Ispovijest čovjeka koja će mnoge zabrinuti (VIDEO)

Prva međunarodna konferencija o Vrancu i drugim
crnogorskim autohtonim sortama vinove loze

Zavisnik od narkotika, narkoman, drogaš – sve su to sinonimi za osobe koje se bore sa opakom bolešću. I većina nas zaboravlja da su to samo ljudi… Jedan od njih stao je pred kameru FOS-a i ispričao potresnu priču koja će rijetko koga ostaviti ravnodušnim. Trenutno je na odvikavanju u javnoj ustanovi na Kakarickoj gori u Podgorici. Njegov identitet, iz opravdanih razloga, ne otkrivamo. Zbog priče ćemo ga oslovljavati imenom Boris.

Boris već 17 godina preživljava pakao. Sve je počelo, kako tvrdi, iz neznanja. Prva stepenica – alkohol, brzo je vodila ka sljedećoj – marihuani i heroinu.

„Eto i sad kad me pitaju kako si mogao, baš nisam znao. Informacija da ne mora u venu da se bode, nego samo na nos nekako mi je zvučala bezazleno. A onda je čovjek već ‘upecan’ skroz. I naravno, tada, prvih puta kada se uzima, ne vide se nikakve posljedice ni ništa. Probudi se čovjek nomalno“, kaže naš sagovornik.

Pročitajte još:   Sa 200 kg droge bježao policiji od Kuča do PG: Završio prevrtanjem na Milenijumu, mogao da pobije pješake! (VIDEO)

Tako je makar bilo na početku. Uzimao je drogu na pola godine, zatim e taj period bio kraći. Ubrzo je shvatio da ne može da funkciniše bez nje.

„Ja sam isti kao svi oni, svi ljudi što se drogiraju, sa istim dnom dosegnutim. Kod svakoga je različito, ali zna čovjek sam sa sobom kad je dosegao dno ispod kojeg se ne može. Nakon toga ostaje samo smrt gola ili puko preživljavanje. To je baš pakao!“

A taj pakao iz Borisa je izvlačio ono najgore. Ono što je mislio da nikada sebi neće dozvoliti.

Sto stvari za koje sam mislio da neću uraditi, uradio sam ih. Smatrao sam sebe normalnim i moralnim… Ali onda sam sebe prevazišao sa tom krađom i nepouzdanošću prema drugima“, priznaje Boris.

Zbog straha od reakcije, o problemu koji je imao nije pričao porodici.

Pročitajte još:   Ljubivoje Ršumović: Učite djecu da budu srećna (VIDEO)

„Ja familiji nikad nisam smio da priznam i kažem da se drogiram. Nisam znao kakva bi bila njihova reakcija i jednostavno nisam smio. Mislio sam odbaciće me i to sam baš krio, krio… svim silama krio.“

Međutim, kada su saznali, nisu ga odbacili već su ga uputili na liječenje. Iako se plašio tog procesa, priželjkivao je trenutak kada će okrenuti novi list. A koliko je put oporavka težak?

„Meni nije težak. Mogu reći da mi je bio težak život prije početka oporavka. Ovo sad zavisi od čovjeka do čovjeka. Ako je čovjek spreman da se liječi, popravi sebe i da se vrati u normalni kolosjek, onda oporavak nije težak“, kaže Boris za FOS i dodaje:

„Dok sam se drogirao, gledao sam na ovu ustanovu na Kakarickoj gori kao na sektu. Šta ću ja tamo? Ne moram valjda tamo da idem? Ko zna kakvi su to slučajevi gore koji se od droge ne mogu sami otrgnuti. Ja sam i tu sebe prevazišao. Ja sam taj koji se takođe nije mogao sam otrgnuti.“

Pročitajte još:   Kolumna nedjeljom: Pravo “tačkice“

Već pet mjeseci se liječi u Javnoj ustanovi za smještaj, rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika psihoaktivnih supstanci na Kakarickoj gori. Ima važnu poruku za sve.

„Poručujem ovima što gledaju narkomane da znaju da su narkomani bolesni. I narkomanima poručujem da baš ima lijeka. Ima lijeka i nade. Momci uđu unakaženi mentalno i fizički, a izađu kao normalni ljudi spremni za život!“

Borisu preostaje samo da istraje u borbi koju vodi i da svoj život najzad uzme u svoje ruke, zaključuje FOS.

Želite i vi da pišete za Crnu Goru? Javite nam se!

Ostavite komentar