Budući vampiri i buduće drakule?

Prva međunarodna konferencija o Vrancu i drugim
crnogorskim autohtonim sortama vinove loze

Povampirili se crnogorci protekle nedelje. Pretvorili se se u vještice, u zombije u drakule.

Ljepota nas je bilo viđet’. Za malera pođoh do bioskopa, pogrešno vjerujući da ću pogledati nekakav dobar film i malo se opuštit’. U cineplexu, pored toga što standardno morate odvojiti pola plate za par karata i malo sosa od paprika, uslužuju vas ni manje ni više nego pravi pravcati vampiri!

Plaču ona istraumirana đeca, roditelji ih sokole a red do city kvarta. Ovi malo stariji ili hrabriji im se rugaju ili podsmijavaju. Uživanje!

Nakon filma, ostade ona sala kao posle trećeg rajha. Sve što bijahu pokupovali odložiše upravo tu gdje su obedovali, nemajući izgleda kad od straha gologa do korpe za smeće stić’.

Odakle nam toliko nervozne djece, bijesne omladine i frustiranih roditelja? Odakle nam svakodnevno ovoliko ludaka koji se dižu na oružije i oduzimaju živote za neke sitne pare? Odakle ovoliko gnijeva među nama, među nas lagane i opuštene? Odakle mi to znamo, mi pojma nemamo o ničemu.

Ne kažem da treba da se krstimo, da idemo u crkvu i da se molimo Bogu. To više niti je moderno niti ima kakve vajde od toga. Treba da se pretvorimo u drakulu ili vampira, da prestravimo dobro đecu da nedelju dana ne smiju sama poći do kupatila. Da napravimo tortu sa krvavim vještičijim prstima i da je u slast pojedemo, sve prst po prst.

Pročitajte još:   Kako da za pet sekundi postanete bolja mama

Nemam ja ništa protiv maskembala. Treba se maskirati, poći podijeliti slatkiše i svi kući pjevajući. Niti znamo đe smo bili niti što smo činjeli. Niti imamo svijesti o tome što smo uradili.

Djeca nam više ne koriste ćirilicu, ne poznaju nijednu nacionalu igru. Ne znaju odakle im je đed i prađed. Ne uče iz bukvara niti iz čitanki. Umjesto Njegoša čitaju Harija Potera. Umjesto Božića i uskrsa slave drakule. Kulturu rođene zemlje prodajemo za nečije tuđe smeće, pa onda istu tu zemlju pljujemo i krivimo za svaki neuspjeh.

Truli sistem nam pravi trulež u glavama ili smo sami na to pristali?

Prisvajamo što nam se svidi. Izgleda da se nama sve sviđa. Samo da je tuđe i da ne razumijemo ono što prisvajamo. Samo da ne razmišljamo svojim glavama. Samo da neko nešto oduči umjesto nas, da bi imali na koga da se požalimo.

Upravo je tog dana bila krsna slava. Sveti Luka. Gledala sam rođenim očima kako se drakule i vampiri presvlače i idu na malo pršute i sira u goste. Posmatrala sam drakule i vampire u kućama gdje po zidovima vise ikone i kandila. Posmatrala sam ludilo među nama i nekako mi se učinjelo da za bolje ni nismo.

Pročitajte još:   Kako treba da izgleda prvi ples mladenaca? (VIDEO)

Nekad davno, kad sam bila mala organizovali smo i mi maskenbale.

Jednom sam bila princeza a drugi put Petar Pan. Išli smo jedno za drugim, kao patuljci od škole do doma zadruge, držeći se ćutke za ruke. Tad mi se činjelo da bi mi se sve želje ostvarile ako bih nekad u budućnosti postala prava princeza. Sa druge strane trikovi Petra Pana djelovali su mi kao ostvarenje svih dječijih snova.

Majka me je satima šminkala i govorila mi da ako jako poželim, jednom ću moći isto što i on. Moći ću da letim, da pomažem drugoj djeci i da živim ono u što budem vjerovala. Razmišljala sam, kažu li danas majke svojoj djeci da će jednog dana sigurno postati vampiri, dok im crtaju krvave tragove po licu?

Kažu li im, ako budu dobri u srcu kao što je meni govorila moja, da će postati drakule i da će ići naokolo da piju krv drugima? Govore li ćerkama, da zapravo nikad neće biti princeze već zle vještice, čijim će se podlim trikovima iz crtaća okupirati svijet? Spremaju li ih za budućnost oduševljeno ih maskirajući u ove što nam ih je prepuna zemlja?

Pročitajte još:   Kada naivna tinejdžerska ljubav preraste u digitalno nasilje

Vampira, demona i utvara svuda okolo.

Valjda djeca uče od nas posmatrajući nas. Zašto ne bi pomislili da je sasvim uredu zaklati nekoga na sred ulice, oteti mu novac ili ga pretući ako im to prikažemo kao normalno?
Pročitah, da djecu ne treba odvajati od druge djece. Da je to kobno i da ih pustimo da rade isto što i ostali. Ako se svi kolektivno maskiraju u demona neka ga i moje dijete. Ako svi kolektivno skoče sa mosta u Moraču neka ga i moje?

Nije nam za to kriva država. Nisu nam krivi plavci, doktori profesori… Mi pristajemo na sve što nam se nametne. Pristajemo na loše ljude, na loša dešavanja i na loše postupanje prema nama samima.

Neke stvari učimo dok smo sasvim mali. Kasnije nam te iste stvari odrede čitav život. Tad, kad smo mali nismo dovoljno pametni da donosimo sopstvene odluke. Kasnije kad odrastemo nemamo pojma što znači imati sopstvenu odluku.

Jovana Šekularac

Želite i vi da pišete za Crnu Goru? Javite nam se!