PISAC NIKOLA NIKOLIĆ ZA PORTAL CRNA GORA: Knjiga se neopravdano posmatra kao sporedni dio naših života

Danas razgovaramo sa piscem Nikolom Nikolićem, a povodom održavanja 13. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja, koji će se održati od 7. do 14. maja.

Nikola Nikolić (FOTO: Privatna arhiva)

Sajam knjiga je manifestacija koja je postala značajna i prepoznatljiva kako za kulturu Glavnog grada, tako i cijele Crne Gore. Vi ste umjetnički direktor ovogodišnjeg Sajma. Recite nam, šta je to što će ljubitelji pisane riječi imati priliku da vide na Sajmu?

To će, prije svega, biti široka ponuda na štandovima, budući da će svoja izdanja predstaviti oko stotinu izlagača. Na taj način učestvovaće izdavači iz zemlje i regiona, ambasade stranih država u Crnoj Gori, kao i javne i privatne vaspitno-obrazovne ustanove. Pored toga, tradicionalno će biti organizovan i prateći program, u okviru kojeg će svoje nove knjige promovisati domaći i regionalni stvaraoci, među kojima su Rebeka Čilović, Nataša Nelević, Stefan Bošković, Đorđe Šćepović, Aleksandar Ćuković, Jovan Nikolaidis, Rumena Bužarovska, Vule Žurić, Vida Ognjenović i mnogi drugi.

Koje su to novine koje će ovogodišnji Sajam razlikovati od ranijih?

Prije svega, tu je saradnja sa Nacionalnom bibliotekom Crne Gore „Đurđe Crnojević“, u sklopu koje organizujemo sedam zanimljivih programa: tribine, predavanja, debate, promocije i okrugle stolove, koji na najbolji mogući način uvezuju bibliotekarsku djelatnost sa svim onim aktivnostima koje se odvijaju na Sajmu. Pored toga, u saradnji sa ambasadom Republike Italije imaćemo sjajnu izložbu fotografija posvećenu dometima italijanske nauke, a sa Narodnom bibliotekom Budve realizujemo izložbu posvećenu 140 godina od smrti Stefana Mitrova Ljubiše. Biće noviteta i za one najmlađe, pa će Žarko Vučinić sa svojim „Puhom Đorđem“ i Žarko Žabac sa programom „Zlatno slovo“ nesumnjivo zabaviti i podučiti osnovce jedinstvenim edukativnim radionicama.

Iz kojih zemalja će biti najviše izlagača i ko će biti gosti Sajma?

Najviše izlagača, prirodno, biće iz Crne Gore. Što se gostiju tiče, neke sam već spomenuo, a nije na odmet dodati i gostovanje dr Zorana Avramovića koji će održati predavanje o Milošu Crnjanskom, Dragana Lakićevića Lakasa koji će predstaviti knjigu o Zoranu Đinđiću, Sanje Domazet, Gojka Božovića, te tri istaknuta bosanskohercegovačka pisca: Gorana Samardžića, Mustafe Zvizdića i Hadžema Hajdarevića.

Ove godine Sajam knjiga i obrazovanja održaće se pod sloganom „Oprez, čitanje može izazvati slobodno razmišljanje! Djeca čitalaca i sama postaju čitaoci“, koji je zaista drugačiji u odnosu na slogane prethodnih godina. Kakvu ste poruku htjeli da pošaljete našim sugrađanima ovim zanimljivim sloganom?

Htjeli smo da ukažemo na to da se knjiga neopravdano posmatra kao nekakav sporedni dio naših života, umjesto da je sastavni dio svačije svakodnevice. Jer, zaboravljamo da je knjiga, kao fenomen star hiljadama godina, zapravo, neka vrsta kolektivnog uma i pamćenja čovječanstva, da ona vježba memoriju, kritičko mišljenje, propitivanje svijeta iz drugih perspektiva: sve ono što nam postepeno zamire u nadgradnji (ili osiromašenju?) genoma kroz smjenu generacija, što je posljedica sve izraženijeg oslanjanja na vještačku svijest, odnosno memoriju.

Šta Vi, kao pisac, najviše volite da čitate? Koji je to književni žanr koji Vas najviše privlači?

Čitam sve – domaće i strane autore, poeziju, prozu i drame, klasike i djela savremene književnosti, pa čak i knjige za djecu, kojima se povremeno vratim sa uvijek jednakim uzbuđenjem. Volim djela od akcije, nabijena takozvanim saspensom, puna dijaloga, ali i i one rijetke knjige u kojima kao da se ništa ne dešava, a sve vrijeme si kao na iglama, do granice opipljivog stupanja u fabularni prostor. Jedna od takvih knjiga je roman „Đavo u brdima“ Ćezarea Pavezea.

Da li imate književne uzore? Koji su Vaši omiljeni pisci?

Henri Miler, Oldus Haksli, Bohumil Hrabal, Gajto Gazdanov, Čehov, Gogolj, Ljermontov, Lalić, Keruak, Sabato, Oster, Bolanjo, Hamsun, Strindberg itd.

Do sada ste objavili dva romana i zbirku priča. Da li se Nikola Nikolić prilikom pisanja oslanja na intuiciju ili na nešto drugo?

Teško je definisati šta je presudno kod pisanja, intuicija, ili čitalačko iskustvo, ili vlastito životno iskustvo. Vjerovatno sve to zajedno. Jedno proističe iz drugoga, hvata se u krug i formira točak koji se vrti – nekad brže, nekad ubitačno sporo. Ali uvijek stigne na cilj.

Da li Vam je prilikom pisanja više stalo da se dopadnete čitaocima ili pišete ono što je Vama blisko?

Ovo drugo. Nastojim da prvenstveno zadovoljim sebe kao čitaoca. Zato, između ostalog, i volim da čitam što više pisaca, da upoređujem postupke, stilove, ideje. Potrebno je izgraditi sebe kao čitaoca, da bi potom kao pisac u istom tom sebi našao što pouzdanijeg partnera – kritičara, nosioca savjesti, inspiratora.

Da li smatrate da pisci treba da učestvuju u društvenim procesima i da javno iznose svoje mišljenje o onome što se dešava u državi? Koliko je njihovo mišljenje, zapravo, poželjno?

Naravno da treba. Ali – prvenstveno kroz svoja djela. Jer, ukoliko kao autor nijesi ubjedljiv, a uporno nastupaš u javnosti pod etiketom „stvaraoca“, teško da tvoje riječi mogu imati neku težinu. Pozadina ti je slabašna. A što se tiče toga koliko je javno mišljenje pisaca poželjno – sve zavisi od potencijalne pripadnosti ili bliskosti centrima moći. Oko te distance formira se pozicija podobnosti ili omraženosti. Dakle, ako si jednima poželjan, drugi te odmah križaju. I obrnuto. A neutralnost je, paradoksalno, najgora. Tad svima smrduckaš. Tabori su nam najprirodnija okruženja. Ili torovi, preciznije.

Da li naši sugrađani dovoljno čitaju i koja to literatura najbolje prolazi u Crnoj Gori?

Mnogo je nepismenih i neobrazovanih ljudi, čak i tamo gdje najmanje očekuješ, pa ne bih rekao da se pretrgosmo od čitanja. A najbolje, kao i svuda, prolazi kulinarska, plažna i voditeljska književnost. Ubrzan način života filuje nas trivijalnostima, pa se spotičemo o stvari koje istinski vrijede. Postaju nam strane, suvišne. Sve je to duh vremena u kom je jedino senzacionalizam na cijeni.

Konačno, Vaša poruka za sve one koji namjeravaju da posjete ovogodišnji Sajam knjiga i obrazovanja i koji vole knjige, ali i za one koji u njima ne nalaze preveliko zadovoljstvo?

Prvima da posjete štandove i neke od brojnih promocija, drugima – da puste da im se omakne, neće pogriješiti.

Razgovarala: Marija Radinović

Advertisements