CRNOGORCI NA EUROSONGU: Od majmuna do magaraca

Rezultat slika za вања радовановић стандард

Prije par godina na Evroviziji glavna zvijezda moje zemlje bio je magarac. Možda se iz krša od kojeg smo ponikli nije moglo iskopati ništa drugo. “Euro neuro” proglašena je za najgoru pjesmu u istoriji ovog takmičenja i to je jedan od važnijih uspjeha koje pamtimo.

Prošle godine, izašao je “ekscentrični umjetnik” glumac, sa svojom pletenicom. Cijenim umjetnost, pa i onda kad je ne razumijem vaspitana sam da je poštujem. Prošle godine mi nije smetala ekscentričnost, smetalo je što mi zemlju predstavlja neko ko ne umije da pjeva. Ne umijem doduše ni ja, ali vjerujem da bih podjednako “ekscentrično” izgledala na bini samo da su me pustili.

Rezultati su to svakako pokazali, bolje nego što bih ja objasnila. Kasnije je Sabrija Vulić izjavio da smo majmuni jer nam se umjetnik nije dopao, i ja sam se sa njim složila. Naravno da smo majmuni kad plaćamo sve te maskarade. Plaćamo im lignje, dagnje, jagnje i sve što uz to ide.

Ove godine, ide neko ko pjeva, mislila sam se, dok sam po deseti put slušala pjesmu koju ne umijem da zapamtim. Nekad sam znala „Gorski vijenac“ napamet, pa me je brinulo jesam li “isćućala” ili je do pjesme. Kako niko koga poznajem nikad nije ni čuo pjesmu, zaključih da do mene nije.

Radovanović doduše, pjeva, živi i radi u Beogradu, ali neko ga je naučio da navija za susjednu nam Albaniju. Možda Marković, jer im je on najveći obožavalac, ali to ne znam, samo nagađam. Albanska mu je delegacija, kaže Vanja, prirasla srcu i svim silama navija za njih. Ne smeta mi, može da navija za koga hoće, ali se par sati ranije ispostavilo da je nekako ljepši kad ništa ne govori.

Ne kažem da je lijep, ali u odnosu na to kakav je kad “baci foru”, savršeniji je od Marlona Branda u svoje pero.

“Da li znate što dobijaju gluva i slijepa djeca za Božić? – Rak.”

Ovako je Crnogorac iz Beograda predstavio presvetu nam majku Crnu Goru, ni manje ni više nego na Evroviziji. Nije da je to takmičenje ono što je nekad bilo i nije da to neko prati i sluša, no izjava našeg junaka odjeknula je kao bomba širom regiona. Ono što se na tom takmičenju može čuti i vidjeti ne viđa se često, ali ovako nešto izgleda do sad nisu čuli, a bogami ni gledali.

Nije ni da nas je ta Evropa do sad poznavala kao pametne, umjetnički nastrojene, mudre i duhovite ali smo ovaj put nadmašili rođena očekivanja. Kažem nas, jer je Radovanović izgleda na spornoj konferenciji za štampu, zaboravio da se ne nalazi na livadi sa par drugova i gajbom piva. Nije se prase peklo uz zalazak sunca, i nije mu se “fora” mogla opravdati “ispadom među najbližima”, pa da ne bude “nikome ništa”.

Ja sam na jednom roštilju ispričala toliko glup vic, da mi se dan-danas zbog toga smiju. Mislim da je problem kod njegove “fore” to što se smijao samo Ivan Maksimović.

Kasnije, kad ga je opet neko naučio, poručio nam je “praštajte” i dalje nesvjestan gdje smo ga poslali.

Buraz, “praštaj” razumiju samo kroz Bokešku, kad se mimoilaze dva bildera, pa ogule laktove jedan o drugome jer im je usko kroz onu rulju. Ili recimo kad ti konobar donese “dojč” umjesto “male sa mlijekom” pa ti namigne i potapše te po ramenu. “Praštajte” ti Evropa ne razumije.

“Praštajte” se ne govori kad roditeljima kažeš da će im djeca za Božić dobiti rak.
“Praštajte” se ne govori kad mališanima na ovakav način predstaviš budućnost.
“Praštajte” se ne prašta tek tako.

Neće ti oprostiti. Neće jer ti i dalje ne razumiješ gdje si bio i što si tamo trebao da radiš.

Predstavljao si jednu naciju koja možda nije za svaku pohvalu, ali definitivno ovo nije zaslužila. Predstavljao si omladinu jedne zemlje koja vjerovao ili ne ima drugačije poglede na svijet. Moguće da nismo duhoviti i inteligentni poput tebe, no mi se drugačije šalimo. Mi tim istim mališanima skupljamo novac, šaljemo sms-ove, organizujemo humanitarne akcije. To radimo jer ova ista zemlja koja je tebe tamo poslala za njih nema novca. I to nam ni najmanje nije smiješno.

Predstavljao si najboljeg muzičara države, jer se tamo šalje najbolji od najboljih. Samim tim što si tamo, značilo je da boljeg nemamo. Predstavljao si mene i svakog građanina ove zemlje, jer si bio tamo gdje jesi zahvaljujući nama. Mi smo te izabrali našim glasovima, što potvrđuje Sabrijinu izjavu od prošle godine da smo majmuni.

Poslao si jasnu poruku, da nemamo ništa drugo za pokazati do jednog krelca koji bahato ismijava djecu sa drugačijim potrebama.

Da si rekao “oprostite, držali su me zavezanog i mučili me dok ovo nisam izgovorio” ja bih te možda razumjela. Ali ne, ti si ovo izjavio pun samopouzdanja, siguran u svoj neograničeni smisao za humor, pa ti ni tajac i muk nakon izjave nisu zasmetali da se ne nasmiješ.

Je li ti bio cilj da što prije zaboravimo “ekscentričnog umjetnika” od prošle godine novom traumom? Mada je, ruku na srce on za tebe ne umjetnik, nego bog otac.

Ili si jednostavno ukapirao da moraš da se izdvojiš, jer tako rade u “te Evrope”, pa u trenutku nisi mogao da smisliš ništa drugo, a Maksimović nije imao pletenicu pri ruci?

Na kraju, izjavom da si dao sve od sebe, ostavivši srce na terenu u nadi da nas nisi razočarao, još jednom si potvrdio da nemaš predstave ni gdje si bio ni što si činio.

Poentirao si na kraju, kad si rekao da su cure iza tebe samo žene i da za njih nikoga nije briga jer si ti muškarac.

Ne, ti ipak nisi muškarac.

Ja, žena iz Crne Gore, za čije mišljenje nikoga nije briga, mislim ipak, da si samo jedan nevaspitani balavac kojeg ničemu nisu naučili. Nesrećom, dospio si tamo i ostaje mi samo da se crvenim u tvoje ime.

FOTO: Jovana Šekularac

Vjerujem da treba što prije da se vratiš u Beograd ako te u međuvremenu Albanci ne pozovu u Skadar ili Božaj kad si se već toliko srodio sa njima, šteta bi te bilo ne usvojiti.

Možda bi neko ko se razumije mogao da kaže Sabriji i Ivanu da posao oko pjesme za Evroviziju prepuste nekom drugom. Čisto promjene radi. Koliko god se njima činjelo da to niko drugi bolje ne umije, vjerujem da poput gospodara i oni griješe. Čisto da probamo. Već su nas najgorima proglasili, dakle misija je ispunjena.

Ja bih im rekla, nego ih ne poznajem lično. A nisam ni akreditovana. Oni su, ipak, novinarski eksperti, stručnjaci i veliki znalci koji su obišli svijet. Ja samo piskaram tu za vas lokalce, između ostalog, kaže Vanja: “Za žensko mišljenje nikoga nije briga”.

 

Jovana Šekularac

Advertisements
Želite reklamu na Portalu Crna Gora? Javite nam se!

Želite i Vi da pišete za Crnu Goru? Pridružite nam se!

4 Komentari

Comments are closed.