Intervju – Bruna Bajić, mlada splitska rediteljka: Presrećna sam što ljudi “Modri kavez” osjećaju srcem

Bruna Bajić je rediteljka dokumentarnog  filma  “Modri kavez”, najpopularnijeg dokumantarnog filma u Hrvatskoj, koji je u nekoliko navrata punio bioskope u Kototru i Tivtu. Takođe je i autorka knjige “Modri horizonti i njihovi čuvari”,koja je namijenjena najmlađima, da im pruži utočište I razumijevanje života, koji se svodi  na  česte rastanke od oca koji plovi dalekim morima.

Bruna uživa u stvaranju i alternativnom pristupu svijetu kojem pripada, pa je i svoj profesionalni razvoj posvetila upravo tome- modelovanju vlastitih vizija  uz pomoć filmskog jezika, koji može sve, uključujući i ono što se ne može. Sa Brunom smo razgovarali o stvaranju  i radu na  njenom multimedijalnom projektu, njenom odrastanju  i sazrijevanju,
ali i njenom daljem radu i planovima.

Na koji način ste se Vi nosili sa svojim mislima, nakon svakog očevog odlaska? Kako je zapravo izgledao taj Vaš dječiji svijet?

Za mene je život na ugovore bio nešto sasvim normalno, a opet sam osjećala da u tome ima nešto što i nije baš tako sasvim “normalno’’. Kao dijete nisam znala za drugačije, jer je moj tata plovio cio svoj život i to je jedini oblik života koji mi je poznat .Puno ranije sam  odrasla u odnosu na klasičan dječji psihološki razvoj, pa sam nerijetko kao dijete na sebe preuzimala tugu drugih, tješila mamu i sestru nakon tatinog odlaska, ali i meni je trebalo utočište. Srećom, nakon odrastanja i detektovanja onoga što me formiralo kao odraslu osobu, sav taj strah od rastanaka i napuštanja  i idealizovanje “očinske figure’’ pomogao mi je da stvorim ovaj jedan vritualan, ali veoma realan “modri svijet” koji je meni pružio priliku da otpustim tugu iz djetinjstva, a nadam se i mnogim drugim suprugama, moreplovcima i djeci koji dobro znaju što znači život na rastanke. Dječja knjiga biće kruna trogodišnjeg rada na cijelom prvom dijelu projekta,koji trenutno sadrži film, soundtrack, knjigu za “odrasle” ‘’Rediteljski memoari: Put u Modri kavez” i nadolazeću knjigu za djecu “Modri horizonti I njihovi čuvari”. Želja mi je da ta knjiga djeci pruži utočište koje je i meni samoj ponekada nedostajalo.

Kada se emociji da ime i prezime i prostor da se emocija proživi, nestaje potencijalni prostor za traumu.

U takvim okolnostima odrastanja,  čini se da je  svako  dijete prisiljeno  na  ubrzano  emotivno sazrijevanje  i suočavanje sa životom?

Sazrijevanje je jako “klizav” i nedovoljno istražen teren. Neka djeca iz straha da niko drugi neće preuzeti kontrolu, jako rano sazrijevaju, ali najčešće prividno i preuzimaju ulogu roditelja, a roditelji zadivljeni tom zrelošću ponekada padaju na tu verbalnu zamku djeteta koje pokušava držati kontrolu nad funkcionalnim dijelom porodice, za koji realno ne bi trebalo biti zaduženo. Definitivno je tačno da nedostatak očinske figure u svakodnevnom odgajanju čini žensku djecu malo više autonomnom i samodovoljnom, bar ovako iz primjera kojima sam ja bila okružena, dok muška djeca često čeznu za očinskim autoritetom, ali naravno, jako je teško generalizovati. Svakako smatram da je najbolji put za zdrave odrasle ljude, njegovati njihove duše dok su još mala djeca i time na čvrstim temeljima stvarati zdravije jedinke. Knjigom za djecu želim postići da se osjećaj ranog nedostatka roditelja i čvrste porodične strukture donekle ublaži, izgovaranjem te emocije i stvaranja osjećaja pripadnosti kroz cijeli ovaj stvoreni ‘’modri’’ svijet. To je ljepota medija, što uprkos svim ružnim načinima na koji se upotrebljava, njegova moć je uistinu u pozitivnom smjeru jako mjerljiva, uočljiva i vjerujem da će ljudska svijest dovesti do spoznaje da bi se u u tom smjeru i trebao koristiti.

Koje su to uobičajene nesigurnosti sa kojima se svako dijete bori unutar  sebe?

Pročitajte još:   Požar u Budvi: Izgorjeli Audi i BMW

Dijete ne razlikuje zbogom od doviđenja. U svijetu dijeteta, vrijeme i prostor su relativni pojmovi. 5 minuta ili 50km relativno kasno počinju uistinu predstavljati nešto u kognitivnom smislu. Dječji svijet je poprilično crno -bijeli dok ne stekne civilizacijom određeno shvatanje nekih termina, osjećaja i normi. Lično, kada bi tata odlazio, jako me mučilo gdje odlazi, šta radi tamo i gdje ide. Bojala sam se kada bih čula da je negdje neki uragan, da li je on na toj putanji ili kada bi negdje bilo jako nevrijeme, hoće li i njega zadesiti. Jako mi je nedostajao, ali bih se trudila praviti snažna da ga ne rasplačem, tako da sam jako rano naučila prikrivati osjećaje.

Sve su to ‘’nuspojave’’ pomoračkog poziva, za koje iskreno vjerujem da se didaktičkim pristupom mogu znatno smekšasti i ublažiti.

U kojem trenutku ste osjetili poriv i unutrašnji poziv da to kroz šta ste prolazili I sa čim ste se suočavali tokom djetinjstva, izrazite kadrovima, slikama, pričama?

Nakon što sam snimila dokumentarni film o hrvatskom pijanisti svjetskog glasa Maksimu Mrvici, počela sam razmišljati što je najljepše u tom filmu.Paralelno sa tim filmom sam magistrirala Film, medijsku umjetnost i animaciju i znala sam da se želim nastaviti baviti za mene najljepšim poslom na svijetu, ali mana kod ovoga posla je što vam se nakon svake zatvorene episode prividno učini da nema ništa dalje. Moguće da je to neki strah od kreativne paralize. Svakako ono što mislim da me u prvom filmu posebno inspirisalo, a željela sam prenijeti i u svoj daljnji rad, je ljubav prema motivaciji i razumijevanju, nekoj vrsti pozitivnog osjećaja koji sam željela da prati moju publiku nakon odgledanog filma. Upravo tada negdje otprilike sam i ja počela sazrijevati i shvatati koliko je zapravo moje odrastanje u pomoračkoj porodici doprineo mojoj ličnosti, a s druge strane imam divne roditelje kojima sam jako željela zahvaliti na svemu. I tako se rodila ideja o filmu koji će biti posvećen pomorcima koji su plovili prije sto godina, za sto godina i danas. Film koji će njegovati bezvremene emocije i zahvalnost prema životu.

Srećna sam da je ta energija Modrog kaveza “zarazila” tako velik broj ljudi i da je iz filma, cijela priča prerasla u metaforu za pomorački život i pravu malu funkcionalnu zajednicu.

Knjiga je nastavak Vašeg multimedijalnog projekta i naslanja se na dokumentarni film “ Modri kavez”, i  osmišljena je  tako  da djeci koja su rasla i preživljavala stalne rastanke i ponovne sastanke, pruži utočište i  razumijevanje. Kako je koncipirana knjiga?

Pročitajte još:   Nerede na derbiju naručio vođa "Škaljaraca"?

Knjiga će sadržavati: 12 priča sa autorskim ilustracijama, te i muzički predložak za svaku priču. Naglasila bih jos da je u nasu priču uključen i tim stručnjaka iz područja muzike i psihologije koji su sa stručnog aspekta valorizovali cijelu priču.

Obzirom da sam i sama odrastala uz tatu pomorca 30 godina, želja mi je pruziti dječici koja zive slicno, ono sto ja nisam imala. Miran i bezbrizan san. I nekoga ko ih razumije.

Koliko vremena je uloženo u cjelokupni projekat, u svrhu istraživanja i proces stručne analize?

Obzirom da je kod nas ovaj posao još uvijek one man show, iako oko mene je cijeli tim divnih stručnjaka i profesionalaca koji su pokrivali različite sektore moga projekta i vjerovali u njega od početka, cijeli proces od ideje do realizacije, zaključno sa knjigom krajem godine, biti će period od preko tri godine posvećene rastu i nastanku ‘’Modrog kaveza’’ i popratnih sadržaja, poput facebook zajednice koja sada broji preko 22 400 ljudi, što je obzirom da se temeljno radi o dokumentarnom filmu, poprilična brojka. Više od samih brojeva, presrećna sam što ljudi ovu priču uistinu osjećaju srcem.To je za mene najveće postignuće.

U nastanku je i mobilna aplikacija. Na koji način je osmišljena?

Pročitajte još:   Birjukov: Vlast Crne Gore protiv, a narod za Rusiju

Radimo zapravo na dvije aplikacije. Prva je namijenjena za chat među pomorcima, sa personalizovanim stickerima i drugim dodacima koji su još u razradi, a demo verziju sam razradila sa Feef Anthonyem, mladim programerom iz Floride.To je jako skup dio projekta I moramo biti jako sistematični i strpljivi.

Druga aplikacija je animirana knjiga “Modri horizonti i njihovi čuvari” koju radi Marina Huber iz Amsterdamač.To će biti posebna poslastica, pravo malo multimedijalno carstvo za sva čula, dostupna i na engleskom jeziku, ali rano je još pričati o tome, jer će ona biti spremna nešto kasnije u odnosu na knjigu.

Ko će se sve pronaći u knjizi?

Svako ko osjeća ljepotu i ljubav, pronaći će dijelić sebe u ovome. Za nekoga će ovo biti podsjećanje  na porodičnu  ljubav i radost, za nekoga sadašnjost s kojom se lako poistovijetiti. Ona je formalno posvećena pomorcima i njihovim porodicama, to jest primarno njihovoj djeci, ali zapravo vjerujem da će biti svijet sklada, boje i muzike koja će dotaknuti srca mnogih koji traže jedan saturirani pogled na svijet, a opet izgrađen na temeljima stvarnosti i ljepote života, sa svim svojim etapama, tugama i radostima..

Kakvi su Vaši planovi za budućnost , vezano za cjelokupni projekat?

‘’Modri kavez” osim dječje knjige mogao bi u budućnosti dobiti i nastavak filma, Modri kavez2: Nevidljivi junaci. Film je u predprodukciji i nadamo se koprodukciji i širenju priče van granica zemlje, kako bismo isprepreli iskustva i živote pomoraca širom svijeta, ovoga puta sa više adrenalina i priča koje u sebi imaju takav prizvuk. Pišem i novu knjigu koja će proći proces zajedno sa nastankom drugog dijela filma i time pratiti njegov nastanak. Tu je i dječja knjiga, dvije aplikacije u razradi, distribucija distribucija prvog dijela. Strasti nikada ne nedostaje. Biću zahvalna ako me i dalje kao i do sada posluži kreativnost, upornost i nastave okruživati divni profesionalni suradnici i prijatelji. Nastavljamo njegovati i našu pomoračku zajednicu na facebooku, pokrećemo novi portal i web stranicu za knjigu.I veselimo se novim druzenjima i novim horizontima.

Nada Raković

Želite reklamu na portalu Crna Gora? Javite nam se!

Želite i vi da pišete za Crnu Goru? Pridružite nam se!

Ostavite komentar