TAJNE MANASTIRA PRASKVICA: Čudesna priča o Jegoru i njegovoj kćerki

    #manastirPraskvica

    Pri kraju XVIII vijeka manastir Praskvica, iznad Miločera je bio centar Paštrovića, ali i centar pravoslavlja na današnjem Crnogorskom primorju. Za njega se nadaleko znalo pa nije ni bilo mnogo čudno kada se na njegovoj kapiji nenajavljeno pojavio visoki oficir carske Rusije Jegor Stroganov.

    Stroganov je bio čvrstog kova i jake volje, što se primjećivalo i na njegovom licu. Iako nije imao jednu ruku odavao je sliku čovjeka koji zna šta hoće i šta može, ali i čovjeka čiji je pogled ugasila velika tuga.

    Ispodtavilo se da je Stroganov u manastir Praskvicu došao u potrazi za kćerkom.

    Ruku je izgubio u dvoboju sa jednim carskim kapetanom, koji je htio da prevari i izigra veliku ljubav njegove prelijepe kćerke Jekatarine. Zbog toga je Jegor svog nesuđenog zeta izazvao na dvoboj braneći čast svoga djeteta i svoje porodice. Pravila su bila svima poznata. Prvi je pucao onaj koji je izazvan, a to je bio lažljivi kapetan. I prevrtljivac je pogodio Stroganova, ali u lijevu ruku. Uslijedio je odgovor i Stroganov je podigao pištolj zdravom desnom rukom i nije promašio. Kapetan je pao i na mjestu ostao mrtav.

    Jegor Stroganov se dugo liječio, ali tadašnji ljekari nijesu mogli da mu spasu lijevu ruku. Kada je konačno zaliječio rane zadobijene u dvoboju, vratio se kući, ali nije zatekao svoju ćerku. Ona je otišla. Čuo je da je u nekom manastiru. Punih sedam godina je uzalud lutao od manastira do manastira tražeći svoju ćerku Jekatarinu. Međutim, nije uspio da je pronađe. Pretpostavlja se da je čuo da je došla u Crnu Goru.

    Pročitajte još:   "Sa pet drugova silovao Albanku": Robinju devet godina zatvora!

    Pritusnut velikom mukom i nevoljom, ali ojačan ogromnom ljubavlju stigao je u Praskvicu, gde je starom igumanu Savu Ljubiši kazao da je Rus i da hoće da ostane i radi da u manastiru. Naglasio je da jedino želi mir i da se zavjetuje na ćutanje do kraja života. Svoju tajnu i nesreću nije htio nikome da povjeri. Ipak, postojala je nada da će još jednom vidjeti svoju kćerku.

    Jegora su smjestili u zasebnu manastirsku sobu a on je sebi dao zadatak, da kamenim putem poveže morsku obalu sa selom Čelobrdo, koje nadvisuje Sv. Stefan i manastir Praskvicu. Naoružan gvozdenom voljom I željom da učini nešto dobro, jednom rukom je godinama krčio bespuće od Čelobrda do mora. Starim, teškim maljem razbijao je ljuti crnogorski krš, slagao kamenje, zidao stepenike…  I tako je, malo pomalo, nastajao kameni i strmi put, nazvan po njemu Jegorov put. Oni koji su išli ovim putem tvrde da čovjek ne može da se umori, jer su stepenici građeni tako da odgovaraju koraku putnika namjernika.

    Primorske novine pišu da je onda u Praskvicu, u smiraj jednog ljetnjeg dana, pristigao još jedan Rus, mladi monah Jelisej, o kome se – takođe – ništa nije znalo. Ovom Jelisejevom dolasku u manastir prisustvovao je i stari isposnik Jegor. Kada je ugledao starca, tek pristiglom mladom kaluđeru su oči zasuzile, ali to niko od prisutnih nije zapazio. On će kasnije danima sjetnim pogledom ispraćati oronulog Jegora kako odlazi na posao neumornog graditelja puta.

    Pročitajte još:   Poklanjamo knjigu "Godina kada sam te upoznala – Sesilija Ahern"

    Nakon četiri godine mladi Jelisej se teško razbolio, počeo naglo da vene i nestaje. Kada je uvidio da mu se neumitno približava kraj, zatražio je da mu zapale svijeću i u njegovu ćeliju dovedu starca Jegora. Zamolio je ostale monahe da ih ostave same.

    I tako, dok je sjedio i posmatrao kako se gasi jedan mladi život, stari Jegor je najednom sav pretrnuo i poblijedio. U Jelisejevom pogledu prepoznao je tako dragi lik svoje kćerke jedinice i ljubimice, zbog koje se svojevremeno – ne našavši je u Rusiji – otisnuo u dalek i nepoznat svijet, da tihuje tu pored mora i da gradnjom puta bar privremeno potisne svoju muku života.

    Čvrsto stegnuvši kćerkinu iznemoglu ruku, starac Jegor je gorko zaplakao nad svojom sudbinom. Nedugo zatim, njegova mezimica Jekaterina je izdahnula. Istog dana je i sahranjena, a kaluđeri su se dugo snebivali kada su u liku preminulog Jeliseja, koga su zavoljeli, spoznali mladu i lijepu djevojku. Zavjetovali su se da će ovu tajnu čuvati kao svetinju.

    Slomljen i izmučen svim onim što mu se u životu neprijatno događalo, već uveliko oronuli starac, nastavio je da kleše kameni put. Radio je još godinu, dvije, sve dok na Čelobrdu nije postavio i poslednji kameni stepenik, pišu primorskenovine.me.

    Pročitajte još:   Evo što trebate da znate o Huaweiu 10 i Huaweiu Mate 10 Pro

    Posao, u koji je utkano desetak godina teškog i strpljivog rada, bio je konačno završen. Jegorovim putem Miločer je povezan sa Čelobrdom. Bilo je to negdje pred sam dolazak Napoleonove vojske u te krajeve oko1808. godine.

    Uskoro potom, starac Jegor se zatvorio u svoju ćeliju. Obuzele su ga tamne i mračne misli. Počeo je da kopni. Predosjećajući skoru smrt ispovijedio se kaluđeru koji je brinuo o bolesnom Jeliseju, odnosno o njegovoj – kako se na kraju ispostavilo – kćerki jedinici Jekaterini. Ispričao je tada kaluđeru da je bio visoki carski oficir Rusije i sve ono što je uslijedilo potom.

    Ubrzo nakon ispovijedanja, stari Jegor Stroganov se na onom svijetu pridružio svojoj ćerki ljubimici. Sahranjen je u porti manastira Praskvica, gdje i dan danas stoji ploča na njegovom grobu.

    Ova čudesna i potresna priča o Jegoru i njegovoj kćerki jedinici Jekaterini, kao i o njegovom kamenom putu od same morske obale do na vrh Čelobrda, zaintrigirala je I mnoge ruske turiste.

    Zato oni veoma rado posjećuju manastir Praskvicu, a naročito vole da prošetaju putem koji je jednom rukom, nakon desetak godina napornog rada i ćutanja, sagradio njihov carski oficir Jegor Stroganov, piše primorskenovine.me.

    Želite i vi da pišete za Crnu Goru? Javite nam se!