Ovo su korjeni mržnje Sjeverne Koreje prema SAD

#Azija #Mržnja #SjevernaKoreja #Tenzije

16727101_303.jpg

Sjevernokorejsko stanovništvo već šest decenija odrasta sa mržnjom prema SAD. Propaganda funkcioniše zato što je još živo sjećanje na Korejski rat. Sjeverna Koreja se mentalno još uvjek nalazi u 50-im godinama prošlog vijeka.

Anti-američki plakat u Pjongjangu

U Sjevernoj Koreji nedostaje mnogo toga, ali jedno sigurno ne: efikasna propagandna mašinerija. Još u vrtiću i u školskim udžbenicima podstiče se mržnja prema SAD, povezana sa strahom od “imperijalnog agresora” iz Vašingtona. Propagandi ide na ruku i to što se može pozivati na kolektivno iskustvo iz Korejskog rata. Naime, taj rat je i danas prisutan u životu ljudi u Sjevernoj Koreji – možda i zato što još uvjek nije završen. Jer, mirovni sporazum nikada nije sklopljen, pa na granici na 38. paraleli već više od šest decija vlada samo primirje.

Treba reći da je taj rat započeo Sjever. Sjevernokorejske trupe su 25. juna 1950. prešle 38. paralelu. Pjongjang je htio oružjem da iznudi ponovno ujedinjenje poluostrva koje je poslije drugog svjetskog rata podijeljeno na sjever u jug. Posljedice su bile katastrofalne.

Ipak, sada, kada američki predsjednik Donald Tramp prijeti vatrom, bijesom i neobuzdanom silom i još dodaje da će se Sjevernoj Koreji “dogoditi stvari koje je smatrala nemogućim”, to se uklapa kako u narativ Pjongjanga, tako i u istorijska iskustva.

Kada američki ministar obrane Džejms Matis sjevernokorejsko vođstvo upozorava na opasnost od “uništenja sopstvenog naroda”, onda se propagandistički oživljava nacionalna trauma. Jer, Sjeverna Koreja je već doživjela uništenje – između 1950. i 1953. godine.

Tri godine bombardovanja

Tri godine su američki avioni masovno bombardovali Sjevernu Koreju – i to bez obzira prema civilima, piše američki istoričar Brus Kamings. To tepih bombardovanje Sjeverne Koreje je on okarakterisao kao ratni zločin. Na Sjevernu Koreju je bačeno više bombi i napalma nego tokom cijelog Drugog svjetskog rata na Japan.

Tokom te tri godine u Sjevernoj Koreji je poginulo 20 odsto stanovništva, to je procjena američkog generala Kertisa Lemaja koji je u Korejskom ratu komandovao avijacijom.

U jednom intervjuu iz 1984. godine on je rekao: “Mi smo spalili svaki grad, na ovaj ili onaj način. Neke i u Južnoj Koreji. Uništili smo greškom čak i južnokorejski Pusan.”

Bivši američki ministar spoljnih poslova Din Rask, koji je za vrijeme Korejskog rata bio zadužen za Istočnu Aziju, kaže: “Između 38. paralele i kineske granice bombardovali smo svaku ciglu, ako je još stajala jedna na drugoj, sve što se kretalo. Mi smo bili potpuno nadmoćni u vazduhu i Sjevernu Koreju smo sravnili sa zemljom.”

Mekartur je htio da baci atomsku bombu

Predsjednik Južne Koreje Singman Ri i američki general Mekartur, 28.06.21950.

I prijetnje atomskom bombom je Sjeverna Koreja već čula, od američkog generala Daglasa Mekartura. U jednom intervjuu iz 1954. godine on je izrazio razočaranje jer mu nije bilo dopušteno da sprovede plan za okončanje rata u roku od deset dana. Taj njegov plan je predviđao bacanje “između 30 i 50 atomskih bombi”.

On je takođe predlagao da se dugoročno onemogući prelazak granice između Sjeverne Koreje i Kine – stavljanjem radioaktivnog kobalta u pojasu od pet kilometara duž rijeke-granice Jalu. Time je trebalo da se prekine kineska podrška Sjevernoj Koreji. No, te planove su onemogućili američko Ministarstvo spoljnih poslova i UN.

U neprijatne istorijske istine – koje je Zapad zaboravio, a koje Sjeverna Koreja i te kako pamti – spadaju i masakri. Na primjer, javnost na zapadu je tek 1999. godine saznala da su američki vojnici pod mostom No Gun Ri ubili stotine civila koji su pokušali da se spasu bjekstvom.

Zarobljeni Sjevernokorejci i američki vojnici, dok se u pozadini vidi kako američki tenkovi napreduju. Kod rijeke Naktong, 4.09.1950.

Još gore su bile antikomunističke čistke u južnokorejskoj vojsci. Neposredno nakon izbijanja Korejskog rata, na Jugu su bili strijeljani navodni komunisti i simpatizeri Sjevera – uz znanje i pred očima američkih oficira. Izvještaji i fotografije tih zločina su decenijama držani u tajnosti, objavljeni su tek 2008. godine.

Komisija za istinu i pomirenje, osnovana za vrijeme južnokorejskog predsjednika Roha Mo-hjuna, koji je prethodno bio aktivista za ljudska prava, procijenila da je u čistkama ubijeno 100.000 ljudi. Riječ je o vrlo konzervativnoj procjeni, kaže se u komisiji. Za mnoge od tih masakra je nepravedno bila okrivljena Sjeverna Koreja, koja je takođe vršila za krvave čistke.

Izvor: Cafe Del Montenegro

Napišite komentar