Branko Golubović pjevač Goblina: Javne ličnosti ne smiju da ćute, one su glas naroda!

Prva međunarodna konferencija o Vrancu i drugim
crnogorskim autohtonim sortama vinove loze

#BrankoGolubović #Goblini

Šabački pank bend Goblini postoji na muzičkoj sceni više od dvadeset godina. Za podugačak staž koji imaju na javnoj sceni nikada nisu izgubili, moć ni umijeće, da naprave pravi, istinski rokenrol. U razgovoru za portal Crna Gora, pjevač ove popularne grupe Branko Golubović  govori sa kojim problemima se bend suočavao tokom karijere kao i to koju poruku svojim pjesmama žele da poruče publici.

Kako je došlo do toga da nastanu Goblini kao bend, možete li našim čitaocima približiti taj momenat?

-Goblini su nastali 1992. godine kada su Alen i Vlada kao izbjeglice došli iz Karlovca u Šabac. Mjesec kasnije sam se upoznao s njima. Pošto su oni u Karlovcu već imali svoj bend, željeli su da nastave da se bave rokenrolom. Međutim, trebao im je pjevač. Jednog dana su me upitali da li bih želio da probam da pjevam, pošto nikada prije toga nijesam pjevao u bendu. Pristao sam na to, a onda su uslijedile probe koje su trajale i po pet sati na kojima sam učio da pjevam. Bio je to, blago rečeno, najstresniji period mog rada u Goblinima.

Koje su to poruke koje pjesme Goblina nose u sebi?

To su poruke koje nisu ništa drugo nego ono što ljudi koji nas slušaju i koji nas okružuju željeli da kažu kada bi im se za to ukazala šansa. Mi razmišljamo na isti način kao i oni. Naša jedina prednost je u tome što mi možemo to i da kažemo prije sto ili hiljadu ili par desetina hiljada ljudi.

Kako gledate na pisanje pjesama? Da li se može reći da je to pročišćene duše na taj nači ili možda pjesma kao odgovor i otpor na nešto što nam nameće sistem?

Ne samo to. Mi smo se u našim tekstovima bavili i najbanalnijim problemima koji nas okružuju ili stvarima koje nam se sviđaju. Kao što rekoh, mi smo okruženi istomišljenicima i u razgovoru s njima shvatamo koliko nas sličnih stvari nervira ili privlači. Shvatili smo i to da za razliku od njih, mi to možemo i javno da kažemo. Da to što kažemo može neko i da čuje. Za nas je to ogromna obaveza, naročito kad pričamo o tekstovima koji govore o sistemu ili, da budem ispravniji, protiv sistema u kojem živimo. Javne ličnosti ne smiju da ćute. One su glas naroda.

Pročitajte još:   Priručnik za rokenrol - Marko Aleksandar Gajić: Rokenrol je osjećaj (VIDEO)

 Šta je za vas pank – rok? Da li je to neka pobuna protiv onih koji žele da nas stave u neki jaram i iskoriste naš život za lično bogaćenje.

Bilo kakva formulacija pank-roka bila bi i samo pljuvanje po njemu.

 Na vašem nastupu na Beer festu u Beogradu 2017. bilo je oko 150. 000 ljudi. Da li su vam draže klupske svirke gdje ste u direktnom kontaktu sa publikom ili ovako veći nastupi?

Mi u prosjeku odsviramo dvije trećine koncerata u klubovima kapaciteta do 500 ljudi. Jednostavno, tu se najbolje osjećamo i najbolje funkcionišemo kao bend. Znam mnogo ljudi koji samo dolaze da nas gledaju u takvim prostorima, zato što znaju da će u njima dobiti kompletan koncert Goblina koji ne može da se mjeri sa nastupom na festivalu. Po pitanju samih festivala, kao bend koji okuplja oko sebe puno fanova, normalno je da smo uobiČajeni gosti istih. Prija nam da se pojavimo pred velikim brojem ljudi i vjerujem da odlično funkcionišemo na velikoj bini. Ipak, klupske svirke su ono po čemu smo poznati.

Sa kojim su se problemima suočavali Goblini tokom karijere?

Besparica, nemaština, nedostatak opreme za probe, zatim prostorija za probe…Zaista, sve što je moglo da krene na loše, krenulo je. Da ne pričam o predrasudama s kojima smo morali da se borimo kao bend koji dolazi iz Šapca, srpskog Nešvila, a koji svira rokenrol.

Recite nam kako je došlo do toga da se bavite humanitarnim radom?

Humanitarnim radom sam počeo da se bavim pored moje bivše supruge koja je u to vrijeme takođe bila humanitarni radnik. Lijepo je probuditi se ujutru i znati da ćete svojim znanjem i umjećem pomoći nekome kome je  pomoć prijeko potrebna, ponekad i da preživi taj dan. Ipak, nadam se da jednog dana neću morati da se bavim ovim poslom i da će se svijet promijeni nabolje. Znam da je ovo utopija ali ipak…

Pročitajte još:   Priručnik za rokenrol - Marko Aleksandar Gajić: Rokenrol je osjećaj (VIDEO)

 Kada imate nastup kako to fukcioniše? Iz Etiopije u Srbiju odradite koncert i natrag avionom? Da li je to naporno i gdje pronalazite snagu za sve to?

Nije lako. Ja sam već na aerodromu u 9 sati uveče da bih sletio na Surčin u 11 ujutru. Provedem cijelu noć u avionu. Često se dešava da doletim u subotu, odsviramo svirku a već u nedjelju sam na letu nazad za Etiopiju. U ponedjeljak, naravno, radim. Snagu pronalazim u želji za nastupima s mojim bendom. To je jedan prelijep osjećaj.

 Vaša knjiga „Pisma iz Avganistana“ kada je izdata i šta vas je inspirisalo da je napišete?

Knjiga je izdata 2009. godine. Ona predstavlja zbirku pisama koja sam slao prijateljima tokom mog boravka u Avganistanu. Zaista nisam razmišljao o tome da napišem knjigu. Međutim, moj prijatelj Stevan Marinković me je bukvalno natjerao da sva ta pisma pretočim u jedan, da ga nazovemo bedeker. Drago mi je što je ta knjiga ugledala svjetlost dana, ali mi je žao što nikada nije uspjela da se pojavi u knjižarama Srbije. Prodavala se isključivo putem neta ili na našim koncertima.

 Pišete i drugu knjigu pa recite nam kako se zove, o čemu se radi u njoj i kada je možemo očekivati da izađe iz štape?

Knjiga još uvijek nema naslov a bavi se Goblinima od osnivanja benda 1992. godine pa sve do mog odlaska u Avganistan. U neku ruku moja prva knjiga se nastavlja na ovu. Trenutno se knjigom bavi lektor a nakon toga ću je ponuditi našim izdavačima. Za sada nemam informaciju ko bi to mogao biti, niti kada če se knjiga objaviti.

 U zadnjih 20-30 godina na Eks Ju prostorima kako bi ste ocijenili stanje u kulturi i da li uopšte kod nas postoji kultura?

Postoji, ali je marginalizovana do te mjere da kao da je i nema. Trenutno našim prostorima vladaju ljudi kojima ne odgovara da se kultura propagira na najbolji mogući način. Lakše je vladati nepismenom stokom.

Pročitajte još:   Priručnik za rokenrol - Marko Aleksandar Gajić: Rokenrol je osjećaj (VIDEO)

 Kako gledate na promovisanje nemorala kroz razne rijaliti prgrame koji nam se promovišu?

Ako to većinsko stanovništvo želi da gleda na TV-u, neka im. Rijaliti programi će nestati s naših televizijskih programa onog trenutka kada ljudi pokažu svoju nezainteresovanost za to. Svako od nas ima daljinski upravljač i njime određuje šta će gledati na TV-u.

Kako ocijenjujete stanje u štapanim medijima i da li postoje novine koje nijesu podlegle pritisku promovisanja nemorala?

Ne znam za takav slučaj. Zbog toga ne čitam više novine.

Kako se boriti protiv nekulture?

Nema borbe protiv nekulture. Obrazovanjem se suzbija nekultura. Najprije onim kućnim. Toga nama fali.

 Koji su bendovi uticali na vas?

Uh, to je teško pitanje. Jednostavno, kako sam rastao i sazrijvao, tako su i neki novi bendovi isplivavali na površinu. Evo da pomenem par stranih: Sex Pistols, Motorhead, Janes Addiction, The Ramones, Nick Cave and the Bad Seeds… zaista bih mogao ovako do sjutra.

 Recite nam šta mislite o drogama? Šta bi ste mladima rekli na tu temu?

Koliko je rok muzičara iz generacije 90-ih umrlo zbog zloupotrebe droga ili se navuklo na droge? Ja ne znam nijednog. Ne znam nijednog da je uhapšen zbog posjedovanja ili konzumiranja droga. Ovo pitanje bi trebalo postaviti nekim ,,drugim muzičarima’’ sa ovih prostora. Šta da kažem mladima? Pa pametni ste dovoljno tako da ne treba ja da vam solim pamet. Manite se droga. Ima toliko toga u čemu se može uživati. I ja sam bio mlad i pravio gluposti, ali sam se na sreću naučio pameti. Ništa pametno nije iz mene izašlo pod uticajem bilo čega. Samo gluposti i trabunjanja.

 Koja je Vaša poruka mladim ljudima?

Budite svoji i ne okrećite leđa svojim snovima. Borite se da vam se oni ostvare!

FOTO: Atila Sabo

Piše: Ivan Bajović Bajke

 

Želite i vi da pišete za Crnu Goru? Javite nam se!