Može li čovjek biti hrabar ako je uplašen? To je jedini slučaj kada on može biti hrabar!

„Može li čovjek biti hrabar ako je uplašen? To je jedini slučaj kada on može biti hrabar!“
Game of Thrones

U kultnoj sceni u poslednjem Betmenu koji se sukobljava sa Supermenom, Betmen kaže Supermenu: „Ti nisi hrabar! Ljudi su hrabri!“ Želio je reći da su hrabri samo oni koji imaju nešto izgubiti. Naša spremnost da gubimo nas čini veličanstvenim. Spremnost da dobijemo ožiljke nas vodi našem čeličenju.

 

Vi ste lavovi…

Vjerujem da u svakom od vas postoji lav koji je, možda, uspavan i zaboravljen. Ljudskom tijelu nikada nije bilo namijenjeno da leži, već da se bori sa sabljozubim tigrovima i prelazi 60 kilometara dnevno!

Vi ste ti lavovi ako osjećate da ne treba ležati. Vi ste ti lavovi ako osjećate da je strah dobar znak, kao i bol. Kad god uradite nešto novo, osjetite strah – MALU CIJENU RAZVOJA, kao i BOL – PRVI SIMPTOM LIČNOG RAZVOJA!

Vi ste lavovi koji znate da se uspjeh krije u brzini ustajanja iz grešaka i sposobnosti da napravite što više grešaka za što kraće vrijeme, ali NIKAD ISTU GREŠKU ZAREDOM!

Što postajete bolji više se udaljavate od većine društva. Vjerujući u sebe postajete drugačiji. Postajete usamljeniji jer napuštate jednu obalu, vama poznatu, približavajući se jednoj drugoj. Novi ljudi vas čekaju tamo i nova iskustva. Takva je priroda puta veličanstvenosti. Uspjeh se mjeri brojem neprijatnih situacija u koje ste spremni ući!

Bol je tačka koju je neophodno proći dok idete ka cilju…

Savremeni trendovi koučinga, ako možete primjetiti, često izbjegavaju temu bola. Možda samo učenici ne žele slušati o bolu. Bol i nagrada dolaze u paru. Razvoj je bolan proces budući da se suočavamo sa vlastitim ograničenostima i greškama. Bol i nagrada su par i neophodno je da ih vidimo tako.

Najprije vas boli kada počinjete raditi nešto novo ili pokušavati raditi nešto što do sad niste radili. Nakon što pristanete na bol neko vrijeme, on postaje snaga. To je slična analogija sa fizičkim treninzima. „Bol je slabost koja napušta tijelo. U početku boli, a kasnije postaje naše zagrijavanje.“

Tajna uspjeha je savladavanju stepenica postepeno. Prvobitni bol će ubrzo biti zamijenjen snagom koja je dovoljna da pobijedi ono što smo juče zvali „nemogućim“. Na svakom novom nivou ponavlja se bol. Izborom većeg cilja birate i bol koji nosi put ka njemu! Vremenom postajete lovac na nemoguće!

Pročitajte još:   Zapitajte se: Znakovi koji ukazuju na to da ste bili emotivno zanemarivani kao dijete

Na kraju postajete inspiracija ljudima

Svakom malom pobjedom naše samopouzdanje raste. Testirajte to i vidjećete da sam u pravu. Rastom samopuzdanja raste i spremnost suočavanja sa izazovima. Nismo se ranije suočili sa izazovima jer smo sumnjali u sebe da bi uopšte pokušali.

Sa rastom samopouzdanja raste i spremnost na akciju. Sa akcijom raste i broj pokušaja. Sa većim brojem pokušaja raste i vjerovatnoća da ćemo uspjeti! Svaka pobjeda je nova snaga i gorivo za veće ciljeve! Vaš vrhovni cilj je rezultat ostvarenja niza ciljeva! Postajući osoba koja ostvaruje postajemo inspiracija drugima! Promijenićete neke živote mijenjajući svoj život! Vaša misija je daleko veća nego što ste pretpostavili!

Prije nekoliko godina sam bio na jednom seminaru koji je obuhvatao i temu uspjeha. Ja sam u svojoj branši bio tek početnik. Intuitivno sam ustao i prišao voditelju seminara nakon pauze koja se završila. Trebao je najaviti sljedećeg predavača, ali sam ga prekinuo u toj namjeri zamolivši ga da mi omogući da pred 500 ljudi zatražim da dobijem aplauz.

Naime, svi predavači su bili uspješni ljudi i prije nego bi počeli izlagati, dobili bi dugi gromoglasni aplauz. Želio sam vizuelizovati tako nešto, ali sam izabrao najstvarniju vizualizaciju. Tražio sam da dobijem aplauz kako bih osjetio kako to izgleda..

I voditelj seminara je pristao, a ja sam se obratio prisutnima. Svi su ustali i dali mi nevjerovatan aplauz. Najveći lider od svih mi je prišao i zagrlio me.

Ohrabrujem vas da učinite isto. Znate, Novak Đoković je još kao dijete nakon svakog treninga podizao improvizovani pehar koji bi trebao predstavljati pehar sa Vimbldona i dobijao aplauz od prisutnih. Ta vizualizacija je trajala oko 14 godina dok nije zaista osvojio Vimbldon.

Ako su vam ciljevi manji, vjerujem da ćete ih ostvariti daleko ranije, ALI AKO BUDETE VIZUALIZACIJU PROPRATILI RADOM ISTOG INTENZITETA! Na već sljedećem seminaru ja sam bio jedan od predavača. Nakon predavanja su mi ljudi prilazili i čestitali, neki su imali suze, treći su me godinama kasnije podsjećali na to predavanje. Sjećanje na tu vizualizaciju i taj događaj mi je uvijek davalao snagu i jasnoću mog cilja. I sad žmarke po tijelu osjećam kad se sjetim.

Pročitajte još:   Stvari koje će s dogoditi kada se zaljubite u život

To otkriće da sam postao inspiracija drugima je razlog zašto vam ovo pišem. Ne volim ići ka vrhu sam. Takva je moja priroda. Od vaše prirode zavisi da li ste spremni ići u nepoznato. Ako bih vas pozvao da idemo na „destinaciju uspjeha“, vjerujem da bi se obukli elegantno, očekivali luksuzna kola i da ćemo se naći na nekoj koktel večeri. Žao mi je ako bih vas razočarao kada bi me vidjeli da sam za vas donio šlem, prsluk i ribarske čizme, jer se put ka uspjehu nalazi ispod konstrukcije glavnog puta!

Vaš strah od vlastite veličanstvenosti….

„Naš najdublji strah nije da smo nesposobni. Naš najdublji strah je da smo moćni izvan svih granica. Plaši nas naše svijetlo, a ne naš mrak. Pitamo se, Ko sam ja da budem briljantan, divan, talentovan, nevjerovatan? Ustvari, ko si ti da ne budeš? Ti si božije dijete. Nećeš pomoći svijetu ponašajući se skromno. Nema ništa prosvijetljujuće u tome što češ se spustiti tako da se drugi ljudi oko tebe ne osjećaju nesigurno.

Svima nam je suđeno da blistamo, kao djeca. Rođeni smo da očitujemo božiju slavu koja je u nama. Ona nije samo u nekima od nas; ona je u svima. I kada svijetlu dopustimo da sija, mi nesvjesno dajemo odobrenje i drugim ljudima da rade isto. I kao što se oslobađamo našeg straha, tako naše prisustvo automatski oslobađa druge.“ Marianne Williamson, Povratak ljubavi: Refleksije o Principima kursa o čudima.

Čitati toliko puta dok ne shvatimo i/ili zapamtimo. Ponavljati ujutro kao mentalnu molitvu, sve do oslobođenja uma, do pokretanja stvaralačke kreativne sile u nama – one koja nas vodi snovima! Ponavljati i primjenjivati jer neće biti gotovo sve dok ne pobijedimo!

Noviča Čarapić, spreman da gubi!
P.S. Ukoliko vam se svidio ovaj tekst trebate znati da sam pune rezultate u životu postizao tek onda kada sam imao mentora za oblast u kojoj sam želio biti najbolji. Takođe, ukoliko ste neko kome bih mogao biti mentor ili makar sagovornik, postoji mogućnost da uspostavimo određenu saradnju, a u SVAKOM slučaju bih volio dobiti od vas povratnu informaciju.

Želite i vi da pišete za Crnu Goru? Javite nam se!