ROŽAJE: OTVORENA IZLOŽBA SLIKA I INSTALACIJA MR SEIDE BELEGOVIĆ „KOMPOZICIJA FORMI I OBLIKA“

U Galeriji Centra za kulturu „Magaza“ u Rožaje početkom jula otvorena je
izložbe slika i instalacija Mr Seida Belegović, akademske grafičarke i slikarke
iz Podgorice, a sa izložbom je počela manifestacija Kulturno ljeto Rožaja.

U ime organizatora na otvaranje izložbe govorio je Sulejman Kujević, direktor
Centra za kulturu, a izložbu je otvorio priznati crnogorski slikar Mr Aldemar
Ibrahimović.

„Jedan od najvećihi najznačajnijih umjetnika XX vijeka Vasilij Kandinski je rekao
„Svako umjetničko djelo je dijete svog vremena, a svaka epoha kreira
umjetnost koja je svojstvena i neponovljiva, na osnovu ove konstatacije
možemo se složiti da je umjetnik svojevrstan glasnogovornik vremena u kojem
živi, bio svjestan ili nesvjestan toga. Umjetnik je društveno biće na koga utiču i
oblikuju ga društveno istorijski procesi koji utiču na formiranje i definisanje
umjetnika kao svjedoka vremena i stvarnosti u kojoj živi i obrnuto, naravno.

Kroz ovaj okvir ili prizmu, možemo posmatrati i stvaralaštvo Seide Belegović, čiji
rad pokreće na razmišljanje i dijalog kod recepijenta ili korisnika njenog djela.
Dakle, stvaralački rad Seide Belčegović se temelji na svojstvenom traženju duha
u meteriji znaka ili simbola kroz nijansirane forme tonova (crne, bijele) i boja (crvene, plave, narandžaste), snažnih i veoma disciplinovanih nanosa na platnu,
a sve to u punoj mjeri ukomponovanih u jednu likovno kompaktnu cjelinu.

Ovo, čak i „strogo“ organizovano slikarsko polje sa dominantno crnom
pozadinom upućuje na jednostavna rješenja apstraktnog uspostavlja ali sa
motivskim znakom koji vodi ka zajedničkom imenmitelju-kompoziciji.
Seidine slike osim apstraktne forme koja dominira, imaju i elemente OP ARTA ili
optičke umjetnosti, što ovim djelima daje posebnu dimenziju i vrijednost, a sve
to zahvaljujući repeticiji ili ponavljanju geometrijski oslikanih polja koji čine
svako za sebe na prvi pogled prepoznatljiv vizuelni znak.

Njene slike su u stvari dobro ukomponovani geometrijski fragmenti,
transponovani u likovni izraz uz pomoć raznih znakova, uprošćenih, skoro
kubističkih simbola koji podsjećaju na oslikane motive iz doba totemizma ili pak
slikarskih elemenata iz aboridžinske umjetnosti ali i arabeske a sve to urađeno kaligrafski precizno i strpljivo.

Njene slike su jedinstvena likovna forma koja
nam govori o subjektivnom svijetu umjetnice čiji je izraz svojevrstan, originalan
i duboko ličan. Sve ovo je u ovom vremenu i na ovim prostorima svrstava u
umjetnike posebnog senzibiliteta, duha, etike i prakse.“ – kazao je Ibrahimović na otvaranju.

Seida Belegović obilježila je četrdeset godina stvaralaštva. U
međuvremenu, njene grafike, crteži i slike postale su istaknuti dio
privatnih kolekcija širom Evrope i SAD-a. Osim slikarstvom, bavi se
publicistikom i pedagoškim radom i animator je dječijeg stvaralaštva.
Izlagala je na preko 300 grupnih i kolektivnih izložbi u i donator je na
brojnim aukcijama i humanitarnim akcijama.

Povodom ove izložbe likovna kritičarka Petrica Duletić je zapisala
je: Kada se na crnogorskoj likovnoj sceni pojavila Seida Belegović, njeno
izražavanje u grafici i u slikarstvu odmah je privuklo pozornost profinjenih
ljubitelja čistog govora linije i boje. Njeno tada već zrelo vizuelno
razmišljanje, s jedne strane, pokazivalo je strogosti discipline likovnog
postupka, a sa druge svježinu, spontanosti primarnost pristupa.

Njen likovni govor karakteriše konciznost, sažetost i neopterećenost motivom,
krećući se u području pročišćenih, zatvorenih formi odabrane kolorističke
skale, te s tim formama, združenih asocijativnih linija. Snažno, svjesno i
sređeno prvi je utisak, koji dobijamo posmatrajući radove Seide Belegović
gdje je dvodimenzionalnost slike sačuvana kao realnost koja, donekle,
uslovljava njen likovni doživljaj.

Slikarsko polje ovdje je sabirno mjesto, raskrsnica mogućih puteva. To je
mentalni i imaginativni prostor otvorenih i ogoljenih unutrašnjih puteva
koji se prepliću i imaju sugestivnost nečeg vitalistički pokretljivog. Jednom
autonomnom znakovnošću ovdje je dinamizovano slikarsko polje koje u sebi
nosi snažan pečat tvorca.

Ona se već na početku (rane 80-te) javlja slikama, grafikama i objektima
koji isključuju svaku predmetnu i svaku opisnu komponentu.

Poetska maštovitost i snaga izraza sa čistotom i strogošću izvođenja govori o
Seidi Belegović kao o čovjeku i umjetniku, ali i o ostvarenosti opusa čija je
metafizika čulno i duhovno uvjerljiva. Iskustvo grafičara osjeća se u
čudesnoj tehnologiji , u efektnim kombinacijama lazurnog i pastouznog. Za
nju zato i nisu važni čisti stilski obrasci, dosljednost jednom konceptu ili
rukopisu: svaka slika ima svoju vlastitu sudbinu i oblik egzistencije. Sav taj
usplahireni, visoko ekspresivni i nadrealni rječnik priziva neko drugo i
drugačije čovjekovo biće, njegove nemire, žudnje i ljepotu, ali i tišinu iza
koje je još samo usamljenička meditacija o svjetlosnom luku smisla
egzistencije. Seida zapravo kroz višeslojan način gradnje njenih djela,
teksturom i ritmom povezuje i raspjevava strogu geometrijalizaciju prizora.
Ona, takođe, njeguje i liniju kao važan likovni element, kojom dopunjuje
oblik, boju, i dodatno pojačava utisak dinamičnosti kompozicije. Intenzivan
kolorit je pažljivo odabran, a valerski odnosi izbalansirani. Višeslojni planovi
su slagani sa strpljenjem poput kolažiranja tako da je i pored prisutne
dinamike sveukupni doživljaj smiren. Belegovićeva je već na početku
otkrla sve bitne osobine svoje umjetnosti: geometrijsku strogost,
apstrakciju, te sklonost redukcionizmu – osobine koje će povremeno
propitivati, ali koje nikada neće i napuštati. Ona je vrstan znalac likovnih
tehnika koje je prožela svojom posebnošću u savremeni likovni jezik s
prepoznatljivim autorskim obilježjima. Apstraktno plastičko razmišljanje u
kategorijama oblika i materijala, specifična oblikotvorna imaginacija,
estetika minimalističkog redukcionizma, pročišćenost, elegancija,
profinjenost samo su neke od odlika ovih ostvarenja. Te njene
karakteristike se u plodnom I raznovrsnom djelu iščitavaju kroz stvaralačke
mijene, u ciklusima u kojima problematizuje različite teme, produbljujući ih
novim suštinskim spoznajama inovim likovnim vrijednostima.
Slike na platnu, koje izlaže ovom prilikom, na prvi pogled djeluju kao
proistekle iz gestualnosti automatizma, impulsa nesvjesnog i spontanog.
Međutim, one su dio promišljenog i pažljivo građenog likovnog izraza.
Slikarka njeguje crtež kao otvoreno medijsko polje, uvodeći nekoliko
slojeva boje u linearnu kompozicionu strukturu. Taktilni dživljaj sugeriše slojevitost značenja crteža, dok se linija u tonu utišane ekspresije utapa u gusto
obojene crvene i crne i lazurne pasaže akcentirane bijelom bojom, stvarajući
delikatnu igru isijavanja, prelamanja i nestajanja. Eliminišući detalje koji bi
opterećivali sliku kao elementi puke opisanosti, Belegovićeva insistira na
odmjerenost kompozicije, ravnotežu poteza i tona. Geometrizam
monohromnih bojenih osnova će prevladati da bi se u njegovim okvirima
formirali dinamični oblici aplikacijom časovnika i “igrom” skazaljki . U najnovijoj
fazi, sami znaci izdvajaju se i nastavljaju da traže oblike jedne nezavisne
likovne egzistencie.

Crna i bijela boja na njenim slikama nijesu u sukobu, već međusobno
korespondiraju, ravnopravno učestvujući u koncepciji kompozicije. U tom
kontekstu, izvjesna relacija se može uspostaviti između istočnjačke filozofske
ideje o egzistencionalnoj uslovljenosti (a ne kontrastu) svjetlostii i tame.

Ovo je prilika da likovna publika sagleda dio plodnog stvaralaštva istaknute
umjetnice i likovnog pedagoga, koja je dala značajan doprinos crnogorskoj
likovnoj umjetnosti.

Advertisements
Želite reklamu na Portalu Crna Gora? Javite nam se!

Želite i Vi da pišete za Crnu Goru? Pridružite nam se!