Selena, kao poziv na radost

Kad sam bila jako jako mala, sanjala sam čudne, tad neshvatljive snove. Sanjala sam zelene pašnjake i galope divljih razuzdanih konja, nepregledne ravnice i neopisive horizonte.

Rezultat slika za селена мандић

Nisam razumijevala da sanjam slobodu nesputana i krhka, ono što sam ovako odrasla zaboravila. Nema granica za ljubav prema životu. Nema pristajanja, nema predaje, nema srama i ćutanja.

Samo galopi divljih konja u kas.

Jednom sam čula rečenicu: “Ne postoje neizlečive bolesti, postoje samo neizlečivi bolesnici.” Poražavalo me što sam u to svim srcem vjerovala, no svi koje sam voljela odlazili su pomireni sa bolestima.

I onda si se desila ti. Ti koja si imala neizlečivu bolest, no nikad nisi pristala biti neizlečivi bolesnik. Ti, koja si znala više od svih nas. “Da bi dobio život, moraš krenuti da ga živiš.”

Ti to znaš.

Sad, takva kakva jesi, sanjaš svitanja. Tebi su mrakovi prijetili beskrupulozno, strahovito i jezivo. Žvakali tanane ručice koje nisu pustile san. Oblijetali oko svježih raščupanih uvojaka tvoga tjemena, no ti si samo pupila na mrazu.

Tebi su oluje prijetile snažno, no ti si pod prijetnjom slomila strah. Ledenice su odustale, kao kad gromovi ne umore mladi hrast. Mrak se povukao sraman, pred tvojom snagom i riješenošću da živiš.

Selena – boginja mjeseca. Mjesec neće pustiti mrak. Ti, nećeš pustiti ponore bez dna. U tome postojanju nema mjesta za sitničave zebnje, za nesigurnosti i pomirenost. U tebi nema ničega suđenog, samo ono što si sama odabrala.

Snovi se ne puštaju, naučih od tebe, snovi se sanjaju. Za snove se boriš, naučih od tebe, čistim srcem i vjerom.

Ti to znaš.

Kad mrkli mrak nagrize poslednje atome snage onih koji su te spašavali, ti si spašavala njih.

Kad zalelujaju orkanski vjetrovi nad pogubljenim dušama i kožom se prospu vatre hiljadu nemira, kad utihne molitva i vrisak i tišina, ti si spašavala njih.

Kad su krvavim suzama šaputali molitve, jecajima ispirali rane, a u borbama gubili udove – ti si spašavala njih.

Vjerom.

Rođenim izborom da ostaneš tu. Tu, na nepreglednoj ravnici razuzdanih divljih konja. Tu, na izvoru ljubavi gdje nema mjesta za strah. Tu, gdje te čekaju sve male i velike borbe, tu gdje te čekaju svi dobri i loši nemiri. Tu, među nas pogubljene, da nam šapneš da sami biramo na koji ćemo način da živimo.

Smisao je,

Tu u tvojim očima boje svitanja u kojima marširaju armije bunta. Tu gdje se gnijezde nade za spas. Tu gdje izviru božije želje i blagoslovi, tu se pjeva dragocjeni stih. Stih života jači od življenja.

Tebi maleni borče,

Tebi želim smiraj i san. Sve što bih mogla da smislim vjerujem da znaš. Vjerujem da znaš kako se ostvaruju životne želje. Vjerujem da znaš kako se bori za ono što obični ljudi zakopavaju u sebi i ne puštaju van. Vjerujem da znaš čak i kako da predomisliš Boga, jer upravo si to i uradila.

Hvala ti,

Za prkos i za radost tvoje dobijene borbe.

Hvala ti što nijedna pjegica na tvome licu nije pomišljala na odustajanje od same sebe. Oduvijek sam znala, da ako odustanem od sebe odustajem od života, no tvoja borba je neki drugačiji horizont. Ti, ni po cijenu života od njega nisi odustala.

Piše: Jovana Šekularac

I on će teći. Onako kako sama budeš htjela. Onako kako ti bude pasovalo, samo jer znaš da možeš što god poželiš.

Tvoja su krhka ramena postala snažna možda ranije nego je trebalo, no ona su sad nepokolebljiva.

Tvoje su oči boje svitanja, možda postale ozbiljnije prije nego je trebalo, no one su sad nesalomive.

Po tim će se ramenima ugledati planine, svaki put kad im zaprijete kataklizme.

Po tim će se očima ugledati rijeke, kad god im korita postanu nesigurna.

Po tebi maleni borče,

Ugledaće se svijet da bi izborio opstanak.

Jednom kad budeš sijeda i stara, kad se dosadne bore nagomilaju oko tvoga oka boje svitanja, kad umore te neke drugačije borbe i strah, ne zaboravi ko si. Ne zaboravi da si jednoj cijeloj naciji oživjela ideju o pobjedi. Mene si uvjerila “da ne postoje neizlečive bolesti, već samo neizlečivi bolesnici”, i dala mi spokoj zbog svih koje sam voljela, a koji su pomireni otišli tamo gdje ti nisi pristala da odeš.

Selena kao boginja mjeseca. Selena kao poziv na radost. Selena, živiš.

Jovana Šekularac

Advertisements
Želite reklamu na Portalu Crna Gora? Javite nam se!

Želite i Vi da pišete za Crnu Goru? Pridružite nam se!