,ONA ME UCJENJUJE I DIJETE MI JE FRUSTRIRANO“ Milan Popović progovorio o odnosu sa Severinom i otkrio sa čime će poznata pjevačica tek da se suoči

#Severina #MilanPopović

Srpski preduzetnik Milan Popović govorio je za hrvatski portal „Net.hr“. Tema je bila njegova i Severinina borba za starateljstvo nad njihovim zajedničkim sinom Aleksandrom. Dan ranije, preduzetnik i pjevačica su se ponovo suočili na Opštinskom građanskom sudu u Zagrebu.

Foto: Đ. Kojadinović / RAS Srbija

Zanimala nas je njegova strana priče: Je l’ njegov cilj da zaista uzme Severini dijete. To mu, kaže, nikada nije bila namjera i volio bi kada bi za to prestali da ga optužuju. Jedino što želi je, tvrdi, da on i djetetova majka budu ravnopravni u životu malenog Aleksandra i da zajedno donose odluke vezane uz njegovo odgajanje i budućnost.

Upravo je to što Severina ne želi da razgovara s njim, čak ni kada je o Aleksandru riječ, njegova najveća frustracija. Usprkos tome, o svojoj bivšoj partnerki nije rekao nijednu ružnu riječ. Opušteno i pristojno, odmah je na početku rekao da ne želi da razgovarao tome kako on i sin provode zajedničko vrijeme.

– To je privatni život mog djeteta i ne bih volio da govorimo o tome- rekao je Milan i napomenuo da samo želi da javnost prestane da ga gleda kao negativca.

No, ovaj je intervju dao isključivo kao – roditelj.

Foto: RAS Srbija

U ponedjeljak je na Opštinskom sudu u Zagrebu održano još jedno ročiste na kojem ste bili Vi i Severina. Navodno je rasprava bila vrlo burna. U kakvom ste odnosu sa Severinom? Razgovarate li uopšte kada niste u sudnici?

Ne razgovaramo. Nažalost, Severina uporno odbija bilo kakav vid komunikacije sa mnom. Njeni uslovi za uspostavljanje komunikacije su za mene neprihvatljivi i nemaju nikakve veze s djetetom. Da je rasprava bila burna, bila je, i nastaviće se u tom tonu zbog opstrukcije i metoda odugovlačenja koje Severinin advokatski tim uporno primjenjuje u ovom procesu. Evropski sud je nedavno u jednom odgovoru na žalbu u procesu protiv Hrvatske naglasio da u sporovima gdje se radi o dobrobiti djeteta prioritet mora imati dobrobit djeteta, a ne formalnosti u postupcima. U našem slučaju, nažalost, suprotna strana insistira na njima i koristi ih da odugovlači i opstruira sam proces, što je izravno protivno interesu deteta.

Kako taj nedostatak komunikacije između vas i Severine utiče na Aleksandra?

Ako pitate bilo kojeg psihologa i onoga ko se bavi djecom, pogotovo djecom rastavljenih roditelja, čak i ako pitate našeg sina Aleksandra što bi najviše želio, on bi vam odgovorio da bi najviše želio da mama i tata budu zajedno. To je prva stvar koju bi svako dijete rastavljenih roditelja željelo. Druga stvar je, ako to već nije moguće, onda da vidi mamu i tatu kako komuniciraju. Ako pođete od tih pretpostavki, dakle, ako mi već ne možemo biti zajedno ili nismo zajedno, onda barem da komuniciramo normalno pred djetetom, da dijete dobije barem malo užitka od onoga što je njemu kao malom djetetu najvažnije u životu, što mu čini najveću radost. Za mene je neshvatljivo da majka svjesno odbija bilo kakvu komunikaciju, iako zna da je to direktno protivno želji našeg djeteta.

Foto: Milorad Milanković / RAS Srbija

Rekli ste da primopredaju Aleksandra obavljate s trećim osobama. Šta mislite o tome?

Tako je. Rekao sam već da je njegova želja, kada oni već ne mogu biti zajedno, da mama i tata razgovaraju. To je idealna prilika da on vidi kako mama i tata komuniciraju, barem na vratima, da se malo našalimo, ali uzalud. I pored svih preporuka struke i svog pričanja o tome, sve uzalud, majka se odbija pojaviti na vratima kod primopredaje, nego se pojavljuju različite treće osobe. Ona ga pozdravlja od gore sa stepeništa, Aleksandar bude sav rastrzan, htio bi da otrči ka njoj, a istovremeno se pozdraviti i sa tatom pa se uvijek još jednom vrati, pa me zove ‘tata, vrati se’, zagrli me još jednom, poljubi, umjesto da se majka spusti dole, da porazgovaramo pred njim.

Foto: severina / Instagram

Jeste li objasnili Aleksandru zašto mama i tata ne mogu da budu zajedno? Je li on toga svestan?

Nije svjestan jer on stalno o tome govori. Aleksandra kada pitate što bi najviše želio u vezi mame i tate, on bi rekao da bi želio da budu zajedno. Teško ćete mu do nekog zrelijeg dječijeg uzrasta moći da objasnite zašto mama i tata nisu zajedno. Ja preferiram priču da su se mama i tata tako dogovorili i da je to za sve nas tako najbolje.

Aleksandar sada zapravo ima i dvije porodice jer i vi imate novu partnerku, Bojanu, i još jedno dijete. I Severina ima novog partnera. Shvata li Aleksandar taj dio, da sada ima dvije porodice?

Očigledno ne shvata čim je njemu u glavi da bi mama i tata trebalo da budu zajedno. To je normalno, to je kod sve djece rastavljenih roditelja tako. Svi ostali učesnici u njegovom životu su treće osobe, stranci, bez obzira koju titulu oni nosili.

Govorite i o Bojani i o Igoru kao o trećim osobama. Ne smatrate li da su oni važan dio Aleksandrova života?

Ne smatram. Mislim da bi oni trebalo da budu sporedna, pomoćna podrška roditeljima. Majka i otac moraju biti prioritet. Aleksandrova privrženost ostaje njegovim roditeljima. Kada Aleksandar kaže da je gladan, kaže ‘tata, gladan sam’, a ne ‘Bojana, gladan sam’. Roditelj je taj koji uvijek mora biti tu za njega. Svi drugi su sporedni.

Severina Kojić

Foto: InstagramSeverina Kojić

Kakav je odnos Aleksandra i vaše nove partnerke i drugog sina?

Mogu samo reći da Aleksandar jedva čeka da vidi bracu, da ga stalno grli, ljubi i da jedva čeka da se ponovno vide kada se rastanu.

Utiče li vaš odnos sa Severinom na vaš odnos s Bojanom?

Severina i ja nemamo nikakav odnos. Mi bi trebalo da budemo roditelji, da imamo roditeljski odnos u vezi našeg sina, ali mi nemamo ni taj odnos. Komunikacija koju Severina i ja imamo se održava samo putem e-maila i SMS-a i striktno je ograničena na naše dijete, što je i u redu i trebalo bi da bude normalno. No, šteta je što je ta komunikacija vrlo štura, to jest, budući da se ne možemo ni oko čega dogovoriti, uglavnom zbog majčinog odbijanja da odgovori na moje prijedloge i moje preporuke. Majka mene ne smatra ravnopravnim roditeljem našem sinu. Nedavno nije htela da odgovori na pitanje jesam li ja ravnopravan roditelj u životu našeg djeteta. Ne želi da odgovori ni na jednu moju preporuku, pitanje ni predlog u vezi sa Aleksandrom jer je pitanje smatra li ona uopšte da bi ja trebalo da budem ravnopravan u njegovom životu.

Foto: M.Mitrović / RAS Srbija

Navodno insistirate na tome da Aleksandar ide u privatnu školu, a ne u državnu, kao što želi njegova majka. Zašto?

Zato što je manje učenika u razredu i profesor im može posvetiti više pažnje. Mislim da će biti lakše zaštititi Aleksandra od toga da ga druga djeca zadirkuju, odnosno, da će biti lakše postići da ga prestanu zadirkivati. Obratio sam se stručnjacima u vezi toga. Živimo u podneblju u kakvom živimo i postoji rizik da će djeca zadirkivati Aleksandra zbog nekih majčinih postupaka iz prošlosti. Moja i majčina odgovornost je pronaći način kako to maksimalno spriječiti. Dok smo još normalno komunicirali, dok je Aleksandar još bio jako mali, razgovarali smo o tome da bi Aleksandar, kada krene u školu, išao u školu u Švajcarskoj ili Engleskoj, baš zbog tog rizika, jer smo i tada bili svjesni toga. Zašto njegova majka sada potencira neku državnu školu, kada je svjesna tog rizika, ne znam. Mislim da je u ovom slučaju ponovno interes djeteta sekundaran i da se radi o tome da bude kontra onoga što bih ja volio kako da bude.

Znači, čini se da nećete tako brzo zakopati ratnu sjekiru?

Aleksandar raste, on je zreo mali čovek, mislim da već sam vidi neke stvari. Znate kako je, ako je prije, kada je bio mali, jeo sve vrste hrane, sada već ima svoj ukus, sada zna šta hoće da jede, a šta neće. Mislim da će tako i sam odlučiti u kojim se situacijama želi nalaziti, a u kojima ne želi, gdje želi da živi, a gdje ne želi i s kim želi provoditi više ili manje vremena. Mislim da će to biti ključno u ovom postupku, a što je i ono o čemu struka sve vrijeme govori, da su na kraju djeca ta koja odlučuju o svojoj sudbini i svom životu. Ja ne bih to nazvao ratnim sjekirama, odbijam to nazivati i borbom za starateljstvo, i dalje to zovem procesom pokušaja postizanja sporazuma. Jer, ovo sve što ja radim je u interesu toga da majka i ja sednemo i dogovorimo se. Bilo koji rat da započnete, on završava tako da zaraćene strane sjednu za sto i dogovore se. Pitanje je samo koliko će to trajati, ali mislim da će ključnu ulogu u tome odigrati Aleksandar, kada izrazi svoju želju. A to će biti vrlo brzo. Po međunarodnoj konvenciji, ako se ne varam, to je s osam godina. Prema Pravilniku biste dijete već sada mogli da pitate šta želi, ali po Konvenciji je to s osam godina. Severina je inače ta koja je pokrenula prvi sudski postupak u 2013. i od mene tražila da se ja odreknem djeteta.

Severina i Igor Kojić

Severina i Igor Kojić

Mislite li da je to za njega teška odluka?

Poanta bilo kakvog dogovora, čak i kad Aleksandar bude o tome odlučivao, je da mu se da mogućnost da on može reći i ‘tata, hoću živjeti kod tebe, ali želim videti mamu kad god to poželim’. Poenta ovog procesa nije da dođemo u situaciju gdje će sud ograničiti viđanje dejteta s jednim od roditelja. Peanta je da dijete živi s onim roditeljem koji je maksimalno saradljiv, koji postupa u interesu deteta i koji će maksimalno djetetu omogućiti da bude s drugim roditeljem, kad god dijete to poželi, jer to je u njegovom najboljem interesu. To je poenta cijelog ovog procesa.

Mislite li da će Aleksandar radije biti s vama?

Nisam to nikada rekao.

Kakav rasplet ove situacije očekujete?

Neka sud presudi u skladu s Porodičnim zakonom i praksom i u skladu s mišljenjima struke. I, najvažnije od svega, neka presudi što prije. Ovaj proces se odužio mnogo više nego je to po Konvencijama predviđeno, a sve to već polako utiče i na dijete.

Advertisements
Želite reklamu na Portalu Crna Gora? Javite nam se!

Želite i Vi da pišete za Crnu Goru? Pridružite nam se!