Danica ROGANOVIĆ: Sve dok slušate unutrašnji glas, bićete srećni

Naša sagovornica je prije četiri godine napustila Škver i prešla okean u želji za iskustvom, distancom od svega već poznatog i strahom od dosade. Rođena na Cetinju, porijeklom iz Herceg Novog, živi i radi u Njujorku. Odlazak za Ameriku je, kako kaže na početku razgovora, bio radoznalo putovanje i turneja izviđanja. Vrlo brzo se uklopila i odlučila da ostane. Ona je Danica Roganović, pjesnikinja, glumica, model.

Trenutno pohađa online nastavu, završava školu i uporedo ide na privatne časove glume.

Osoba ste s mnogo različitih interesovanja. Kako pronalazite energiju za sve što volite da radite?

Energija dolazi najviše iz sopstvene vizije koja često drži mozak polubudnim. Ta energija mora da je pod disciplinom, da se vlada njome da bi se postiglo šta god je na umu.

Gluma, pisana riječ, modeling… Na koji način balansirate između tih kreativnosti, kojoj za nijansu dajete veću prednost?

Gluma i pisanje su usko povezani, barem tako mislim. Najbolji glumci su često bili jako dobri pisci. Nisu možda prezentovali javnosti, ali su vodili privatne dnevnike. Marlon Brando je jedan od tih primjera. Čak na časovima glume jedna od početnih lekcija je da napišete poemu o nekom detalju i date mu život kroz pisanu riječ. Da imaginacija teče i uvježbava se kao jedna od mnogobrojnih formi. Malko veću prednost dajem pisanoj riječi.

Četiri godine živite u Americi. Kako provodite dane, možete li nam opisati životni ritam koji tamo pulsira?

Životni ritam je od ranog jutra u jednoj brzoj cirkulaciji, gdje sve vrvi od obaveza i radnog naroda sa jedne strane, pa do turista koji ustaju u sedam ujutro da bi izbjegli gužve na turističkim mjestima, pa do studenata koji jure u školu. Taj ritam vježba čovjeka da je brz, da upija pet informacija u minuti. Da ste upućeni u sve šta se dešava u svijetu, jer živite u zemlji koja će biti prva da nešto usvoji, promijeni ili bude pod uticajem nečega.

Nove ideje se prihvataju velikom brzinom jer ljudi usvajaju promjene jako lako. Zbilja, jedan ritam prave džungle. Ali kao i svaka džungla, da bi opstali u njoj, morate da ste u pokretu i da „grizete“. Svakako da mi fali domovina, a najviše porodica i naša predivna priroda. Geografski pejzaži koje mi imamo se teško nalaze za vidjeti u svijetu.

Odakle crpite nadahnuće za pisanje?

Crpljenje u mom slučaju je bukvalno „crpljenje“, ne bih rekla nadahnuće – bunt je u mom slučaju preciznija riječ. Kad znate da nemate dovoljno moći kao samac da mijenjate stvari oko vas onda krenete sa olovkom da probate da mijenjate sebe. Pa kad vidite koliko je teško, onda ste u ringu protiv sebe i protiv svijeta. Vremenom prolazite kroz razne faze, neke su mirnije, neke dramatičnije. Uvijek sa nadom da ćete doći k sebi makar jedan milimetar bliže i sa željom da taj jedan, vaš dugi milimetar pomogne nekome u njegovoj/njenoj turneji samospoznaje.

Selekciju svojih poema Danica Roganović objavljuje i na svom INSTAGRAM PROFILU

Trenutno pišete scenarije. Možete li reći nešto više o njima?

Tri scenarija se paralelno pišu. Dva će biti pretočena u kratkometražne filmove. Kod mene je sve za sada autobiografsko. Situacije, životi likova, procesi kroz koje oni prolaze su svi bazirani na istinitim događajima i na mom svjedočenju istih.

Danicu Roganović možete pratiti i na njenom FACEBOOK PROFILU.

Za kraj, možete li nešto poručiti mladim ljudima koje želje vode ka izražavanju kroz umjetničke forme?

Ljudima koji osjećaju želju da se predaju bilo kojoj formi umjetnosti rekla bih da je strah najbolja stvar koju mogu da iskuse. Ako ih plaši nešto, to nešto je pravi izbor i put. Takođe, da se liše bilo kog interesovanja za mišljenje ikoga osim njih samih i da slušaju unutrašnji glas.

profesionalni-fotograf-foto-radevic-baner
profesionalni-fotograf-foto-radevic-baner

Ostavite komentar