Ovo nijeste znali o gradu Baru

Prva međunarodna konferencija o Vrancu i drugim
crnogorskim autohtonim sortama vinove loze

#Zanimljivosti #Zanimljivosti

histori_litl_bar_3.jpg

Od svih gradova na južnom Jadranu, samo je Bar građen pet kilometara daleko od mora u podnožiju planine Rumije. Dakle, Bar je od svog osnivanja bio, možemo slobodno reći, u zavadi sa morem, piše portal Jedro.me.

Foto: Anto Baković

Postoje mnogi razlozi za to, od kojih su oni odbrambeni i ekonomski prije svih. Bar je svojim položajem i mikroklimom bio nadaleko čuven, pa otuda i ona sintagma: „Nema Bara do Cara“.

Stanovništvo je živjelo od poljoprivrede, stočarstva, trgovine i zanatstva. Pomorska privreda nije postojala, a stanovništvo nije bilo zavisno od mora. Bar nije imao svoje brodove ni mornare kao Ulcinj. Ipak, brodovi su dolazili i pristajali uz Volujicu, radi prometa roba i ljudi.

Kada je Crna Gora oslobodila Bar 1878. godine, prvi put je izašla na more. Gradsko stanovništvo se iselilo iz razorenog srednjevjekovnog Bara. Jedan dio siromašnih zanatlija i posluge ostao je da i dalje živi u podgrađu, a oni bogatiji su brodom napustili Bar i otišli za Tursku. Seosko stanovništvo se nije pomjeralo.

Ovakvo stanje se zadržalo manje-više sve do osnivanja Barskog društva ili kompanije Di Antivari 1906. godine, kada je počela da se gradi luka i pruga Bar-Virpazar. Prije svega regulisano je i izmješteno ušće rijeke Rikavac i stvoreni uslovi za početak gradnje pristana, na spoju barske pješčane obale i brda Volujica.

Pročitajte još:   Odrastanje na -60, Ajal živi s majkom na istoku Rusije (FOTO&VIDEO)

Pristan je promijenio ime u Bar 24. aprila 1908. godine, a dotadašnji Bar u podnožju Rumije dobio je ime Stari Bar. Ipak, prvobitni naziv Pristan ostao je do danas u upotrebi i u srcu svih nas koji smo živjeli ili radili u njemu.

Foto: Anto Baković

Početkom pedesetih godina donesena je odluka da se u Baru gradi velika luka i željeznička pruga Bar-Beograd. Pristan i pješčana obala ustupili su mjesto lučkim gatovima i skladištima.

Marina

Početkom šezdesetih godina, gradnjom Bara, stvarani su uslovi za definitivni izlazak Bara na more. Osniva se Prekookeanska plovidba, mnogi Barani nalaze posao vezan za pomorstvo. Sve se više barki vezuje za sekundarni lukobran i to ne samo ribarskih.

Tada počinje da se osjeća primorski mentalitet i u Baru. Ipak, za pravi izlazak na more Baru je nedostajala marina i šetalište pored mora.

Foto: Anto Baković

Generalnim planom Bara bila je određena lokacija za marinu na ušću rijeke Željeznice, ali do gradnje nije došlo zbog nedostatka sredstava.

Kada je Bar zadesio snažan zemljotres 15. aprila 1979. godine, došlo je do ogromnih razaranja i šteta na čitavom crnogorskom primorju. Poginulo je više od stotinu ljudi. Stradale su skoro sve zgrade, a naročito lučka infrastruktura.

Srećom, bili smo onda u onoj velikoj državi koja je osnovala fond solidarnosti u koji se za 10 godina slilo više od dvije milijarde dolara.

Pročitajte još:   Događaji koji su obilježili 17. novembar

Prilikom sanacije brda Volujica u sklopu sanacija obala luke, došlo je do viška ogromne količine lomljenog kamena kojega je luka morala izmjestiti iz lučkog područja. Ovu činjenicu smo iskoristili da uz veliko razumijevanje lučkog rukovodstva otpadni materijal bude nasut sa sjeverne strane sekundarnog lukobrana, kako bi se, po već usvojenom novom planu za marinu, oformio nasip za gradnju marine.

Plan za novu marinu izradilo je specijalizovano preduzeće „Obala“ iz Splita, a radove su izvodili „Ivan Milutinović“ iz Beograda, „Pomgrad“ iz Splita i „Zavod za izgradnju Bara“.

Prije početka radova na marini, izgrađen je obalni zid sa šetalištem prema gradu, kao gradski sadržaj.

Opština Bar osnovala je preduzeće „Marina“ i obezbijedila finansiranje iz fonda solidarnosti.

Foto: Anto Baković

Odobrenje za gradnju izdato je 27. maja 1985. godine. Pomorski radovi izvedeni su u relativno kratkom roku, dok se upravna zgrada radila nešto sporije zbog više korisnika i sredstava za gradnju.

Marina je krajem osamdesetih godina ustupljena bez naknade Prekookeanskoj plovidbi sa obavezom da je dovrši i stavi u funkciju. Počeo je rat, sankcije i problemi za Prekookeansku plovidbu, pa je marinu dovršila država i postala njen vlasnik. Uknjiženo je i ono što nije pripadalo državi. Naime, prilikom projektovanja i gradnje marine jasno je određena granica između komunalnog (opštinskog) i komercijalnog dijela. Vodena površina marine iznosi 96.000 metara kvadratnih od čega je 38.000 metara kvadratnih komunalni dio. Takođe, jasna je granica i kopnenog dijela. Komunalni-opštinski dio je sve do linije istočne obale Gata 5.

Pročitajte još:   Ovaj otac je postao jedan od najpopularnijih ljudi na Instagramu

Foto: Anto Baković

Sportski centar

Svi prostorni planovi Bara predviđali su da se grad i sportski centar grade uz rijeku Željeznicu prema Zupcima.

Ovaj prostor uz more zvan Madžarica po nekadašnjim vlasnicima, bio je poslije zemljotresa jedna ogromna deponija otpadnog građevinskog materijala. To je stvaralo ružnu sliku na samom ulazu u Bar.

Foto: Anto Baković

Prostor između hotela „Topolica“ i rijeke Željeznice uz more koji se graniči sa magistralnim putem u površini od oko 100.000 m2, kao i prostor na kome se gradi grad Bar, pripadao je državi. Tome imamo da zahvalimo što je danas Bar grad sa modernim i prostranim bulevarima, sportskom dvoranom, modernim trgovinskim centrima, hotelima i parking prostorom, sa mnogo zelenila na tom prostoru.

Izgradnjom sportskog centra i marine zajedno sa šetalištem ispred Dvorca Kralja Nikole i hotelom „Topolica“ definitivno je Bar doživio Veliki izlazak na more.

Izvor: Cafe Del Montenegro

Želite i vi da pišete za Crnu Goru? Javite nam se!

Ostavite komentar