INTERVJU – ALEKSANDAR GLENDŽA: „VJERUJEM DA ĆU IGRATI U LIGI ŠAMPIONA”

Rođen je u Crnoj Gori, sportski ponikao u rukometnom klubu “Budva”, igrao je za “Partizan”. Ranije zadobijena povreda ga je spriječila da zaigra za nacionalni dres, čiji je poziv dobio. U intervjuu za naš portal rukometaš Aleksandar Glendža govori o svojoj dosadašnjoj karijeri, ali i ambicijama, koje razumljivo nijesu male.

Aleksandre, gdje ste rođeni i kako je izgledalo Vaše odrastanje?

Rođen sam na Cetinju. Cijelo djetinjstvo, pa sve  do završetka srednje škole sam živio u Budvi. Stariji brat je trenirao rukomet, tako da sam i ja vrlo mlad, sa 7 godina, počeo da treniram i vrlo brzo zaljubio u taj sport. Išao sam u osnovnu školu “Stefan Mitrov Ljubiša”, a u srednjoj u gimnaziji “Danilo Kis”. Uglavnom sam uvijek bio sportski opredijeljen tako da i kad nisam trenirao igrao sam fudbal, košarku, često sam bio napolju sa drugarima.

Koji su Vaši dosadašnji uspjesi?

Još uvijek nemam neke značajnije seniorske uspjehe.

U kojem rukometnom klubu ste ponikli?

Kada sam počeo klub se zvao rukometnom klubu “Budva”, da bi poslije par godina dobio današnji naziv “Budvanska rivijera”.

Tok vaše karijere,gdje ste nastavili, u kojem klubu ste sada angažovani?

Po završetku srednje škole, dolazim u Beograd i upisujem Fakultet političkih nauka. Rukomet nastavljam u drugom timu “Partizana” gdje sam ubrzo, poslije par mjeseci prekomandovan u prvi tim. Tu sam proveo 2 godine, od čega 6 mjeseci na pozajmici u Jagodini, gdje sam pruzao veoma dobre partije, pa sam brzo vraćen u “Partizan”. U februaru ove godine rastao sam se sa “Partizanom”, odlazim u “Kolubaru” iz Lazarevca gdje sam završio sezonu, a trenutno očekujem inostrani angažman.

Foto/aspekat.me

Zašto baš sport sa loptom i zašto baš rukomet?

Sport sa loptom, jer sam se od samog rođenja družio sa njom. Volim košarku, fudbal, vaterpolo tako da je lopta nužno prisutna, a rukomet sam počeo da treniram zbog starijeg brata. Često smo ga porodično pratili na utakmice, meni se  svidjelo kako sve izgleda pa sam poželio i ja da igram. A i porijeklo sa tatine strane je sa Cetinja, a rukomet je zaštitno lice naše prijestonice, tako da moguće da ima i toga.

Kvalitet crnogorske i srbijanske lige u odnosu na kvalitete eminentnih liga, poput španske, njemačke, francuske i skandinavskih liga?

Nažalost, kvalitetom i crnogorska i srpska liga jako puno zaostaju za vodećim evropskim ligama. Za nijansu je bolje stanje u Srbiji nego u Crnoj Gori, ali je daleko od nekog ozbiljnijeg nivoa. Počevši od strukture, finansijskog stanja klubova, pa do organizacije i samog rada, neuporediv je jaz između liga Crne Gore i Srbije u odnosu na vodeće lige Evrope.  Doduše, Srbija ima dva predstavnika u Seha ligi, međutim bar do sada timovi nisu bili konkurentni, a Crna Gora čak nema ni jednog predstavnika, što je velika šteta.

Pozicija na kojoj igrate?

Igram na pozicijama srednjeg i lijevog beka.

Da li ste ranije trenirali još neki sport?

Godinu dana sam uporedo trenirao vaterpolo i rukomet. Bio sam talentovan golman, međutim, morao sam da se opredijelim za jedan sport pa je prva ljubav pobijedila.

Da li rukomet spada u visokobudžetni sport?

Ako ga poredimo sa drugim popularnim sportovima sa loptom, smatram da baš i nije visokobudžetan.

Ko je po vama najbolji rukometaš u Crnoj Gori i na prostoru bivše Jugoslavije?

Najbolji crnogorski rukometaš trenutno je Vuko Borozan, a na prostoru bivše Jugoslavije ne bih baš mogao da se odlučim za jednog. Bivša država je imala puno izuzetno kvalitetnih igrača.

Vaš radni dan počinje sa?

Generalno, svaki dan, radni i neradni, mi počinju sa muzikom. To je prvo što uradim kad se probudim.

Vaše ambicije po pitanju karijere?

Ambicije su visoke, ali nadam se i dostižne. Najveća želja je svakako dres reprezentacije, učešće na nekom velikom takmičenju, a na klupskom planu bi stvarno lijepo bilo da zaigram u ligi šampiona.

Planovi za dalje?

Plan je da se ovo ljeto otisnem u inostranstvo, a onda da ostvarim snove.

Šta je draže, osmijesi i ovacije sa tribine ili osmijeh drage ženske osobe?

Najdraže mi je kad draga ženska osoba učestvuje u ovacijama sa tribina.

Omiljeni tim i omiljeni igrač?

Kao klinac sam volio njemački “Kil”. A omiljeni igrac je, recimo, Domagoj Duvnjak.

Da niste rukometaš, bili biste…?

Neki drugi sportista ili nešto vezano sa fakultet koji studiram.

Izvor: Aspekat.me

Advertisements
Želite reklamu na Portalu Crna Gora? Javite nam se!

Želite i Vi da pišete za Crnu Goru? Pridružite nam se!