Zaboravljena crnogorska heroina Veruša Đukanović

Te davne 1875. godine, pred sami pocetak Veljega rata mnogi iz Crne Gore prelazili su da pomognu svojoj braći u Hercegovini. Nikšićki Turci, da bi omeli rasplamsavanje ustanka u Hercegovini, pravili su razne prepreke na mnogim mjestima.
 U Kusidama i na Klačini, zapadno od Nikšića imali su svoje karaule, čiji je starješina bio Osman Džidić cuveni Bimbaša koji je u vojsci osmanlijske Turske bio komandant jedno hiljadu vojnika. Poslije reorganizacije turske vojske početkom 19. vijeka, bimbaša postaje komandant bataljona.
U jednom okršaju Turci iz svih karaula potisnuli crnogorsku četu, koja je odstupila preko Lugova ispod Budoša.Nedugo zatim ovoj četi došlo je u pomoć pedeset Čevljana i sa njima oko desetak žena i đevojaka koje su svojoj braći i sinovima donijele malo hleba . Među njima je bila i Veruša Đukanović.
U tom logoru između Budoša i Orline, gđe su prenocili Crnogorci, nije bilo vode. Veliki bistri izvor,po imenu Vrbica, nalazio se između Crnogoraca i Turaka.
Obadvije strane su morale krišom slati svoje ljude da donose vodu,ali bilo je sve teze to učiniti, jer su i Turci i Crnogorci bili na oprezu. Kad je zadnjih puta starješina crnogorske čete zapittivao ko će otići po vodu,uvjek bješe tajac – reče i skoči jedna đevojka od osamnaest godina. To je bila Veruša Đukanović. „Ada nećeš ti, đevojko pored ovoliko ljudi“ – povikaše nekoliko junaka.“ Sramota bi bilo za sve nas da te Turci živu uhvate i u Nikšić odvedu“. Veruša ne reče ništa no dokopa burilo i krenu na izvor Vrbicu. Neopaženo je došla do vode. Spuštajući se ka izvoru, polagano, ođednom stade kao skamenjena. Na izvoru je vodu punio jedan Turčin. Oružje- pušku i nož, bio je ostavio pored sebe. Veruša se nije dugo premisljala zaleti se i ote Turčinu nož.
 Ovaj se iznenadi, pokušavajući da dohvati pušku,ali bilo je kasno nego mu hrabra Čevljanka poslije nekoliko uboda nozem i glavu posječe.
Tako se ona vrati sa vodom, puškom, nožem i glavom turčina,nazad među crnogorskom četom.
Kad ratnici viđeše šta je Veruša donijela sa sobom nastupi pravo veselje.
 Za kratko vrijeme glas o podvigu Veruše Đukanović prenio se cijelom Crnom Gorom. Lično i knjaz Nikola Petrović poruči da dođe na Cetinje, Veruša ode sa ocem. Gospodar ih lijepo dočeka i zamoli da mu ispriča jos jednom kako je posjekla Turčina. Pri kretanju darovao ju je ordenom za hrabrost, a knjeginja Milena najljepšim crnogorskim ženskim odijelom.
Po završetku Veljega rata 1878. godine, Veruša se udala za oficira Krsta Vujovića, junaka iz Gornjeg Polja kraj Nikšića.
Jednom prilikom , kad knjaz Nikola dođe u Nikšić , pristupiše mu svi viđeniji ljudi i glavari. Među njima je bio Krsto Vujović, bez ijednog ordena na prsima.
 Kad ga gospodar upita gđe su mu ordeni, Krsto odgovori: „Gospodare, ti si mi ih uzeo.“ „ Kako zaboga, šta to pričaš? „ – reče knjaz. „Lijepo, gospodare, Veruši, mojoj ženi, dao si orden što je posjekla Turčina. Ona ga nikad ne miče, nosi ga i kad krave muze. Zbog toga sam i skinuo moje medalje, jer se sa ženom ne mogu zoriti“.
Gospodar se nasmije i reče: „Veruša će nositi onu medalju, jer je junački zaslužila, a ti svoje – kako ti je drago.“
M.M.

Slika Crnogorka na odbrani (iz knjige „Bukovac i Crna Gora”)

Izvor: Zlatni perun

Advertisements
Želite reklamu na Portalu Crna Gora? Javite nam se!

Želite i Vi da pišete za Crnu Goru? Pridružite nam se!