Priča o sarajevskom Romeu i Juliji i dalje boli i opominje

#ExYu #SarajevskiRomeoIJulija

d14305bb47884a155e17.png

Tragična smrt Bošnjakinje Admire Ismić i Srbina Boška Brkića koji su ubijeni 18. maja 1993. godine na Vrbanja mostu, dok su držeći se za ruke pokušavali da pobjegnu iz Sarajeva, svih ovih godina je bila simbol rata u Bosni i podsjetnik da u ratu nema pobjednika. Ali, izgleda da smo u posljednje vrijeme počeli kolektivno da zaboravljamo šta rat znači.

“Sarajevski Romeo i Julija” ubijeni su jer su vjerovali da je ljubav jača od mržnje, rata, nacionalizma i besmislenih prepirki na Balkanu.

“Ja bih voljela da svijet nikada nije čuo za njih… ali sudbina je bila takva”, rekla je poslije svega Radmila Brkić, Boškova majka.

Boško i Admira, Srbin i Bošnjakinja, pravoslavac i muslimanka, su bili zajedno devet godina, od srednje škole. Za njihovu ljubav znali su svi i niko ih nije osuđivao. Admira je studirala hemiju, Boško turizam. Ali planove o zajedničkoj budućnosti prekinuo je rat i Boško i Admira su odlučili da odu iz Sarajeva. Boško je imao plan da se na Grbavicu, koju su kontrolisale srpske strane, prebaci u jednom od humanitarnih paketa koji su cirkulisali između srpske i muslimanske teritorije.

Pročitajte još:   Holandija traži da se poništi presuda o Srebrenici

“Ni dan danas ne znam zašto su odlučili da izađu iz Sarajeva. Boško je imao dosta prijatelja Muslimana i niko ga nije dirao. Baba je molila Admiru da ne ide, da će je Srbi silovati i ubiti, ali ona je bila odlučna: “On je ostao zbog mene u Sarajevu i ja sad moram da idem”… Saznala sam iste večeri da su ubijeni”, ispričala je Boškova majka.

https://www.youtube.com/embed/jnQ1lTAVjhw

Umjesto bjekstva u bolji život, zagrljeni su otišli u smrt. Sedam dana su njihova tijela ležala, držeći se za ruke, dok su Muslimani i Srbi optuživali jedni druge da ne mogu da ih sklone jer oni drugi pucaju.

Nakon što je rat završen, ta fotografija je postala neka vrsta podsjetnika da nećemo više nikad da ratujemo sa braćom.

I tako tragična smrt Almire i Boška na neki čudan način nije bila uzaludna.

Pročitajte još:   "Nijesmo odustali od referenduma"

Poginuli su održavši nam lekciju za sve generacije. I zaista smo vjerovali da smo tu lekciju dobro naučili – ali posljednjih mjeseci sve više djeluje kao da smo počeli da zaboravljamo. Sa svih strana se čuju samo pozivi u rat, u početku prilično suptilni, a sada već otvoreni i direktni. Hrvatski, bosanski, albanski i srpski političari kao da se utrkuju ko će više da potpali vatru pod ovim, i bez toga tako nestabilnim “buretom baruta”, kako su mediji svojevremeno okarakterisali Balkan.

Izvor: Cafe Del Montenegro

Želite i vi da pišete za Crnu Goru? Javite nam se!

Pročitajte danas...