Djeca umiru od gladi, zabranjuju se pjesme i filmovi, ratuju crkva i država, svađamo se oko granica, teritorija, naziva… DOKLE VIŠE?!

Često znamo da se ljutimo na zapadnjake i sve ostale kritičare kada kažu i potenciraju to da smo mi Balkanci još uvijek samo poludivlji narodi, razjedinjeni, posvađani, nekulturni i nedostojni toga da budemo primljeni u razvijenu Evropu, tj. svijet.

Rezultat slika za balkanske zemlje
Foto: Trafika.net

Još u 19. vijeku Oto fon Bizmark, „gvozdeni kancelar“ i ujedinitelj Njemačke, o ovim prostorima je ovako razmišljao: „Balkan nije vrijedan ni malog prsta ili kostiju jednog pomeranskog pancir-grenadira.“

Kada čujemo nešto takvo, počinjemo da se hvalimo i barjačimo našim „uspjesima“: ekonomski rast je fantastičan, plate i penzije rastu, otvaramo i zatvaramo EU pregovaračka poglavlja, primaju nas svjetski zvaničnici, ušli smo u NATO, itd. Međutim, ne znam čime ovih dana imamo da se pohvalimo…

U Podgorici, glavnom gradu Crne Gore, lideru na Balkanu u procesu pridruživanja Evropskoj uniji i članici NATO-a, prije par dana umrla je dvogodišnja djevojčica od posljedica dijabetesa. Zapravo, Jelena Bogavac (ne zaslužujemo ni ime da joj pomenemo) umrla je od gladi i nemaštine. Njena majka nije mogla da joj obezbijedi potrebne uslove za život; radila je kao higijeničarka za svega 150 eura mjesečno, podizala sama tri kćerke, bez prisustva njihovog oca, skupljala novac za Jelenin insulin na sve moguće načine; isključivali su im struju zbog neplaćenih računa, a država nije pomogla u rješavanju ovih problema. Pomoć i podršku pružali su im jedino Banka hrane i narodna kuhinja pri Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, ali to, nažalost, nije bilo dovoljno. Ishod je poznat, tužan, pretužan…

Veliki Fjodor Dostojevski jednom je rekao: „Djecu volite naročito, jer ona su bezgrešna kao anđeli i žive da bi nas razdragala i usrećila; ona žive zarad čišćenja srdaca naših, kao neki putokaz za nas. Teško onome ko uvrijedi dijete… Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta.“

Nažalost, nismo imali na umu ove njegove riječi. Nismo razimišljali na ovaj način čim smo dopustili da nam u 21. vijeku, u 2018. godini, ode jedna mala, bezgrešna duša.

Pročitajte još:   Mašina usmrtila muškarca dok je pakovao sijeno
Porodica Bogavac, u sredini je mala Jelena (Foto: Kurir)

U Srbiji danima traju prepucavanja između SPC, tj. mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija i državnog vrha te zemlje. Patrijarh Irinej je stao na stranu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i ogradio se od Amfilohija. U sjenci ovog skandala su svi drugi problemi. Čak i zabrane pjesama. I to ni manje ni više nego čuvenog kantautora Đorđa Balaševića. Njegova nova pjesma „Dno dna“ uzburkala je duhove u Srbiji. Naime, on je odlučio da, poslije više godina, ljubavne teme stavi u drugi plan i skrene pažnju javnosti na društvene probleme. Popularni Đole tako pjeva o „smradu sa farme puštenom u parlament“, „protuvama koje su prigrabile vlast“, „skupštinskom hljebu bez motike“, itd. Ovakva zapažanja ne odgovaraju vlastima u Srbiji. Kao posljedica toga, ova pjesma je zabranjena na nekim radio-stanicama.

Đorđe Balašević (Foto: Radio Kameleon)

U Hrvatskoj se desilo nešto slično. Zabranjen je film reditelja Rajka Grlića “Ustav Republike Hrvatske”, u kome glavnu ulogu tumači proslavljeni srpski glumac Nebojša Glogovac. Film govori o odnosu profesora, koji je radikalni hrvatski nacionalista ujutru, a noću homoseksualac i transvestit, i njegovom susjedu Srbinu, kome on pomaže da položi ispit iz poznavanja ustava. I problem nije u ulozi, već u tome što publika u Hrvatskoj navodno ne voli Glogovca zato što je prihvatio da glumi četničkog generala Dražu Mihailovića u seriji „Ravna gora“ Radoša Bajića.

Rezultat slika za nebojša glogovac u filmu rajka grlića
Glogovac u filmu Rajka Grlića (Foto: Blic)

Da li se to vraćamo u doba nacizma, kada su knjige nepodobnih, uglavnom jevrejskih pisaca, spaljivane javno na trgovima i ulicama, ili komunizma, Staljina i Tita, u čije vrijeme nijedna knjiga, film ili pjesma nisu mogli ugledati svjetlost dana bez prethodne temeljne i opsežne kontrole i provjere, tačnije cenzure?! Ili, možda je bolje pitanje: Da li smo ikada izašli iz tih vremena? Da li smo evoluirali iz takvih, surovih, brutalnih sistema u bolji, pravedniji, uspješniji, ljudskiji – onaj demokratski? Ili je nešto drugo u pitanju…

Pročitajte još:   Tači smatra da početne informacije o ubistvu Ivanovića obećavaju
Spaljivanje knjiga u nacističkoj Njemačkoj 1933. godine (FOTO: Uns&Outros)

Čini se da smo, zapravo, isti kao oni, da koristimo iste metode i alatke, ali samo danas to umijemo bolje da predstavimo, prikrijemo, našminkamo. Da li je to demokratija, taj cilj kome cijeli svijet teži, san koji svi žele da ostvare?! Jedan od najpopularnijih američkih predsjednika, tragično preminuli Džon Kenedi, jednom je izjavio da neznanje jednog glasača u demokratiji narušava bezbjednost svih. Ljudi u Srbiji i Hrvatskoj, koji zabranjuju filmove i muziku, očigledno to ne znaju.

Makedonija decenijama muku muči sa susjedima Grcima oko imena zemlje, priznavanja… Izgleda da se rješenje konačno nazire. Vlade u Atini i Skoplju su se dogovorile da Makedonija promijeni ime u Republika Nova Makedonija. Tako barem pišu mediji. Jezik će se zvati „savremeni makedonski“, a na grčkom će glasiti „slavomakedonski“. Državljanstvo će se na stranim jezicima zvati „novomakedonsko“, a crkva Nova makedonska pravoslavna crkva“, osim na grčkom, na kojem će zvučati „Pravoslavna crkva Nove Makedonije“. Makedonci, nastanjeni u Grčkoj, zvaće se Makedonci na grčkom, a na ostalim jezicima „grčki Makedonci“. Sve ovo prethodi najavljenim skupovima na sjeveru Grčke, na kojima bi se iskazalo protivljenje postizanju bilo kakvog kompromisa koji bi značio upotrebu imena Makedonija. Dakle, dvije zemlje decenijama biju bitke oko pitanja koje u civilizovanom svijetu, kakav bi trebalo ovaj naš da bude, ne bi smjelo da predstavlja problem. Valja pomenuti da je jedna od ovih zemalja već decenijama članica i Evropske unije i NATO-a.

Foto: Al Jazeera

Tu su i stalni problemi u Albaniji i na Kosovu. O sporu Srbija-Kosovo ne treba ni pričati. Što se tiče Albanije, iz godine u godinu se ponavljaju priče o projektima ujedinjenja svih Albanaca, stvaranju velike Albanije i sl. Susjedne zemlje su često ukazivale na takve aspiracije Albanaca u samoj Albaniji, ali i onih na Kosovu. Simptomatično je da kosovska Vlada već duže vrijeme ne uspijeva da natjera parlament da ratifikuje sporazum o demarkaciji granice sa Crnom Gorom, a da brojni tamošnji političari i javni djelatnici ističu kako dio crnogorske teritorije, zapravo, pripada Kosovu. Čini se da „dobri međususjedski odnosi“ i nisu baš tako dobri.

Pročitajte još:   Serija Prijatelji najbolja humoristička serija svih vremena
Foto: Novi.ba

Ovo su pitanja tzv. visoke politike o kojima, po mišljenju političara, narod ne treba da razmišlja. Međutim, kod nas i u svim zemljama na planeti, sve je politika – od cijene hljeba, koju ste jutros platili, do eventualne objave rata bilo kome. Zbog toga, važno je reći da nismo ovce za šišanje! Imamo pravo da se interesujemo za sve pojave i događaje u društvu u kojem živimo, da pitamo, znamo i odlučujemo!

To su sve problemi „malog čovjeka“. Statistika je neumoljiva i strašna, ali krajnje precizna. Ona ukazuje na to da sve više ljudi na Balkanu umire od gladi, nemaštine, neodgovarajućih životnih uslova, bolesti koje bi trebalo da se liječe lako i jednostavno… Jedan od primjera smo već pomenuli. Osim toga, sve je viša stopa ubistava zbog dugova, nariješenih imovinskih odnosa, kriminala, kao i samoubistava, posebno među mladima, čak i tinejdžerima.

Ilustracija: Informer
Ilustracija: Koreni
Rezultat slika za siromaštvo
Foto: Tačno.net

Šta se to dešava sa nama? Da li smo uvijek bili takvi ili su nas muka i jad doveli do svega ovoga? Da li vlade rade dovoljno da spriječe ovakve događaje, da li brinu o zdravlju svojih građana, o blagostanju, povećanju zaposlenosti, stimulisanju mladih da postižu bolje rezultate na polju obrazovanja i rada, kako bi time sebi osigurali bolji život?

Sve su to pitanja koja traže odgovore i koje neko treba da dâ.

Vakat je.

Piše: Marija Radinović

Želite reklamu na Portalu Crna Gora? Javite nam se!

Želite i Vi da pišete za Crnu Goru? Pridružite nam se!

Ostavite komentar