Kako pomoći stidljivom djetetu

#Djeca #Dijete #Stidljivost

ThinkstockPhotos-494379275.jpg

Stidljivost može biti jedna od tipičnih osobina svakog djeteta. Za neku djecu to je prolazna faza, dok je za drugu karakteristika koja ih prati kroz cijelo djetinjstvo, pa i nadalje u životu. Roditelji obično različito reaguju na stidljivost svog djeteta. Neki ga ignorišu, a neki (netaktično) pokušavaju da ga ”izliječe”. Nadaju se da će mališan prevazići ovu osobinu, govore mu da bude odvažan i hrabar, a neki krive sebe zbog te stidljivosti smatrajući da je ono posljedica prezaštićenosti koju su mu pružili. Bilo kako bilo, eksperti tvrde da stidljivost ne mora uvijek predstavljati problem. Stres ili strah od nepoznatih situacija normalan je dio odrastanja. Čak i najsamouvjerenije dijete ponekad je anksiozno. Stidljivost postaje problem samo u slučaju kad ometa dijete, ili njegovu najbližu okolinu, da vodi normalan život – ukoliko mališan zbog stidljivosti nije sposoban da razvija emocije, da uči i da se igra, kao i da ostvari odnose i napreduje u vrtiću ili u školi. Zbog prenaglašene stidljvosti, dijete može da propusti važne prilike za lični razvoj. Ipak, treba znati sljedeće: ukoliko je dijete srećno s onim što jeste kao individua, onda ono što okolina etiketira kao ”stidljivost” ne predstavlja problem.

Pročitajte još:   Upoznajte Dejvida koji grli bebe na intezivnoj njezi

Suočavanje s činjenicama

Potpuno razumijevanje prirode stidljivosti prvi je korak u rješavanju problema na smislen način. Psiholozi definišu sramežljivost kao oklijevanje da se stupi u normalne društvene situacije, kao što su boravak u školi i odlazak na dječje rođendane. Ukratko, radi se o nedostatku samopouzdanja za ulazak u svijet. Stidljivost može da se ispoljava u rasponu od blagog nedostatka sigurnosti i potrebe za određenim vremenom za ”zagrijavanje”, do teškoća u komunikaciji izvan kuće i odbijanja da se ide u školu, ili na dječija druženja, kao i ekstremni strah zbog odvajanja od roditelja. Psiholozi kažu da su ljudi skloni tome da na svoj način tumače različite lične osobine, uključujući i stidljivost. Ona se obično definiše kao izražena nelagoda u društvu drugih i otežana komunikacija, ali se to pripisuje situacijama u kojima se ne očekuje da individua gaji takve emocije.

Kako možete da pomognete

Veoma je važno formiranje stava prije pružanja pomoći. Vaša podsvjesna sjećanja mogu da utiču na način na koji ćete reagovati na stidljivost djeteta. Eksperti savjetuju roditeljima da prepoznaju lična osjećanja u periodu njihove socijalizacije i da se prisjete svog ponašanja u društvenim situacijama. ”Raščistite“ prvo sa sobom, a onda pomozite djetetu. Prije nego što odlučite da pogurate svoje dijete u društvu, razmislite o njegovoj stvarnoj prirodi i potrebama. Postoje brojne divne stvari u ”povučenim” mališanima – treba da uživate u onome što ta djeca jesu, a ne da se usmjerite na izgradnju nečega za šta smatrate da ona treba da budu. Živimo u svijetu u kojem se komunikativni, asertivni i ekstrovertni ljudi najviše cijene, dok većina nas i dalje očekuje od naše djece da budu tiha, nenametljiva i lijepo vaspitana kada to iziskuje prilika. Takođe, mnogi roditelji žele da njihovi mališani blistaju i izdvajaju se u okruženju i čini se da smatraju da je stidljivost karakterna mana, a ne dio nečije ličnosti.

Pročitajte još:   Najčešće laži tinejdžera

Stidljivo ili samo oprezno?

Mališani se često opisuju kao stidljivi kada su jednostavno samo oprezni, što je apsolutno adekvatna reakcija na nepoznate situacije, ili kada im je nelagodno. Zato eksperti kažu da je stidljivost realan problem samo kada mališan zbog toga trpi posljedice u ličnom emocionalnom i socijalnom razvoju.

Uzroci i posljedice

Psiholozi objašnjavaju da i pored toga što ne postoje dokazi da je stidljivost urođena osobina, studije pokazuju da se od 15 do 20 odsto beba rađa s nečim što istraživači klasifikuju kao ”inhibiran temperament”. Temperament se, u ovom slučaju, odnosi na određene biološke karakteristike na rođenju, a koje utiču na najranije ponašanje. Na primjer, beba s inhibiranim temperamentom duže će i glasnije plakati kada se izloži dejstvu neprijatnih zvukova. Kod nje će se takođe registrovati ubrzan rad srca, a na stimuluse iz okruženja reagovaće energičnijim vrpoljenjem i pomjeranjem nožica. Stručnjaci kažu da se novorođenčad razlikuju prema sposobnosti da se nose s različitim stimulansima, kao što su čudni glasovi – neka djeca se zbog temperamenta lakše uznemire, a anksioznost može da bude nasljedna. Osim toga, postoje brojni drugi razlozi za stidljivost kod djece. Ona može da bude uslovljena usporenim razvojem ili anksioznošću, ili može da se javi kao reakcija na spoljašnju traumu, kao što je bolest ili zlostavljanje, i tada se dijete obično povlači u sebe.

Pročitajte još:   Pravila gledanja televizije i korišćenje interneta za svaki uzrast

Izvor: Cafe Del Montenegro

Želite i vi da pišete za Crnu Goru? Javite nam se!