KOLUMNA: Sujeto, što si tako iskompleksirana ?

 

PIŠE: Milanka Ćorović

Kao djeca smo često znali da pravimo kojekakve vratolomije i da štetočinimo, da kao neformirane ličnosti, radimo sve ono što je svojstveno tom uzrastu. U takvim situacijama roditelji bi nas ukorili pogledom ili kažiprstom opominjali da to što radimo nije lijepo i da je krajnje nepristojno.

Znali smo da ustuknemo od te grdnje i da nastavimo igru onako kako joj i dolikuje. Međutim, ta ista djeca, kada odrastu, znaju da verbalno dobro ,,odalame“. Ukor u toj ,,igri“, sada kao već formiranim ličnostima, umjesto roditelja, uskače savjest koja ima obavezu da virtuelnom šakom pljasne po tim poganim usnama kako ne bi izletjela sva ona nezdravo znatiželjna i, slobodno mogu da kažem, nevaspitanja pitanja.

Koliko puta sam samo čula: Kolika ti je plata? I to sa blago zapjenjenim usnama i od grča iskrivljenom vilicom da slučajno ne izgovorim veću cifru od vlasnika tog degutantnog pitanja. Razgolačene oči koje ,,gutaju“ sve dok ne izustim brojku.

Toj neukusnoj znatiželji je ekvivalent zahtjev da, s punim pravom i imperativom u glasu ispitanika, otvorim novčanik i  zajedno ,,listamo“ zaradu čija sam jedina, apslolutna vlasnica. Ispočetka sam bila iznenađena, pa sam se objašnjavala da to pitanje nije u redu, a sada, hm, sada se samo slatko nasmijem.

“je li bre, kolika ti je plata“ ?!

Prednost godina koje se, kao što Bajaga pjeva ,,nižu k’o da su perle od bižuterije do ćilibara, a tek ponekad blistavi brilijant“ je u spoznaji da neke ljude zaista apsolutno nikada ne treba shvatati iole ozbiljno, a kamoli ulaziti u bilo kakvu dublju polemiku. Jednostavno osmjehnuti se, eventualno klimnuti glavom ma koju god nebulozu izustili. Ih, kako je to sada lako reći kad je dosta znoja prosuto do toga ,,ma nebitan/a si“.

Koliko će nas ,,nahraniti“ ako čujemo da smo platežno moćniji u odnosu na druge, emotivno ispunjeniji, estetski primamljiviji… Kako ti uzbudljivi, ekstatički osjećaji moći lične vrijednosti vinu ego u nebesa. Osjećaj tog jadnog ličnog trijumfa je, pretpostavljam, uzbudljiv, prijatan i eksicitirajući kao droga. Njammm, kakva poslastica, ’oće još i još i još… ne razmišljajući da se alavim trpanjem zalogaja mogu ugušiti.

Problem je u tome što sva ta euforija ne može da traje dugo. Prije nego ,,poletimo“ na umu valja imati da je njeno veličanstvo Sujeta ,,otrov za dušu“. Sprečava prirodan kapacitet osobe da se razvija i dostigne svoj krajnji cilj ličnog i spiritualnog razvoja, a to je SLOBODA od ega i da damo šansu da postanemo najbolja varijanta sebe.

Čini se da je na djelu svojevrsno ukidanje stida, a onda eto prostora za banalnost i voajerizam. Uvijek me istinski zbunjivala ta brižnost, kultura, vaspitanje i znatiželja o intimnim pitanjima bilo da se odnose na ona prilikom popunjavanja formulara za posao ili ona u svakodnevnoj komunikaciji (emotivni status, broju đece i o planiranju da ih odnosno da li da ih uopšte imamo kao i INTIMNI razlozi za to).

<img class=“wp-image-461763 “ src=“http://crna.gora.me/homepag

Advertisements