Vasilisa RADOJEVIĆ: Za umjetnost je potrebna strast

Ne može svaka žena biti Femme Fatale. Ona mora da ima nešto posebno. Seksipilna, inteligentna sa nekom neopisivom unutrašnjom snagom koja hipnotiše svakog ko se nađe u njenoj blizini, a istovremeno odlikovana finoćom – žena sa gospodskim manirima. Kada sam prijateljima rekla da pripremam intervju sa crnogorskom femme fatale, oni su k’o iz topa izgovorili ime žene vanrednog slikarskog talenta – Vasilisa Radojević. Od majke Jelisavete, Ruskinje, iz aristokratske porodice, naslijedila je ljepotu, od oca Šćepana strast i tipično nikšićku neposrednost i drskost.

Kada sam je pozvala da se dogovorimo oko intervjua, naš razgovor je potrajao i više od sat vremena, jer kada zovnete Vasilisu otvore se mnoge teme. S njom možete da pričate, a ma baš o svemu, ali samo pod jednim uslovom – sa velikom ljubavlju i strašću jer bez toga se, kako ona kaže, ne može bivstvovati sa partnerom, prijateljima, praviti ručak, disati, hodati, živjeti…

Vasilisa Radojević je rođena u Nikšiću. Fakultet primijenjenih umjetnosti u Beogradu je upisala sa šesnaest godina i završila sa svim desetkama. Specijalizirala je u Rimu na Academia di Belle Arti i ostala jer je Rim odmah prihvatio. Dobitnica je više nagrada za svoje stvaralaštvo. Članica je ULUCG. Do sada je imala više kolektivnih i preko 35 samostalnih izložbi među kojima se izdvajaju izložbe u Podgorici, Budvi, Beogradu, Splitu, Dubrovniku, Rimu, Parizu.

Sa Vasilisom sam razgovarala o dominantnim motivima na njenim slikama, koliko je emotivne snage potrebno uložiti u jedno umjetničko djelo, da li je talenat u današnjem društvu prednost ili mana…

Sagovornica portala Crna Gora: Vasilisa Radojević

Oskar Vajld je rekao “umjetničko djelo je jedinstveni rezultat jedinstvenog temperamenta“. Mnogi kažu da Vaše slike predstavljaju “čistu emociju“. Možete li nam opisati situaciju kada se nađete jedan na jedan, Vi i prazno slikarsko platno?

Da bi nastala jedna slika, a vjerujem da je tako i u ostalim umjetnostima, u grudima treba da osjetiš nešto između ljubavi, želje, strasti i energije. Kada se sve to pokrene, nikad se ne zna gdje ćeš stići. Desi se da mi ne ide, ne mogu da nađem harmoniju, ne pogađam ono što osjećam pa se mučim. U takvim situacijama uhvati me “ludilo“ i platno ne sklanjam već raskomadam.U stanu stalno radim.

Dešava mi se da danima buljim u platno i ništa… Kao da me nešto koči. Nemam energije, ne mogu potez da napravim. Ali i to je neki dio stvaralačkog procesa. A onda povučem jednu, samo jednu liniju i nastaje haos. Emocije naviru, a one su najbitnije. One su i najtužnija strana mog karaktera jer sam previše emotivna. A svi događaji – oni krupni, ali i sitnice u meni izazivaju buru. Jednostavno, lome me. Kada stvaram, to mora ili da uspije ili da uopšte ne započinjem, ne skalnjam sa strane. Tako i u životu, za mene ili te ima ili te nema.

Ne volim ništa nejasno, polovično. Potrebno mi je da me nešto emotivno povuče dok slikam, bilo to pozitivna ili negativna emocija, nešto lijepo ili ružno da se desi. Ako život teče bez posebnih doživljaja i uzbuđenja, nemam inspiraciju za stvaranje. Nekad naslikam sliku za dva sata, a ako me izludi – zgazim je. Kada pričam o slikarstvu, izgubim svu ženstvenost, čak zauzmem i mušku pozu. Umjetnost je za mene kao vazduh, nemoguće je da zamislim život bez stvaralaštva. Ženi je teško opstati u tom svijetu, ma koliko bila dobra i talentovana.

Vasilisa Radojević

Dominantni motivi na Vašim slikama su konji koji predstavljaju vječiti bijeg od nerazumijevanja sredine, balerine u zanosu igre, otmena i dominantna žena kao prkos mediokritetima. Oni su razlozi koji neprekidno pokreću i razviju u Vama nepresušne izvore inspiracije.

Privlačnost Vaših slika leži i u tajanstvenoj erotici koja nije provučena kroz intrigantne poze već se naslućuje kroz linije koje povlačite po platnu i koje daju konačni oblik figurama koje slikate. Vaše umjetničko djelo je naglo, raskošno, strastveno, puno energije i uopšte emotivne snage. Likovni kritičari, a posebno poznati Konstanco Konstantini, su Vaš slikarski pravac nazvali ekspresivni simbolizam. Šta Vas to posebno privlači takvim motivima?

Imam neku intuiciju koja me nikada nije prevarila. Osjetim u sebi da će se nešto dogoditi, neka ljubav ili nesreća – život ili smrt, bijelo ili crno. Čudo su emocije, imam to šesto čulo pa naslikam nešto što mi se kasnije i desi, strah me od toga. Volim bezvremene motive. U svim umjetnostima ta riječ moderno ne izaziva ništa u ljudskoj duši – sreću, tugu niti bilo koju emociju.

Jedan naslikani trougao ili “moderna“ muzika se ne mogu uporediti sa bilo kojim starim kompozitorom koji je srcem pisao note. Umjetnost služi za izazivanje emocija. Ona te inspiriše da gledajući sliku, balet ili slušajući muziku izgubiš dah. Pokrene buru u tebi, osjetiš strast. Ponekad izazove mučno osjećanje. I to je dio emocija, a ne da budemo kao roboti, bez srca, aplaudiramo nečijim izmišljotinama.

Za sve je krivo ovo vrijeme kada svi hoće brze rezultate, novac, slavu i umjetnost koja je postala kao neki jeftini rijaliti šou u kome se pojavljuju mediokriteti. Međutim, sve kako dođe, tako i brzo prođe, a mi ponovo pustimo Verdija i uživamo, a ovo moderno nam ostane kao neki čas aerobika kako bi vježbali uz tu muziku i odemo kući prazni i bez uspomena.

Kolaž slika – tanka četkica i pero u bajcu tehnika

Kažu da umjetnici vide svijet na svoj način i iz tog svijeta izvlače ono što njih kao umjetnike interesuje i to vraćaju na platno transformisano kroz neku svoju prizmu. Crvena boja na Vašim slikama, pored ljubavi, simboliše prkos pokušaju obezvrijeđivanja svega vrijednog. Da li je ta boja, u Vašem stvaralaštvu, uvijek povezana sa unutrašnjim stanjem duše?

Mnoge stvari, detalji sa slika i boje, nekontrolisano izlaze iz mene. Ni sama ne znam zašto je nešto crveno ili zbog čega slikam i crtam ptice. Tako je bolje jer je ta nesvjesnost najiskrenija, bez imalo matematike i foliranja. To sam u stvari ja koja fizički ne ličim na slike i uvijek sam imala probleme zbog toga jer slikam kao muškarac. Ljubav je važna i veliki pokretač, ali sam mnogo puta srušila svoje emocije jer su mi uzimale energiju i odlazila dalje putem, ranjena svojom rukom u samoću. Otišla bih u sliku, zaključala vrata i nastavila da volim.

Za to treba imati snagu koju posjedujem, a i znam da me ljudi ne poznaju kao osobu, zato im je lakše da me tumače preko mojih fotografija. Međutim, to nijesam ja zato se puno ne fotografišem sa slikama jer se gubi harmonija.

Kolaž slika – tanka četkica i pero u bajcu tehnika

Koji grad u svijetu je centar umjetnosti i najbolja platforma za njeno razvijanje?

Najveći gradovi na svijetu moderni su centri, ali ipak, i oni najveći moćnici, počev od galerista do kolekcionara slika koji su u svijetu milijarderi, iako vole da vide dobru sliku, okače neku isfoliranu umjetnost onih koji su navodno moderni i slikaju neke gluposti (tačke, krugove, trouglove…). Moderno slikarstvo i performansi, koji prate razne lakrdije, su samo linija manjeg otpora da se dođe do novca, a potom i do uspjeha.

“Triptih acril“, tri metra sa tri metra

Biti talentovan može biti i prednost, ali i mana u današnjem društvu. Šta je za Vas talenat?

Talenat je nešto što se dobija na dar sa rođenjem, ali on sam bez rada i odricanja ne može da zaživi u potpunosti. Ljudi koji su manje talentovani, ali vrijedni i uporni naprave čudo, a mnogi sa talentom ništa. Slikar prvo mora da “ispeče“ zanat. Akademija zato i služi, da se nauči pravilno stvaranje umjetničkog djela. Primjera radi, učiš da realno naslikaš ruku, a onda, uz talenat i maštu, od te ruke napraviš šta hoćeš.

Svaki stručnjak će odmah shvatiti da li si ti slikar ili folirant, da li sa razlogom slikaš nešto nadrealno ili jednu običnu liniju jer drugo ne znaš. Puno je danas foliranata i oni naprave slike bez kvaliteta, a neobrazovani laici, bacaju pare i aplaudiraju, a isti ti slikari im se smiju.

Kad sam imala tri godine napravila sam monumentalnu sliku. Majka je izašla iz kuće, a ja uzela svu njenu šminku. Sve zidove išarala. Svaki dio koji sam mogla da dohvatim bio je islikan šminkom. Kad je majka došla imala je kap da je ubije. Prvu sliku u tehnici ulje na platnu napravila sam sa četiri godine. Dok sam bila sama uzela sam razglednicu Moskve sa crkvom svetog Vasilija i naslikala je. Crkva mi je izgledala kao najljepši kolač. I dan danas majka čuva te moje prve slike.

Vasilisa Radojević

Ande Žid je rekao: “Umejtničko djelo cvjeta samo uz učešće, uz dosluh svih vrlih sastojaka duha“. Da li se teško rastajete od slike, s obzirom da ste ovu Židovu konstataciju utkali u svaku poru Vašeg stvaralaštva?

Moje slike očitavaju eksplozivnost, neki jaki temperament. One su oličenje iskrenosti, emotivnosti i neposrednosti. Moje slikarstvo predstavlja oslobađanje od utvara i neuroza karakterističnih za savremenog čovjeka. One su kao terazije, na jednom tasu leži ljepota, a na drugom ružnoća. Imam slike koje ne prodajem jer ih posebno volim i obratno. Ne uvijek, ali kada sam baš razpoložena i sama sa slikom imam neki neobjašnjivi kontakt, kao da je živo biće, čak je opsujem ili je hvalim.

Dosljedni ste slikarstvu iako se čini da je ono ustuknulo pred novim tehnikama i tehnologijama. Zašto ste vjerni četkici i boji?

Sve što je kratkog daha, bezvrijedno je. Slika na mom platnu oslikava emociju, ljudskost, a to se najbolje primjeti u stvaralaštvu sa četkicom i živom bojom. Najsrećnija sam kada vidim koliko ljudi dođe na moje izložbe, kada osjete sve ono što sam prenjela na toj slici. Moje slikarstvo, a posebno crteži, bez obzira na tehniku, s razlogom su uvijek moderni.

Vasilisa Radojević

Koliko Vam je važno da slike ostvare kontakt sa posmatračima?

Veoma. Bitno mi je da osjete taj “klik“ momenat. To su prelijepi trenuci. Jednom prilikom upoznam neko društvo prije izložbe i uveče, žena jednog poznatog dramaturga koja je došla u galeriju na otvaranje, a čitav dan smo se zezale po plaži u Budvi, vidjevši slike, blijedo me pogleda i onako, da svi čuju pita: “Vasilisa jesi li ti slikala ove slike?“. Bilo joj je nespojivo moja energija i pozitivni duh koji sam tokom druženja pokazala sa svim tim dubokim, jakim i strastvenim emocijama koje sam prenjela na platno.

I na kraju, možete li nam reći što se novo događa u Vašem ateljeu. Koji su Vam profesionalni planovi?

Moji planovi, iako ne volim da planiram, su uvijek vezani za umjetnost, od moje pete godine, a mislim dok god postojim da će i tako ostati. Ne volim unaprijed ništa da govorim, u svakom slučaju, uvijek stvaram. Umjetnost je moj život.

Razgovarala: Milanka Ćorović

Ostale članke/kolumne Milanke Ćorović možete vidjeti ovdje http://crna.gora.me/author/mila/

Advertisements
Želite reklamu na Portalu Crna Gora? Javite nam se!

Želite i Vi da pišete za Crnu Goru? Pridružite nam se!

2 Komentari

Comments are closed.