Efekat roditeljskog staklenog zvona

U želji da  djetetu pruže najbolje, roditelji prihvataju ulogu superheroja. Pokušavaju ga zaštiti od svega, čineći da se osjeća kao u staklenom zvonu. Zaboravljaju da se zvono jednom mora slomiti. Kada to roditelj odbija uraditi, uradi život. Tada stvari kreću nizbrdo.

Rezultat slika za djete pod staklenim zvonom

Foto: https://www.detinjarije.com

Nepobitna je činjenica da roditelji svojoj djeci žele samo dobro. Nepobitno je i to da su  oni  ljudi i da griješe. Opasnost se krije tamo gdje roditelji ne primjećuju svoje propuste. Ili još gore, zažmure na njih  vjerujući da oni najbolje znaju šta je ispravno za njihovo djete. Ovo je jedna od zamki roditeljstva. Čuveno “Ja najbolje znam.” Stav koji šteti objema stranama.

Roditelju onemogućava da racionalno i subjektivno sagleda situaciju, te su i donešeni zaključci pogrešni. Nesvjesno svoja osjećanja pohranjivana u djetinjstvu projektuje kroz osjećanja djeteta. Ne pokušava da sazna šta je djete nekim postupkom htjelo postići, vjerujući da unapred zna odgovor.

Djete na ovaj način gubi vjeru i sebe i šansu da izgradi zdravo samopouzdanje. Ako kroz odrastanje ne dobije temelje vjere u sebe, postaje nesigurna, pasivna i osoba koja je duboko uvjerena da je nesposobna da bilo šta uradi sama. Da zlo bude veće, roditelji i tada pokušavaju “nadomjestiti” ono što nedostaje, i umjesto da podstaknu razvoj sopstvene ličnost kod sada odrasle osobe, vraćaju je u kavez dajući  potvrdu da zaista nije sposobna za život.

Srodna slika

Foto: https://www.detinjarije.com

Povlađivanje dječjim željama uvjek i po svaku cjenu donosi samo trenutno zadovoljstvo. Na duže staze ovakvo se postupanje  ne isplati. Djete treba da nauči šta i u kojim prilikama može da zahtjeva i dobije. Mora da nauči da je u redu nekad mu ne ispuniti želju. I da normalna reakcija nisu plač i histerija, već prihvatanje. Ovako se odgaja čovjek koji će kroz život znati da se nosi sa različitim situacijama, porazima i neuspjesima. U suprotnom će postati frustriran pojedinac nemoćan pred izazovima.

Porodica ima zadatak da socijalizuje. Roditelji su prvi i najvažniji učitelji. Kada svoje djete štite više nego je potrebno ono postaje zavisno od njih. Takva vezanost posmatra se kao izraz ljubavi a ustvari je hendikep. Previše zaštićeno djete je pasivno i nesamostalno. Nema hrabrost iznositi stavove, a vjerovatno ih i nema. I taj dio posla za njih su odradili roditelji.

Istraživanja pokazuju znatne razlike između djece koja su odgajana  na ovaj način i one čiji su roditelji bili strogi. Popustljivi roditelji aludiraju da je strogoća nešto loše. Nije. Radi se o balansu između ljubavi i discipline. Ispunjavanju želja i udovoljavanju hirovima. O pomaganju djeteru da odraste, a ne odrastanju umjesto njega. Djetetu treba podrška da  postane zreo i samostalan čovjek. Nije isto ako mu pomognete oko domaćeg zadatka i ako ga uradite umjesto njega.

Rezultat slika za djete pod staklenim zvonom

Foto: http://www.kampzovprirode.com

Psiholozi tvrde da djeca strogih roditelja postaju uspješniji ljudi. Imaju zdravu sliku o sebi i vjeruju u sebe. Sposobni su nositi se sa životom. Razumiju da ne mogu uvijek dobiti sve što žele, ali znaju da je u njihovim rukama moć da uspiju. Na drugoj strani su oni koje su roditelji štitili od svega. Oni su nažalost nespremni za život. Zato im svaka prepreka izgleda kao planina. Svaki problem kao kataklizma. Svaki poraz kao potvrda lične slabosti.

Dragi roditelji, djeci je potreban životni učitelj. Vaš posao nije lak, ali ste ga dostojni. Pružite im ljubav ali i dozvolu da odrastu. Koliko god bilo teško za prihvatiti,  oni jednom moraju otići na putovanje zvano život. Opremite ih samostalnošću, znanjem  i  vjerom u sebe.

Advertisements
Želite reklamu na Portalu Crna Gora? Javite nam se!

Želite i Vi da pišete za Crnu Goru? Pridružite nam se!