sebe. Sjetim se kako me život jednom iznenada tako tajsonski odalamio brzinom i snagom da nijesam stigla ni da prebrojim sve one zvjezdice koje u nokautu nužno zaiskre nad glavom. Čak ni tada nijedan gram, od svih 21 koliko tvrde da je duša teška, nije poželio nešto tuđe – društveno vrednovano kao najbolje.

I šta jeste uopšte to “najbolji/e“? Pitam se ko je taj i po kojim kriterijumima vrednuje sebe iznad drugih, koji su to uslovi da bi bio na vrhu te NAJ JA liste? Teško je biti uzemljen kada težimo da zadovoljimo ego sa tom odredbom “ja iznad svih“. Nema tu mjesta čak ni za ono “prvo žene i đeca“ samo veliko, beskompromisno, egoistično NAJ JA . Kada sebe u jednoj bezazlenoj, svakodnevnoj situaciji stavlja na prvo mjesto, strah me da pomislim kako onda postupa u onim beznadežno lošim životnim trenucima.

Kakav je taj NAJ JA drug, komšija, radnik, kolega, a posebno se plašim da izgovorim – emotivni partner ili roditelj koji će vaspitavati dijete o tome kakva osoba treba da postane. Kako će svoje poimanje životnih vrijednosti prenijeti na malo, slatko biće i kako li će sudelovati u formiranju njegove ličnosti… Znatiželjna sam i  kakva je njegova percepcija svakodnevnice, međuljudskih odnosa, sa kakvom mišlju je kreiran njegov životni moto, šta je njegov pokretač? Šta je za njega davanje, pružanje, ili bilo koji složeniji recipročan odnos? Šta je za njega sreća i da li je srećan?!

Prave vrijednosti u životu su ipak zemaljske. Zdravlje, rad, gracioznost, saosjećajnost, poštovanje, zadovoljstvo, ljubav – prema sebi i prema drugima, savršeno izbalansirana, niti volim sebe više od drugih, niti druge volim više od sebe.Nije na odmet da ih se s vremena na vrijeme podsjetimo iako su one opšte poznate. Čisto da ih restartujemo bez obzira koliko smo karakterno kvalitetni ljudi, da ne bi, u ovom brzom ritmu života, negdje neprimjetno prokliznule.    Dešava se i nije za osudu ukoliko se na vrijeme korigujemo.

Lijepo li je imati samopouzdanje.To znači da si u periodu iza sebe uradio nešto kvalitetno i produktivno, nešto od čega si dobio potvrdu da imaš apsolutno svo pravo da vjeruješ u svoje kvalitete i da ubuduće možeš, znaš i umiješ. Međutim, nerijetko dolazi do zamjene teza pa se nesamopouzdanje imenuje svojom suprotnosti – samopouzdanjem. Njegovo istinsko značenje ipak nije kada mislimo da smo bolji od svih već kada nemamo potrebu da se upoređujemo s bilo kim – osim samim sobom. JA u odnosu na juče, godinu, dvije, deset…Ooo, kakva razlika, ubijeđena sam da će to pomisliti svako od nas ko je marljivo radio na sebi kako spolja tako i iznutra jer kako reče Slavica Perović “uvijek mi je bilo podjednako važno da imam dobru knjigu i kvalitetnu štiklu“ ili Oscar Wild “ Nikada  ne možeš biti previše dotjeran niti previše obrazovan“.

Realno, postoji li bolji način da se provede život od konstantne potrage za samim sobom i da budeš sve bolji i bolji i najiskrenija verzija sebe koja možeš da budeš? Pa u ljudskoj prirodi je progres, da traži još boljeg, jačeg, mudrijeg, uspješnijeg, plemenitijeg sebe. Da kontroliše i eliminiše sujete i njoj slične životinjske porive jer nas upravo ta samokontrola i razlikuje od njih.

Iz sociologije rada, predmet sa studija, učila sam, ono što je inače svima poznato, da je rad stvorio čovjeka, a podjela rada odnosno “dioba radnog procesa na veći broj zadataka od kojih svaki obavlja drugi pojedinac ili grupa pojedinaca – kvalitetan proizvod“.

Takva specijalizacija funkcija omogućava znatno povećanje produktivnosti rada. Znači nemu tu mjesta za najboljeg, najpametnijeg samo za SINERGIJU jer je svako u nečemu i te kako dobar i poseban.Mjesto rezervisano isključivo za produktivno dopunjavanje jer jedino tako možemo doći do povećanja proizvodnje društvenog i duhovnog bogastva (sreće, ljubavi, zadovoljstva, radosti).

Sada se vratimo na početak kolumne. Isplati li se biti “ja iznad svih“?

 

 

 

 

 

 

 

 

Advertisements