Kako na nebu, tako i na zemlji

#NijeDosadno #Obećavam!

Ugodna ljetnja noć. „Summertime, and living is easy“ pjevali su kraljevi soula Sam&Dave. Iznad naših glava veličanstven prizor stvaran milijardama godina, zvjezdano nebo sa brojnim, nama još nevidljivim i nedostižnim iznenađenjima. Ljudi su stvorili svoje nebo od gomile svijetlećih reklama, raznobojnih lampiona i reflektora, nebodera, buke i smoga…

.

Zavukli se u gradove, svoje probleme i nadanja, tražeći život a ne primjećujući ga. A kad dođe trenutak i kao klinci podignu glavu i pogledaju zvjezdanu čaroliju znaju da posmatraju davnu prošlost. Opet, ako neki zanesenjak sa druge strane jastuka gleda prema nama, ka našem Suncu i plavoj planeti, takođe vidi prastaru prošlost.

Šašavo, zar ne?

Ispostavi li se da je onaj klipeta što zuri put nas na višem stupnju razvoja, gledajući duboku prošlost virimo u našu budućnost. Što je mnogo, mnogo je. Da se takve začkoljice nebi dešavale, negdje u zamišljenoj sredini poznatog i nepoznatog svemira i onog iza linije horizonta, negdje u prostranstvu većem od nekoliko naših galaksija, na četrnaestom kilometru južno (iz našeg smjera, u odnosu na zvijezdu Danicu) od glavnog skretanja za kanjon Nevidio, smještena je neugledna i laka za promašiti Agencija za sklapanje međuzvjezdanih brakova i zajednica svih vrsta.

Cilj Agencije je jasan. Brine se da se život u cjelokupnom svemiru razvija ravnomjerno. Da jednog dana kad međuzvjezdana putovanja postanu stvarnost ne bude neprijatnih, nezgodnih i istrebljujućih susreta. Takve, dječje bolesti, rješavaju se prevazilaženjem brojnih razlika na samim naseljenim planetama.

Znalo se da Hladni rat mora doći do vrhunca koji bi mogao izbrisati sav živi svijet sa Zemlje. Osim bubašvaba, naravno. To su jeftine i brojne crne kutije koje se masovno proizvode negdje na nekom Tajvanu. Sva elektronika je u oklopu, biohemija je izvor energije – zgodno za takve sitne stvarčice. Kubanska kriza, elem. Na Kenediju se tih godina mnogo radilo. Oženiće Džeki, agenta Agencije,uvijek odmjerenu, taktičnu, na svom mjestu. Kad je nju slušao uvijek je bio u pravu. Pored brojnih afera smuvaće se i sa Merlin Monro.

Pogađate, dovoljan je pogled na Normu Džin. Dok je kriza dostizala vrhunac, pregovori dolaze do najsofisticiranijeg dijela. Andrej Gromiko prelazi sa diplomatskog viskija s ledom na čistu duplu votku. A Kenedi priča kako mu je Merlinka izjutra, u negližeu, donosila doručak i novine u krevet uz poznati song. Novinčine bi, onako džekovski, odmah zafrljačio u ćošak, do brijanja je samo njen predsjednik a poslije i svih ostalih građana Amerike. Poslušao je Džeki, bio je suzdržan i miroljubiv. Gromiko će se vratiti u Moskvu s kompletom Merlinkinih filmova titlovanih na ruski i saznanjem da će čovjek koji je ostao bez takve ljubavnice hladno pritisnuti crveno dugme. Filmovi će biti obavezan dio programa zabava na najvišem nivou u Kremlju, sve dok ih u previranjima što će nastupiti ne pojede vlaga u nekom tajnom skladištu KGB-a.

Kraj u sljedećem nastavku

@@@

S vremena na vrijeme pokrene se priča o osnivanju proizvodnog preduzeća gdje bi posao dobijale osobe sa invaliditetom.
Osim što bi to bila svojevrsna getoizacija OSI (opa, sad nam ni fabrika ne valja), trpanje u jednu avliju, pitam se pomisle li ikad zagovornici pomenute ideje da tim preduzećem treba i da upravljaju lica sa tjelesnim oštećenjima. Stručno osposobljena, naravno. Jer ih ima.

Pa kad se kasnije počnu tu zapošljavati i zdravi moći će da se govori o uključivanju u život dostojan čovjeka.

Država omogućava povlastice za zapošljavanje OSI, no poslodavci nisu baš prezainteresovani – valjda da im što ne prijene. Ali kad treba zauzeti parking obilježen žutom farbom malo ko ima takvih strahova.

Srđan Kovačević

Izvor: Radio Televizija Crne Gore

Napišite komentar