Bokserka Tamara RADUNOVIĆ: Rad, vještina i apsolutna ljubav vode do uspjeha

 

RAZGOVARALA: Milanka Ćorović

 Oduvijek sam bila fascinirana sportom. Vjerujem da razlog te fascinacije leži u njegovom propagiranju sjajnih vrijednosti koje se potpuno spontano i prirodno počnu primjenjivati u realnom životu.  Nesvjestan si njihove svakodnevne konzumacije. Ima li šta ljepše od nesvjesnog građenja ličnosti kvalitetne osobe, a još kada tome pridodaš svjesnog činjenja – smiješi ti se činjenica da na životnom putu postaneš kompletna ličnost. Sjajano mi je i poimanje morala u sportu koji se manifestuje u fer-pleju iliti poštena igra, a pod tim se podrazumijeva časna i viteška borba.

Moja današnja sagovornica je idealan primjer baš takve borbe. Ona je lijepa i inteligentna mlada žena iz Budve, bokserka Tamara Radunović.

Sagovornica portala Crna Gora: Tamara Radunović

Tamara je do sada odboksovala blizu 70 mečeva. Ona niže uspjehe, te je treću godinu zaredom proglašena za najbolju crnogorsku seniorku u tom sportu. U 2017. godini je imala 19 mečeva, a ostvarila je 16 pobjeda, a u ovoj godini oko 10 borbi. Najznačajniji ovogodišnji rezultat ostvarila je na Evropskom prvenstvu za seniorke u Sofiji.Tamara je u prvom kolu pobjedila protivnicu iz Moldavije, a za medalju je izgubila od aktuelne šampionke Evrope, bokserke iz Bugarke, koja je bila domaćin Evropskog prvenstva i time zauzela zvanično peto mjesto u Evropi.
Kako je ušla u top 10 bokserki Evrope, ona se kvalifikovala i za Evro igre koje će se 2019. godine održati u Bjelorusiji.

Tamara je uzela prvo mjesto na otvorenom prvenstvu Srbije, tri puta zlato na otvorenom prvenstvu u Zagrebu, a pobjeđivala je velesile. U ringu se sastajala sa bokserkama iz Rusije, Šrilanke, Njemačke, Poljske, Švedske, Švajcarske, Francuske, Kanade, Kine, Kazakhstana, Mađarske i mnogim drugim reprezentacijama i većinu borbi riješila u svoju korist.

Ove godine osvojila je i zlatnu medalju na međunarodnom turniru “Golden Girls“ u švedskom Borasu. Ona je u konkurenciji seniorki, u kategoriji do 57 kilograma, u polufinalu pobijedila reprezentativku Švedske, Sofiju Smit, a u finalu Tanju Slinger iz Švajcarske. Tamara je vlasnica fitness centra u Budvi “Fitness Original Tamara Radunovic“ .Takođe, trenerica je personalnih i grupnih programa i obučava klijente koji žele da se rekreativno bave boksom.

U intervjuu koji slijedi Tamara govori o sportskim počecima, koliko rada i truda iziskuje boks, mečevima…

Tamara Radunović

Kako se to jedna djevojčica odluči da od svih sportova izabere baš boks, pa još i da se profesionalno bavi tim sportom?

Ljubav prema borilačkim vještinama imala sam još od malih nogu, posebno prema boksu, a sasvim slučajno sam počela da se time bavim. Prije šest godina došla sam do sale bokserskog kluba “Budva“ u kojoj su se održavali treninzi da vidim kako to izgleda. I odmah me je privuklo. Poželjela sam da se oprobam u nečemu što je sasvim drugačije, a pritom je veoma dinamično i uzbudljivo. Ispostavilo se da mi dobro ide pa sam “zagrizla“. Klub je vremenom postao moja druga kuća. Izuzetno sam vezana za ovaj sport, upio mi se pod kožu.

Muhammad Ali je jednom rekao “ako vas žena pobjeđuje u tenisu, promijenite sport, a ako vas žena pobjeđuje u boksu, promijenite ženu“. Vi ste oduvijek znali da je boks sport kojim želite da se bavite, a u ringu ispred Vas je stalo dosta žena. Koliko su mečevi bili iscrpljujući. Sjećate li se prvog meča i “ljutih rana“?

Boks je zvanično najteži sport na svijetu i nijedan meč nije bio lak. Svaki je iscrpljujući, ali u ring uvijek ulazim spremna kako psihički tako i fizički i većinu mečeva pobjedim. “Ljutih rana“ nema jer je boks plemenita vještina sa mnogo emocija. To je jedna “opasna“ igra u koju se dva protivnika, poslije svake borbe, zagrle i pozdrave. Kada se sjetim prvog meča shvatam da sam zapravo tada otkrila koliko je ljubav prema boksu beskrajna jer sam po prvi put osjetila čari ringa.Tadašnja protivnica mi je postala veoma dobra prijateljica.

Kako vrijeme odmiče borbe su sve zahtjevnije. Kada uđem u ring, za mene postoji samo borba i uvijek se trudim da pružim svoj maksimum. Pred ulazak u ring sam samouvjerena i spremna, tako da straha nema. Svaka borba je teška na svoj način i svaki rival je drugačiji. Sada imam dovoljno iskustva i učestvujem na turnire koji su najteži na svijetu.To dovoljno govori koliko se trudim, vježbam i radim da budem sve bolja i bolja.

Umijeće življenja se sastoji u tome da pronađemo pravu mjeru i ustalimo se u avanturi života. Dakle, najveći uspjeh je uspostaviti balans tijela i duše. Vama je to pošlo za rukom. Koliko truda, rada i odricanja potrebno za ovaj sport i koliko su naporni treninzi?

Da bi se iz ringa izašao kao pobjednik, potrebna je dobra psihička priprema, kao i to da se u borbi maksimalno iskoriste umijeće, vještina i apsolutna fizička pripremljenost. Treniram svaki dan dva puta dnevno, ujutro i uveče. Profesionalni sportista ima velika odricanja i treba da se posveti samo sportu, posebno bokserka. Treninzi su veoma naporni, ali požrtvovanost, koncentracija i jak rad donose dobre rezultate.

Kako je porodica reagovala na Vašu odluku da se boksom bavite profesionalno?

Moja porodica je bila uplašena kada su čuli da se interesujem za ovaj sport, koji i nije tipičan za djevojke. Upoznavajući se sa boksom, kroz konstantno bordenje, promijenili su mišljenje. Nije im bilo drago, sa strahom su gledali kako se borim u ringu i moje sparingovanje sa jačim polom. Vremenom sam, rezultatima, željom kao i velikoj ljubavi prema ovom sportu, pokazala da je boks apsolutno za mene. Oni su moja najveća podrška.

Tamara Radunović u ringu

Da li boksu jednako pristupaju i muškarci i žene ili ima neke razlike?

Boksu pristupam jednako kao i muškarci. Treniram sa njima istim intezitetom, što je jako teško. Sparingujem sa njima svaki dan, a za tako nešto, žena mora da bude veliki fanatik. Moje protivnice, nasupot meni, imaju adekvatne uslove i sparing partnere, ali dobra strana je što mi borbe u ringu sa ženama budu lakše nakon rada sa muškarciuma.

Koliko je važno da žene znaju makar neke osnovne stvari iz borilačkih vještina zbog svoje bezbjednosti ili što bi se reklo “zlu ne trebalo’’. Da li je komplikovano naučiti neke osnove tog sporta?

Mnogo je žena koje vole da rekreativno treniraju boks, da udaraju fokusere i da uče osnovne tehnike. Nije komplikovano da se nauče elementarne stvari koje su dobre za samoodbranu.Takve situacije u životu treba izbjegavati koliko je moguće, ali nije zgoret da se znaju.

Kako se osjećate pred ulazak u ring i imate li neke rituale koji Vam pomažu pred meč?

Radi mi adrenalin, ima euforije, ali sve je to u pozitivnom smislu. Maksimalno sam skoncentrisana tako da u borbe ulazim veoma spremno. Najteža je noć pred borbu, mnogo razmišljam. U glavi pravim scene i taktiku za sjutrašnji meč.

Da li se jači pol plaši žene koja ima jaku pesnicu. Kakvo je Vaše iskustvo?

U svijetu, ženski boks je veoma popularan za razliku od Crne Gore gdje je to još uvijek neobično. Moje okruženje je prihvatilo da boksujem i svi na tu priču gledaju pozitivno. Uvijek postoje i oni ljudi koji ne podržavaju da se žena bavi ovim sportom, ali, na moju sreću, bliski ljudi me podržavaju.

Koji je uslov da u ringu pobjediš onog ispred sebe. Da li pobjeđuje najjači ili najpametniji?

Uvijek pobjeđuje pametniji, mudriji borac. Uz to, pesnica mora biti jaka.

Da li je bilo situacija u svakodnevnom životu da ste bili prinuđeni da iskoristite svoje sportsko umijeće?

Nije nikad, a nadam se da i neće. Smatram da takve situacije treba izbjegavati, ma koliko je to moguće.

Šta smatrate dosadašnjim najvećim uspjehom, koji meč?

Zadnji uspjeh na evropskom prvenstvu u Bugarskoj ove godine. Ušla sam u top 10 bokserki Evrope i zvanično sam peta najbolja bokserka Evrope.Time sam se i kvalifikovala za svjetsko prvenstvo koje će se održati 13. novembra u Nju Delhiju u Indiji. Kvalifikovala sam se i na Evro igre u Minsku (Bjelorusija), naredne godine.

Koji su Vam budući planovi u boksu?

Za sedam dana krećem na pripreme u Rusiji. Tamo ću boraviti 15 dana i obaviti završni ciklus priprema sa reprezentacijom Rusije i još nekim jačim reprezentacijama koje će biti u kampu. Nakon toga, 13. novembra direktno idem za Indiju, Nju Delhi. Plan mi je, kao i svih ovih godina koliko sam u boksu, da donesem medalju sa najvećeg takmičenja. I ovog puta daću sve od sebe i probati da se domognem trona. Daću svoj maksimum i pokušati da Crnoj Gori donesem seniorsku medalju.

Ostale članke/kolumne Milanke Ćorović možete vidjeti ovdje http://crna.gora.me/author/mila/

Advertisements