Spoj lijepog i korisnog: Monteguide promoviše Crnu Goru na nesvakidašnji način

     

    #Monteguide #CrnaGora #turizam #motociklizam #IvanDrobnjak

    Ivan Drobnjak, pokrenuo je projekat Monteguide, koji ima za cilj promociju off-road puteva i crnogorskih pejzaža. Za portal Crna Gora kaže kako je ovaj projekat nastao iz čistog entuzijazma i ljubavi prema off-road motociklizmu.

    Prvo, za čitaoce, da nam kažete nešto o sebi. Koliko imate godina, da li ste fakultetski obrazovani i gdje ste zaposleni ?

    Ivan Drobnjak, od skoro 37-ogodišnjak. Završio sam Fakultet za pomorstvo u Kotoru, a već pet godina radim u Porto Montenegru. Posao je vezan za finansije, nema ništa zajedničko sa mojim aktivnostima u slobodno vrijeme, i na osnovu ličnog iskusta tvrdim da je to prava kombinacija, savršen ventil za oslobađanje od svih vrsta stresa.

    Šta je to Monteguide ? Šta vi to zapravi radite ?

    Monteguide je projekat čiji je cilj da pokaže svijetu neistražene ljepote Crne Gore, za koje zna veoma mali broj ljudi, čak i na lokalnom nivou, što je po mom mišljenju porazno, i tu nepravdu bi trebalo što prije ispraviti. Mi organizujemo jednodnevne i višednevne vožnje motorom, po mogućnosti daleko od civilizacije, kroz predjele gdje nemate gdje da napunite bateriju od telefona ili uhvatite wifi, pa je jedino što vam preostaje da se povežete – sa samim sobom i prirodom koja vas okružuje. Čini mi se da smo izgubili tu vještinu. Poslije svake vožnje, ljudi obično komentarišu kako nijesmo sreli mnogo zaljubljenika u prirodu željnih istraživanja, a posebno je interesantno to što su i ti ljudi koje sretnemo obično stranci koji su vrlo dobro informisani o svakom zabačenom dijelu Crne Gore – često mnogo bolje i od samih Crnogoraca.

    Kako ste došli na ideju da počnete da se bavite ovakvom vrstom turizma ?

    Ovaj projekat je nastao iz čistog entuzijazma, kao spoj ljubavi prema motorima i ljubavi prema prirodi. Vožnja motora je za mene posebna vrsta ne samo fizičkog već i emotivnog zadovoljstva (jer osim uživanja u prirodi tu je, naravno, uvijek i adrenalin) koje od vas traži da zaista budete prisutni u sadašnjem momentu, a zauzvrat vam pruža nesvakidašnji osjećaj jedinstva sa svim onim što vas okružuje. Polazeći najprije od sebe, od svojih potreba i interesovanja, željeli smo da ovo iskustvo približimo i drugima i tražili smo način za one koji nemaju previše slobodnog vremena da u jednom danu posjete što više planina, kanjona, divljih jezera, da prođu gustom šumom bez bojazni da će se izgubiti. I tako je, malo po malo, nastao Monteguide.

    Da li možda imate podatak gdje ste sve bili, ili koliku ste kilometražu prešli ?

    Teško je dati precizan podatak, ali sudeći po kilometraži na motorima, potrošenim gumama i track logovima na gps uređajima, radi se o desetinama hiljada kilometara, i to samo po Crnoj Gori. Obišli smo skoro svaku planinu, a trudimo se da upoznamo i šire okruženje (Evropu, pa i dalje). Naravno, kada kažem da smo obišli skoro svaku planinu, to ne znači da smo jednom nekuda prošli i stavili tačku, obično ne stajemo dok ne ispitamo svaku najskrovitiju stazu koja iole liči na puteljak. Savjetujemo se sa mještanima koje sretnemo, i koji su uvijek i više nego raspoloženi da udijele savjet i da nas ugoste. Takve avanture budu ujedno i najzanimljivije. Jednom me je neko pitao šta radimo kada se izgubimo. To pitanje mi je bilo jako zanimljivo prije svega zbog toga što mi nikada ne razmišljamo u tom pravcu – kada se nađemo na putu koji nam nije poznat, ne mislimo da smo se izgubili. Volimo da istražujemo, a ima dosta ljudi, planinara i zaljubljenika u prirodu, sa kojima nesebično dijelimo informacije. Kada kažem „mi“, mislim na grupu enduro entuzijasta iz Crne Gore. (Enduro – kategorija motora specijalizovana za off road vožnje)

    Koji je, po vama, najzanimljiviji put kojim ste vozili, a da je naravno u Crnoj Gori ?

    Svaka planina je lijepa na svoj način. Planine iznad primorja, Rumija, Lovćen i Orjen, divlje su i krševite, krajnje nemilosrdne prema gumama J Slično je i na zapadu, na Bijeloj Gori, Somini, Njegošu, Goliji, Pivskim planinama, Durmitoru i Sinjajevini. S druge strane, centralni dio, Bjelasica i Komovi su malo pitomiji. Ovdje prije svega mislim na podlogu kojom vozimo. Svaka od ovih planina ima „must-see“ predjele i puteve kojima se mora proći. Često me kontaktiraju ljudi iz inostranstva za savjet šta da vide u Crnoj Gori, jer motociklizam je eufemizam za putovanje. Obično im predlažem da posjete Durmitor i jezera, Sinjajevinu i Zabojsko jezero (koje je, ako mene pitate, najljepse jezero u Crnoj Gori, mada je i Hridsko jako blizu po ljepoti), Bjelasicu i Biogradsko, Prokletije… Spisak je, srećom, veliki. 

    Projekat je još uvijek u razvoju, i za sada se sve bazira samo na pružanju savjeta i besplatnim, promotivnim vožnjama za prijatelje.  

    Ko su vaši klijenti i kako reaguju na crnogorske pejzaže?

    Velika većina ljudi koji žele da upoznaju divlje predjele Crne Gore su stranci, i bilo ih je iz Kanade, SAD-a, Meksika, Venecuele, Irske, Škotske, Britanije, Francuske, Holandije, Njemačke, Švajcarske, Italije, Španije, Slovenije, Hrvatske, Bosne, Srbije, Južnoafričke Repubike, Rusije, UAE, pa čak i iz Australije. Po pravilu se svi oduševe našim pejzažom, zaljube se u boje, razviju posebnu vrstu strahopoštovanja pred surovošću naših goleti. Pa ipak, moram reći da i ljudi iz naše zemlje pokazuju sve više interesovanja za off-road motociklizam. Mi smo često skloni tome da ono što nam je nadohvat ruke uzimamo zdravo za gotovo, ne primjećujemo ljepotu kojom smo okruženi. Zato mi je posebno drago što smo uspjeli da privučemo pažnju naših ljudi i naučimo ih da sagledaju crnogorske ljepote na nov, drugačiji način.

     

    Napišite komentar