Pjevač MARKO VLAHOVIĆ: Muzika čuva srce i razum

 

Mnogi ljudi dišu kroz muziku. Oni koji su dobili na dar talenat za nju imaju privilegiju i da je žive. Prvi ton, drugi, dobar tekst, melodija se završi i to bude dovoljno da se osjeti neko olakšanje. Koliko je ona moćno oružje, o nastupima, probama i snimanjima za portal Crna Gora priča pjevač Marko Vlahović.

Marko Vlahović

 

Kako ste otkrili ljubav prema muzici i odlučili da ona postane vaš životni poziv?

– Muzika je od djetinjstva prisutna u mojoj porodici. Svi smo veoma muzikalni. Jako sam stidljiv i veliki sam tremaroš, što se ne bi zaključilo kada me slušate i gledate na bini. Prvi nastup sam imao u legendarnom klubu hercegnovskog pozorišta, kad su me drugovi iz publike bukvalno istjerali na binu da otpjevam par pjesama. Oblio me znoj, glas mi se utanjio, ali publika je potpuno “odlijepila“. Shvatio da želim da se bavim muzikom. Do tad je uvijek izgledalo kao da sam nezainteresovan za bilo kakvu profesiju, a rješenje mi je svo vrijeme bilo pred nosom.

Šta najviše volite u tome što ste muzičar?

Volim putovanja, upoznavanje ljudi sa kojima se povežem putem muzike, tim najljepšim jezikom. Dovoljno je da sa nekim odsviraš/otpjevaš par pjesama i upoznao si ga bolje nego u 100 sati razgovora. Najteži periodi u životu su mi obilježeni muzikom, uvijek i iz svega je uspijevala da me izvuče. Mnogo puta mi je sačuvala srce i razum. To je jedna divna, graciozna dama.

Sjećate li se prvog zarađenog honorara?

Sa četiri godine u gradskom saobraćaju zapjevao sam Toto Cutugna nekom čikici, a on me častio čokoladom. Ako bih baš morao da se sjetim prvog pravog honorara, mislim da je bukvalno odmah otišao u ruke druga koji mi je pozajmio novac za moj prvi mikrofon, bas gitaru i pojačalo, pa sam mu polako vraćao od svirki.

S obzirom da ste u karijeri, do sada, prošli kroz niz bendova kao što su “Nuclear Mama“, “Crveno i Crno“, uglavnom ste se bavili rock ili fank zvukom. Koji Vam je pravac srcu bliži?

Uvijek sam slušao i volio različite muzičke stilove. Sa muzikom sam počeo kao rock pjevač, a vremenom su se u repertoaru našli i drugi pravci. Nije da danas rock muziku manje volim, samo sam vremenom shvatio da mi je u funku,soulu,bluesu najudobnije i da tu najbolje pričam svoju priču. Dugujem puno rock muzici, jer ona energija koju čujete kad mi se “upali lampica“ dolazi iz toga što sam kao mlađi slušao puno rocka, grandža, metala i hip hopa. Dobro je da muzičar prođe sve te “škole“ jer u svakom stilu postoji nešto što možete da naučite i kasnije upotrijebite u svom izražaju. Ne volim previše žanrovske odrednice, za mene odavno postoje samo iskrena i neiskrena muzika.

Plaćate li ceh jer se ne bavite komercijalnom muzikom. Koliko je teško ostati dosledan svom pravcu?

Sve je stvar toga šta želite u životu i koliko dobro poznajete sebe. Muzičari su dobili na dar privilegiju koju ima jako malo ljudi na svijetu, a to je da rade ono što vole. Ne bih se zbog novca ili bilo čega drugog odrekao te privilegije, niti bih mogao da se nađem u nekom drugom muzičkom svijetu. Možda bih imao brdo novca, ali sumnjam da bih tako bio srećan. Komercijalno samo po sebi nije loše. Stevie Wonder, Sting, Jamiroquai su prodali milione ploča. Irie FM, Gibonni i Who See su komercijalni pa ih rado slušam.Problem je što komercijalno kod nas  znači uglavnom serviranje pogrešnih poruka, lažnih emocija, lošeg ukusa i načina života kroz muziku, na šta ne bih nikad pristao.

Na čemu insistirate u poslu?

-Na posvećenosti, radosti sviranja i pjevanja. Ne želim da pjevam sa muzičarima koji muziku shvataju kao obavezu, nešto naporno, to je za mene skrnavljenje svetkovine zvane muzika.

 

Koliko su naporne probe, putovanja, nastupi. Da li Vas takav stil života “troši“?

Snimanja, kreiranje muzike, probe, putovanja i nastupi su najljepši dio muzičkog života. Normalno je da vam ponekad nije do toga i da se premorite kad se nastupi zaređaju, ali ako vas stalno troši, onda morate da zastanete i vidite u čemu je problem. Mislim da najviše energije “pojede“ onaj drugi dio, a to je primoranost da se baviš menadžmentom, organizacijom i promocijom, međuljudskim odnosima, prikupljanjem novca za snimanje muzike i spotova…Međutim, dovoljan je jedan dobar nastup i publika koja uzvrati emociju i energiju koju dajete, da popravi svaki umor i nervozu.

Možete li reći nešto više o “Zavisan od tebe“ i “Biti s tobom“. Koliko je naporno bilo raditi da bi se dobio takav “proizvod“?

-Spot za “Zavistan od tebe“ je izašao početkom prošle godine i pjesma je bila veoma slušana i gledana na televizijskim i radio stanicama. Stigla je do drugog mjesta regionalne MTV top liste “Domaćica“. “Biti s tobom“ je izašla početkom novembra prošle godine. Samo snimanje pjesama i spotova zna da bude naporno, ali je uglavnom ispunjeno entuzijazmom i srećom zbog rada na nečemu novom. Mnoge stvari treba da se završe i sklope kockice: produkcija i miks pjesme, režija i montaža spota. Čak i kod izvođača koji imaju mnogo više sredstava nego mi to zna da potraje par mjeseci, tako da smo zadovoljni kad god se završi.To može da bude i dobra stvar, jer dok pjesma ugleda svjetlo dana mi je toliko puta odsviramo i uvježbamo na probama da poslije uživo zvuči bolje nego na snimku.


Imate li spremne numere i kada će biti objavljene?

Imamo puno ideja i pjesama koje smo već započeli, preselili smo se u studio u kome konačno imamo uslove da sve sami snimamo, tako da očekujem da će sad sve ići malo brže. Nove pjesme izaći će poslije ljeta, jer već od maja svi ćemo biti vrlo zauzeti koncertima i festivalima, ali poslije toga očekujemo brži tempo snimanja i objavljivanja nove muzike.

Koliko se zvuk “MaraQYa“ promijenio vašim dolaskom?

U prve dvije pjesme otišli smo malo više u pravcu funk zvuka, ali među novim idejama ima soula, r’n’b-a, hip-hopa, čak i na jednoj pjesmi uticaja dub/reggae muzike. Bivši pjevač Marko Louis i ja imamo dosta različite vokale i stil pjevanja, pa je normalno da se zvuk pomalo promijenio, ali opet je “MaraQYa“ ostala ono što jeste. Bavimo se zvukom koji “pliva“ svuda oko vas i miluje vam uši. Ne ograničavamo se stilski i ne postavljamo sami sebi granice, što god da se muzički desi kad snimamo, to smo mi i tako treba da bude.

Pjevate i u beogradskom rok bendu “Pop Star“. Koliko se rad u tom bendu razlikuje onoga u “MaraQYa“?

To su dva različita muzička svijeta. “Popstar“ je moja doza sirove rock energije sa jakim socijalno orijentisanim tekstovima, buntovništvo sa razlogom. Rad sa “Pop Starom“ se razlikuje u tome što za rock muziku ima mnogo manje prostora za nastupe, čak i mnogo poznatiji bendovi od nas sviraju u prosjeku možda jednom mjesečno. Publike ima, ali rock je bukvalno “protjeran“ sa tv-a i radija. Da ne bude kako se žalim, sa “Pop Starom“ sam pjevao na jednom od svojih najvećih nastupa ikada, kao predgrupa zagrebačkom Hladnom Pivu, pred nekih 6.000 ljudi u Beogradu.To su rijetke šanse za nastup novijih rock bendova, festivali i da budete predgrupa poznatijem bendu kojem se sviđa to što vi radite.

Kakve su dalje ambicije?
-Što više autorskog rada i nastupa širom regiona.

Kada ćemo Vas ponovo slušati u Podgorici?

Za sad mogu da najavim nastup regionalne klupske atrakcije “James Brown Tribute Belgrade“ sastavljene od muzičara iz bendova Vasila Hadžimanova i Ramba Amadeusa.Tačan datum i mjesto dešavanja ćete ubrzo saznati od organizatora.

Milanka Ćorović

Advertisements
Želite reklamu na Portalu Crna Gora? Javite nam se!

Želite i Vi da pišete za Crnu Goru? Pridružite nam se!