Nastavnik koji je stisnuo petlju: Osnovci podgoričke škole idu na popravni iz likovnog

#Društvo #Likovno #PopravniIspit #RadmilaStuparĐurišić

19224807_1578291785577197_2369439026230460685_n.jpg

Da li ste čuli da je neko, nekad u osnovnoj školi u Crnoj Gori išao na popravni iz likovnog? Vjerovatno biste pomislili da je u pitanju šala jer ko može biti toliki antitalenat da ne umije nacrtati bar nešto za prelaznu ocjenu. Međutim, upravo to se dogodilo u jednoj podgoričkoj osnovnoj školi, pa će u četvrtak neka djeca petog, šestog i sedmog razreda polagati popravni iz likovne kulture.

Psihološkinja Radmila Stupar Đurišić za CdM kaže da je, bez obzira šta je pozadina ovog slučaja, srećna što neko ozbiljno počinje da shvata da su likovno, muzičko i fizičko ključni predmeti za razvoj djeteta u osnovnoj školi.

“Ja sam oduševljena. Niko ne obraća pažnju da su likovno, muzičko i fizičko predmeti koji isto zahtijevaju ozbiljnost. Mi u okviru školstva koji se bavimo djecom stalno o tome pričamo. Štaviše, za razvoj ličnosti, fizičko, muzičko i likovno su mnogo važniji predmeti od bilo kojih drugih. Šta je bitno za osnovnu školu?! Linearne funkcije? Nije tačno! Bitne su boje, fizička kultura. Osnovna škola mora da se bazira na pokretu, da svako dijete zna okret, špagu, kolut naprijed, nazad, da zna osnove košarke, da zna da potrči. Nama djeca ne znaju da trče! Padaju na ravno. Da znaju da drže olovku u ruci! Ne traže ti da budeš Pikaso. Moraš znati da nacrtaš drvo, čovjeka, sunce, kišu.”, kaže nam Stupar Đurišić.

Stoga joj je drago da se našao nastavnik koji je shvatio koliko je likovno ozbiljan predmet.

“Isto se boduje pet iz likovnog i pet iz matematike. Na kraju se sve ocjene saberu i dijete dobije prosječnu ocjenu. Ali su se uvijek vrednovali više fizika, matematika, biologija, a ovi predmeti kao podrazumijevaju se. E drago mi je da se se više ne podrazumijeva”, istakla je ona.

Priznaje da joj je u cijeloj situaciji nešto malo čudno.

“Malo mi je to prerano za popravni. Prije bih rekla da postoje neke sankcije u okviru školske godine. Da možda postoje djeca koja ne dolaze na časove, ne donose radove. Tako da ih je nastavnik morao poslati na popravni. Liči mi na djecu koja se izvlače-nemam pribor, para za blok…Opet je ovo opomena-nastavnik je stisnuo petlju. Osnovna škola je obavezna, ako neko nema sredstava može da se prijavi i ne postoji ta škola i drugari koji mu neće pomoći i obezbijediti sredstva. Neka se neko usudio ovo da uradi. Bravo za nstavnika! Možda iza svega ovoga stoje konflikti, ali meni se dopada da se pojavio neko i rekao dosta više sa marginalizovanjem tri jako važna predmeta za razvoj djece”, kazala nam je psihološkinja.

Ovim je poslata jasna poruka-nema važnijih i manje važnih predmeta.

S.Đukanović

Izvor: Cafe Del Montenegro