Zašto nismo ono što u suštini jesmo?

Problem sa samopouzdanjem je uvijek uzrok niza drugih kočnica u uspijevanju u određenim sferama života. Možda posjedujemo želju, ali uvijek kaskamo za motivacijom i ambicijom da istrajemo u njenoj realizaciji. Kako su svi ljudi različiti i svačiji um funkcioniše po nekom posebnom principu, tako je teže i pronaći jedinstveno rješenje za tu vrstu problema.

Foto: fineartamerica.com, Autor: Linda Powell

Međutim, kad posmatramo društvo i njegovo funkcionisanje u globalu, možemo naići na neke sličnosti među pojedincima i društvenim grupama koje je odredila kultura i običaji unutar te zajednice i na taj način možemo pokušati prići rješavanju problema.

Ono što je danas jedan od vodećih problema koji utiču na nesigurnost mladog i nezrelog čovjeka jeste taj nametnuti ideal ljepote, kalup ponašanja i rezonovanja zarad pripadanja. Recimo, ukoliko koriste društvene mreže uvijek će većim brojem „lajkova“ biti sigurniji u ono što kažu ili pokažu jer broj „lajkova“ označava na neki način odobravanje i prihvatanje od strane drugih korisnika društvenih mreža.

Težnja da se jedinstveno ljudsko biće približi tom idealu kako bi bio prihvaćeniji u društvu može biti veoma bolno i stresno iskustvo ukoliko ne uspijeva u tome i može dovesti do gubljenja sopstva i duhovnog bogatstva. Opterećenost izgledom, tjelesnom figurom i stilom proizilazi iz potrebe da privuku i skrenu pažnju na sebe. Kome fali tuđe pažnje i ko traga za potvrdom drugih i u zrelim godinama, taj nije bio „mažen“, nije se osjećao sigurno i lijepo u svojoj koži u djetinjstvu.

Proces primarnog vaspitanja (roditelja) tu igra glavnu ulogu i postavlja kamen temeljac u (ne)sigurnosti čovjeka. Veoma je bitno da u ranim godinama odrastanja dijete ima podršku od roditelja na pravi način, gdje će se vrednovati njegova posebnost što se tiče estetskog kao i mentalnog sklopa, a samim tim dijete će imati neku osnovu samopouzdanja.

Međutim, i u tome se ne smije pretjerati, jer onda dijete može živjeti u jednoj vrsti iluzije gdje će se drugima i sebi predstavljati boljim od onoga što istinski jeste, i to pređe u narcisoidnost. Kako u vaspitavanju tako i u svemu što čini ovaj život, potrebno je uvijek kalkulisati i balansirati. Čovjek, prije svega, mora spoznati sve one loše i dobre strane svoje ličnosti, pružiti im ruku ili šamar, ali mora se suočiti, upoznati se i pomiriti sa njima, kako bi bio ono što u biti jeste.

Samo takav čovjek je čovjek pun zdravog samopouzdanja i samo takav čovjek može istrajati u onome što istinski želi da postigne.

Advertisements
Želite reklamu na Portalu Crna Gora? Javite nam se!

Želite i Vi da pišete za Crnu Goru? Pridružite nam se!

Ostavite komentar