“Svim srcem navijam da Milačić bude predsjednički kandidat Prave Crne Gore“: Intervju Vladislava Dajkovića

U svom prvom intervjuu kao funkcioner Prave Crne Gore, Vladislav Dajković je za portal Crna Gora govorio o predsjedničkim izborima,  prioritetima partije u unutrašnjoj i spoljnjoj politici, odnosima u opoziciji, ćirilici, ali i potencijalnom predsjedničkom kandidatu ovog političkog subjekta.

Vladislav Dajković

Za početak, da krenemo od onog najsvježijeg. Zašto ste tražili da se upis Vaše partije u registar političkih partija obavi na ćirilici?

Možda je najbolje odgovor započeti kontra-pitanjem: zašto da ne? Ipak, shvatio sam poruku. Nažalost, tužno je što u Crnoj Gori danas vlada takav ambijent u kom je pisanje ćirilicom, našim viševjekovnim pismom, postao događaj, pa i incident. Upravo će to biti jedan od pravaca naše borbe: očuvanje našeg pisma. Jer, ako uzmemo u obzir da je naša cjelokupna istorija zabilježena ćirilicom, da su se svi naši vladari služili tim pismom, ponajviše misleći na dinastiju Petrovića, ili, ako, pak, odem u lično i ako uzmem u obzir da su se moji preci, đedovi, otac, pa i ja sam – podizali na ćirilici, vjerujem da bi veći “incident“, makar za nas, bio da je predsjednik osnivačkog odbora “Prave“, Marko Milačić, rješenje o registraciji zatražio na latiničnom pismu.

Više puta ste isticali da su Vaši osnovni politički ciljevi poboljšanje odnosa sa bratskom Srbijom i prijateljskom Rusijom. Kako ćete se ponijeti prema ostalim akterima međunarodne zajednice, pri čemu posebno mislimo na zapadne države, Kinu i najjače međunarodne organizacije današnjice – NATO, Evropsku uniju, itd?

Da, naš spoljnopolitički program će se temeljiti na bratskim odnosima sa Srbijom i Rusijom, što je, sumirajući našu cjelokupnu istorijsku nit, valjda i logično. S druge strane, zalagaćemo se za najbolje prijateljske odnose sa svim ostalim državama, kako iz regiona, tako i svijeta. Vrlo blagonaklono gledam na američku kulturu, film, muziku, pa i mnoge njihove trendove, pogotovo imajući u vidu da sam jedan lijep period života proveo radeći u Vašingtonu. S druge strane, to ne znači da nećemo biti spremni da oštro kritikujemo one politike svjetskih centara moći koje se budu kosile sa našim nacionalnim interesima.

Kako biste definisali politiku vaše partije? Da li je to partija lijeve ili desne orijentacije ili je partija centra?

Politika naše partije nema programski određenu poziciju, pogotovo ne na lijeve i desne centre. Kroz sami naslov našeg programa: “Crna Gora rada, znanja i duhovnosti“, se može otprilike locirati koje sfere će biti naš fokus, misleći konkretno na pitanja radnika, ali i na pitanja obrazovanja, tradicije i duha, odnosno srži našeg postojanja. Možda odgovor leži u pomalo šaljivoj, ali i istinitoj floskuli: ni lijevo, ni desno – već Pravo.

Da li će Prava Crna Gora, eventualno, imati predsjedničkog kandidata?

Ne želeći sebi da dajem na značaju, moram biti iskren, pa makar i pretenciozno zvučalo: nimalo mi se ne sviđa sadašnji cirkus dogovaranja zajedničkog kandidata. Ne samo što mi se ne dopadaju imena s kojima se uveliko licitira, nego mi se ne dopada sama činjenica da na manje od dva mjeseca do predsjedničkih izbora Crna Gora i dalje nema ozbiljnih predsjedničkih kandidata, ni iz vlasti, ni iz opozicije. Da li će Prava Crna Gora dati kandidata? Imajući u vidu kandidate koji se spominju, imajući u vidu sveukupni politički ambijent, navijaću za tu opciju iz sveg srca. Garantujem da lider Prave Crne Gore, Marko Milačić, sa svojom energijom, hrabrošću, petljom i znanjem, može biti najveće iznenađenje izbora. No, imajući u vidu da smo mlada, ali ipak ozbiljna politička organizacija, u narednim danima ćemo obaviti unutarstranačke konsultacije i, u konačnom, donijeti odluku.

Mislite li da ćete “zahvatiti” dio opozicionog biračkog tijela i čiji će to glasači, po Vašem mišljenju, biti?

Nismo ušli u ovako ozbiljan projekat i društveno važan proces da bi “zahvatali“ bilo čije glasove. Naprotiv, tu smo da ponudimo nešto novo: energiju, znanje, kristalno jasne stavove, ali i petlju da se suočimo sa svim problemima u kojim se naša država nalazi. Nećemo se voditi “Milo lopove“ politikom, već ozbiljnim i mudrim promišljanjem, ali na jedan moderan i mladalački način.

Šta je to novo što nudite crnogorskim građanima?

Smatram da je vrijeme za nove mlade ljude – ljude koji će se snagom svojih otvorenih i jasnih stavova boriti za vrijednosti one Crne Gore za kojom svi plačemo: hrabre, časne, slobodarske – prave Crne Gore naših đedova, ali na jedan moderan način. Upravo tu energiju sam prepoznao u novom talasu koji predstavlja naš kolega, ali i dokazani borac, Marko Milačić. Taj talas mladih ljudi se neće ustručavati da kaže kojim jezikom govori i u koju Crkvu ide. Taj talas će voditi politiku ljubavi prema našim vjekovnim prijateljima – a ne politiku sankcija. Pokazaćemo da je moguće boriti se podjednako “i za puno srce, i za pun novčanik”. To je ono što nudimo.

Koji su Vaši prirodni saveznici ili partneri, odnosno sa kojim političkim subjektom smatrate da možete imate dobru saradnju?

Bićemo partneri svim onim subjektima koji iskreno žele da, sarađujući sa nama, sarađuju i sa crnogorskim građanima u konačnom uspostavljanju stabilne, pravne, ekonomski jake i slobodne Crne Gore. Tu saradnju jedino nećemo prihvatiti sa vladajućom koalicijom, ne jer imamo nešto lično protiv njih, već zato što oni imaju mnogo šta protiv Crne Gore.

Kako posmatrate i komentarišete pojavu velikog broja nezavisnih
predsjedničkih kandidata?

Svaki pluralizam mišljenja je dobar, pogotovo ako je iskren. Ipak, smatram da je vrijeme za nova, svježa lica. Jer, ako neko trideset godina, zvao se on vlast ili opozicija, prima 2000 eura skupštinske plate, vozi se službenim automobilom, ima sekretarice, savjetnike, telefone, gorivo, ručkove – onda mi, shvatićete me, nismo samo različita generacija političara. Mi smo različita klasa ljudi. Možda smo zato tu gdje jesmo.

Kako komentarišete komunikaciju tzv. građanske opozicije i Demokratskog fronta oko pitanja izbora zajedničkog nestranačkog predsjedničkog kandidata? Da li su uslovljavanja, prozivke, kritike i ultimatumi nešto što priliči ozbiljnim političkim akterima i da li to može rezultirati nečim pozitivnim?

Mislim da je vrijeme da mnogi politički dinosaurusi konačno sklone sujetu sa strane i sjednu jednom ljudski za sto i dogovore se u najboljem interesu običnih građana, a ne u najboljem sitno-partijskom interesu. Ipak, čisto sumnjam da će doći do toga, jer kako neko reče u šali: “Baš je dobar ovaj režim – plata ide, a ja ležim.“

Za kraj, šta je Vaša poruka građanima Crne Gore?

Neko je rekao da ne postoji gora vrsta nepismenosti od one političke. Saglasan – zaista ne postoji. Ko ne vodi računa o politici, vodiće politika o njemu. Politika nisu samo dnevni političari, mandati i amandmani. Politika je ovaj kompjuter na kom kucam, ova čaša vode koju pijem, taj telefon s kog građani čitaju ovaj tekst, i onaj račun koji platimo u pekari, ili, ukratko: politika je naš svakodnevni život. Kažu da prosječna osoba u Crnoj Gori umre u 25. godini, a biva sahranjena u 75. Kako, pitate se? Tako što mnogi biraju da drugi vode život umjesto njih. Zato što mnogi mladi ljudi misle da njihov “jedan“ glas ne znači ništa na izborima. E pa, znači! Znači svaki glas, baš kao što znači i svaki, pa i vaš, život, jer je svaki čovjek jedan cijeli svijet. Na kraju, ubijeđen sam da Prava Crna Gora, ipak, pobijediti mora!

Priredila: M.R. 

Želite reklamu na Portalu Crna Gora? Javite nam se!

Želite i Vi da pišete za Crnu Goru? Pridružite nam se!

1 komentar

Ostavite komentar