POTAJSKA GORA – Prašuma

Moj prijatelj Milija Pajković, istraživač i novinar iz Berana, rekao  mi je ovih dana da je prilikom prolaska uz selo Požnju, na desnoj obali Morače, na putu ka katunu Doli, vidio veći kompleks jelove i bukove šume, veličine od nekoliko kvadratnih kilometara, iznad sela, na sjevernim padinama planine Tali.

Čudi se kako se o toj prašumi malo zna u Crnoj Gori, pa mi je predložio da u nekom listu objavim dio  o sporovima i svađama Jasenovaca, iz moje knjige ,,Jasenova i Jasenovci od Šćepana do naših dana“, koja je objavljena 2000. godine, pa to i činim:

– Drugi veliki spor Jasenovci su imali sa Bukilićima iz Požnje. Kao što je već rečeno, Jasenovci su imali veliku i kvalitetnu jelovu šumu, koja se zove Potajska gora. Negdje 1933. ili 1934. godine, trgovci Marići iz Kolašina ugovore sa Jasenovcima da kupe jelovu oblovinu, da je posijeku i odvuku niz Požnju do rijeke Morače, a onda je ,,liferuju“ ( transportuju) rijekom do Podgorice, što je bilo teško ostvariti, s obzirom na to da niz Požnju nije bilo nikakvog puta, kojim bi se oblovina mogla vući.

Marići su dali Jasenovcima ,,kaparu“ od 35.000 dinara, koju su Jasenovci podijelili na svaku kuću po 500 dinara, što je odgovaralo vrijednosti pet ovaca. Tada se pojave Bukilići iz Požnje i pokrenu sudski spor da dokažu da šuma nije jasenovska, nego njihova. Spor je trajao sve do  1939. ili 1940. godine. Jasenovce su pred Sudom zastupali Vuko Jokov Radonjić i Marko Vasilijev Simonović, a Bukiliće Vejzo Radule Bukilić. Naravno, angažovani su i advokati. Bukilići su prijavili više svjedoka iz Liješnja i drugih mjesta: Neđeljka Perišića, Mijata Jokovića i druge, a Jasenovci Vukosava Radoslavljeva Bulatovića iz Cerovice. Poslije više neuspjelih sudskih rasprava Sud je došao da sudi na ,,licu mjesta“, u Bjeljevine. Pošto je Vukosav, kao svjedok, ispričao ono što je znao u vezi s granicom sporne šume i katuna Subotišta uopšte, Bukilići su pokušali da to pobiju, tvrdeći da je šuma njihova. Tada Vukosav izvadi iz džepa staru ,,setenciju“, pismeni dokument, čija se sadržina u svemu poklapala sa njegovim svjedočenjem, a u kojoj je pisalo  da je granica Subotišta i Potajske gore ovakva:

– Sa Prijevora do Lubanje Glave, pa desno na Obješenjače, na glavicu u Međugorju, izvor Rečice, vodotokom do Donje lokve, na Mašinjavi val, na Pjeskovitu glavicu, desno u Mokru Ploču, dalje obručom – gredom ispod Pandžanskih i Kočanskih vrela, uz Luko brdo, desno ispod Čistina, lijevo vrhom Brezovica na Kokošiju glavu, vododelnicom Kula i Lajušnice na Prelijes,  i dalje na Lijepi do, pa desno vodjelnicom na Prijevor“.

Kad Sud utvrdi da sve ovako piše u ,,setenciji“, donese presudu da je šuma svojina Jasenovaca i da oni imaju pravo da njome raspolažu kako žele. Tada Jasenovci počnu da pjevaju i ,,krenu“ oro. Bukilići nezadovoljni presudom napuste Bjeljevine  i pođu kućama. Prirodne granice šume su se poklapale sa granicom iz ,,setencije“, a granica kroz gustu šumu se kretala od Mašinjavog vala do na kraj Zagraca, u Pjeskovitu glavicu. Da bi ta granica bila vidljiva Jasenovci su tuda napravili rasjek u širini od desetak metara, kao što se danas rasijeca šuma za dalekovode. Na tom prosjeku je već prvih godina porasla trava, razni korovi, kopriva, malina, pa su tu čobani i žene iz Subotišta, za vrijeme gladnih ratnih godina, naročito u ljeto 1942. godine, brali koprive i maline, da bi se spasili gladi, a i tu im se napasala stoka. I sada se primjećuje da su u tom dijelu bukve mlađe i niže u odnosu na stabla u okolnoj šumi.

Ananije Simonović

Jedan broj Jasenovaca je sjekao mlade jele u ovoj šumi, visoke od deset do petnaest metara, kresali su im grane i gulili koru, nosili ih na ramenima po jedno pet- šest sati hoda, da bi im poslužile kao stožine ( da oko njih đenu stogove sijena). I neki Osrečani su, takođe, iz Potajske gore, donosili jelove stožine, da na njih đenu sijeno iz livada na Ropušnici, na seoskom sjenjaku na Poljanama, gdje je bivalo od 40 do 50 stogova. Odatle je zimi, pojedinačno ili mobama, izvlačeno u selo. Jelove stožine su mnogo duže trajale od bukovih.

Danas divne i cvjetne livade u Ropušnici niko ne kosi, pa nema sjenjaka na Poljanama, jer nema stoke, ni seljaka.

Piše: Ananije Simonović

Želite reklamu na Portalu Crna Gora? Javite nam se!

Želite i Vi da pišete za Crnu Goru? Pridružite nam se!