Onamo ‘namo – crnogorska himna knjaza Nikole i srpska Marseljeza

„Onamo ‘namo“ je tradicionalna himna Crne Gore poznata i kao srpska Marseljeza. Iako u „Orliću“, crnogorskom godišnjaku za 1867. godinu, piše da je njen autor Mladi Drago Dragović smatra se da ju je napisao crnogorski knjaz Nikola I Petrović. U knjizi „Nekoliko krvavih slika iz albuma Petrović Njegoševog doma“ (autor: Savo Ivanović) stoji da je tu pjesmu napisao vojvoda Marko Miljanov, ali ju je Nikola pripisao sebi, što je u to vrijeme bio čest slučaj.

O tome kako je nastala himna „Onamo ‘namo“ pisale su i Srpske Novine. Tekst koji je napisao Momir Vojvodić, prenosimo u cjelosti.

U hladu dvorskog brijesta, pod čijom je krunom po lijepom vremenu knjaz Nikola razgovarao sa svojim podanicima decenijama, sve dok ga je u ljutnji na svog sina princa Danila posjekao 1914. godine, iza Sarajevskog atentata, razgovarao je mladi knjaz Nikola, uoči Vidovdana 1867. godine, na Cetinju, sa svojim vojvodama: Markom Miljanovim, Miljanom Vukovim, serdar Jolem i moračkim vojvodom Šolem, unukom vojvode Mine Radulova Radovića. Mladi knjaz Nikola, dvije godine iza smrti vojvode Mirka, koji se pitao za sve važne rabote u Crnoj Gori, razgovarao je i ozbiljno i šaljivo sa četvoricom plemenskih glavara u prijatnoj hladovini dvorskog brijesta. Vojvode su sjedjele na bukovim trupcima, a mladi knjaz je šetao ispred njih, obučen u barokno svitno odijelo, sa levorom za pasom i pripasanim mačem.

„Kakve ste mi to vojvode, kad ti, Marko, eno Turci u Podgoricu, tebi, Miljane, eno ti ig onamo u Berane, tebi, Jole, eno ig u Spuž, a tebi, Šole, eno ig onamo u Kolašin!?“, prekorno, malo šalom, više zbiljom, pita ih mladi knjaz Nikola, udarajući se knjaževskim skiptrom po leđima i šetajući ispred začuđenih vojvoda.

„A kakav si nam ti, svijetli srpski knjaže, kad ti eno Turci onamo u Peć, onamo u Đakovicu, onamo u Prizren, onamo u Skoplje, onamo u Prilep!?“, odgovori mu kučki vojvoda Marko Miljanov Popović, držeći bijeli brk, od mladosti, desnom rukom.

Mladi knjaz Nikola ništa ne reče na Markovo žestoko pitanje, samo se lupi skiptrom po leđima, kao da sam sebe ćeta od svojih sagovornika, i otide u dvor. Vojvode se samo zgledaše, a Miljan Vukov reče Marku: „Što ga naljuti, Marko, žestokim pitanjem? Neće nama lako biti rabotati što kanimo ako budemo ljutili i ne pazili ovog glavatog kicoša Gospodara?“

„Vratio sam mu kako je valjalo. Dok budem umio da zborim, nikom neću ostati dužan dužni odgovor!“, reče Marko Miljanov.

„Kolašince poturice sam dobio u nasljeđe od boljih od mene, od mojih pređa“, reče morački vojvoda Šole.

„Koliko sam posjekao megdandžija iz Spuža i Podgorice, čudi me što preostali ne odoše u Šam“, reče serdar piperski Jole Piletić.

Nije prošao ni puni sat vremena, a mladi Gospodar se raspoložen vrati kod svojih vitezova. Milo im je bilo što se brzo vratio i što ga ljutnja nije dugo držala. Gospodar je prošetao ispred svojih vitezova i nasmiješen ih upitao:

„Jeste li voljni, žanago, da čujete pljesnu, kojuu sam dosad napisao, a na koju me nažestio moj trima (junak) Marko Miljanov?“ Na to su u jedan glas rekli svi četvorica: „Rado ćemo je čuti, svijetli Gospodaru!“ Izvadio je iza pojasa kartu sa pljesnom mladi Knjaz i počeo da čita:

„Onamo, ’namo, za brda ona,
Govore da je razoren dvor
Mojega cara;onamo, vele,
Bio je negda junački zbor

Onamo, ’namo! da viđu Prizren!
Ta to je moje – doma ću doć’!
Starina mila tamo me zove,
Tu moram jednom oružan poć’.

Onamo, ’namo – sa razvalina
Dvorova carskih vragu ću reć’:
„S ognjišta milog bježi mi, kugo,
Zajam ti moram vratiti već!“

Onamo, ’namo, za brda ona
Kazuju da je zeleni gaj
Pod kim se dižu Dečani sveti;
Molitva u njih prisvaja raj.

Onamo, ’namo! za brda ona,
Gdje nebo plavi savija svod,
Na srpska polja, na polja bojna,
Onamo, braćo, spremajmo hod!

Onamo, ’namo, za brda ona,
Pogažen konj’ma klikuje Jug:
„U pomoć, djeco, u pomoć sinci!
Svetit’me starca svet vi je dug!“

Onamo, ’namo! – sablji za stara
Njegova rebra da tupim rez
Po turskim rebrim’; da bjednoj raji
Njom istom s ruku ras’jecam vez.

Onamo, ’namo, za brda ona,
Milošev, kažu, prebiva grob!…
Onamo!… Pokoj dobiću duši
Kad Srbin više ne bude rob.“

I kad je Knjaz iščitao himnu svog oslobodilačkog programa, u kojoj su se u osam katrena ritmično i pjevno smjenjivali deseterci i deveterci stihovi, Marko Miljanov je u suzama rekao: „Daj mi je, Gospodare!“ Svi su bili suznih očiju. Knjaz je, raspoložen, rekao: „Dao sam da pljesnu prepišu za sve moje vitezove. A ti si, trima (junače), moj Marko, iz mene izvadio ovu moju pljesnu potresnu. Ne mogu ti se odužiti! A sad, moji vitezovi, izvadite svoje sablje i ukrstite ih s mojim mačem, i zakunimo se da ćemo naše sablje oprati od dušmanske krvi, onamo, ’namo, za brda ona, u rijekama Sitnici i Marici, kada, s pomoću Boga, osvetimo naše pređe na Marici i na Kosovu!“

Tu su, pod krasnim dvorskim brijestom, ukrstili sablje Marko Miljanov, Miljan Vukov, serdar Jole i morački vojvoda Šole sa mačem svijetlog Knjaza i zakleli se zakletvom koju je sročio pjesnik slavne himne „Onamo, ’namo, za brda ona“, mladi knjaz Nikola. Ova pjesma knjaza Nikole, nastala u junačkom razgovoru na Cetinju, pred Vidovdan 1867. godine, ušla je u jedinstvenu „Antologiju novije srpske lirike“ od Bogdana Popovića, zvanu BOGDANOLOGIJA, koja je od prvog izdanja do naših dana imala preko pedeset izdanja, a prvi put je štampana o Uskrsu 1911. godine.

Tako je nastala himna „Onamo, ’namo“.

Knjaz Nikola I Petrović i bojvoda Marko Miljanov

Koristila se kao narodna himna Kraljevine Crne Gore, dok je himna „Ubavoj nam Crnoj Gori“, nekadašnja himna Kneževine Crne Gore, bila državna himna. Nikola Petanović u svojim emigrantskim tekstovima djelimično objavljenim u knjizi „Crnogorsko ogledalo“, piše da je to bila vojna himna Crne Gore.

Melodiju za ovu himnu komponovao je Franjo Vimer, cetinjski kapelnik češke nacionalnosti, po uzoru na jednu pjesmu o Garibaldiju.

Zanimljivo je da je ova himna posljednji put zvanično intonirana greškom, 2009. godine. Naime, na Svjetskom prvenstvu u Rimu na vaterpolo utakmici između Crne Gore i Kine, je greškom puštena himna „Onamo, ‘namo“ umjesto zvanične himne „Oj svijetla majska zoro“. Crnogorski reprezentativci su se tokom intoniranja svečane pjesme nekadašnje Knjaževine Crne Gore uglavnom smejuljili, da bi po njenom završetku organizatorima skrenuli pažnju da u etar nije išla zvanična himna Crne Gore. Zanimljivo je i da ova zabuna organizatora nije poremetila pobjedničku atmosferu u taboru tadašnjeg evropskog prvaka koji je meč sa selekcijom Kine dobio rezultatom 14:4.

Himna „Onamo ‘namo“ se našla pred skupštinom 2002. godine, kao prijedlog za zvaničnu himnu države, međutim prijedlog nije izglasan zbog svog, navodno, provokativnog teksta, te ova kompozicija nije izabrana za zvaničnu himnu moderne Crne Gore.

Advertisements