Rijaliti programi – neminovnost današnjice i pornografija duha: Anketa Portala Crna Gora

Anketa Portala Crna Gora pokazuje da su građani Crne Gore u ogromnoj većini protiv prikazivanja rijaliti šoua na našim televizijama, ali ankete televizija pokazuju da su najgledanije upravo one koje prikazuju takve programe.

Zadruga (FOTO: Novosti)

Naš portal je prošle sedmice objavio anketu na svojoj Fejsbuk stranici sa pitanjem: „Da li treba zabraniti prikazivanje rijaliti programa u Crnoj Gori?“ Glasalo je 5.700 naših čitalaca, pri čemu se čak 4.961 izjasnio protiv rijaliti šoua, dok svega 739 smatra da takve programe treba prikazivati.

Odziv naših čitalaca bio je veliki, kao i broj komentara, što je potvrdilo naše mišljenje da je ova tema aktuelna i da zaslužuje razmatranje.

Farma (FOTO: Vesti.rs)

Iako Crna Gora nema rijaliti programe domaće proizvodnje, crnogorska publika ima priliku da gleda nekoliko ovakvih sadržaja. I dok stručnjaci već godinama upozoravaju da se prikazivanjem takvih programa promovišu vulgarnost, primitivizam i govor mržnje, nameće se prosto pitanje:

Da li nadležni organi mogu da ograniče emitovanje ovakvih sadržaja i da li, zapravo, nedostaje volje da se nešto na tom planu uradi?

Agencija za elektronske medije Crne Gore godinama unazad upozorava medije registrovane u Crnoj Gori da za sadržaje koji su programski neprimjereni za djecu i maloljetnike pomjere termine emitovanja iza ponoći, pa je više puta iz sličnih razloga opominjala TV Pink M, ali je po ovom pitanju procedura „složenija i duža kada je riječ o medijima koji nisu registrovani u Crnoj Gori“- tzv. kablovske programe. Agencija je 2016. godine usvojila tu normu u cilju zaštite maloljetnika od programskih sadržaja koji mogu ugroziti njihov zdravstveni, moralni, intelektualni, emotivni i socijalni razvoj.

Međutim, nastavljeno je sa prikazivanjem takvih sadržaja na televizijama iz okruženja (najviše na Pink M i Happy), koje i građani naše države mogu da prate.

Parovi (FOTO: MusicLessons.com)

I pored svog negativnog uticaja ovakvih programa, cenzura u demokratskom društvu nije dozvoljena i primjerena, a njihova zabrana bez adekvatnih procedura ne smije da se dešava.

Ipak, prije nekoliko dana Ustavni sud Crne Gore stavio je tačku na ovo pitanje donošenjem odluke da se rijaliti programi mogu emitovati samo u terminu od 23 do 6h ujutru.

Ustavni sud nije prihvatio inicijativu televizije „Pink M“ za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Pravilnika o programskim standardima u elektronskim medijima. Tim rješenjem je utvrđeno da obaveza da se rijaliti programi označavaju sa oznakom „18“ i da mogu da se emituju isključivo od 23 do 6h ne predstavlja cenzuru i da je proporcionalna legitimnom cilju.

„Ustavni sud je ocijenio da ograničenje slobode emitera ima legitiman, kvalifikovan i opšti interes, koji je Agencija kao regulator prepoznala; navedena mjera je proporcionalna važnosti pitanja zaštite maloljetnika i ne ugrožava načelo jednakosti garantovano Ustavom.“

Međutim, time nije ništa riješeno. U eri kablovskih televizija, svi smo u prilici da gledamo ove programe tokom čitavog dana, jer se odluka Ustavnog suda ne odnosi na televizije iz regiona, a njih ima najviše kod kablovskih operatera.

Parovi (FOTO: Telegraf)

Sociolog kulture, profesor Ratko Božović, mnogo puta je govorio o ovoj temi. U jednom intervjuu je rekao da je kultura na ovim prostorima „postradala od estrade“ i da je na sceni „pornografija duha“ koja govori o stanju društva.

„To je pornografija duha jer tu nema duha. Tu imate spletku, intrigu i prevaru i imamo, zapravo, najgoru stranu onog što bi bila slika društva. I sve je to dio jednog konteksta – ekstremizma. Tamo gdje imamo ekstremizam, tu imamo nešto što se može označiti kao bolesno društvo. A ovo je paradigma bolesnog društva. Oni nam prezentiraju koliko smo bolesni i dokle smo stigli, a to dokle smo stigli, to je, zapravo, sami – mrak.“

Profesor Božović kaže i da je emitovanje ovakvih programa „zloupotreba slobode u medijima“ i da se oni, zapravo, „serviraju građanima koji su zabrinuti kako da prežive“.

„Ovakvi sadržaji su ruganje slobodi i vrijednostima. To je ruganje onima kojima je to usmjereno. Ovo je, u stvari, ubijanje svakog podsticaja da se ide ka vrijednostima i da se uspostavlja čovjek u odnosu na vrijednosti. Ta priča je došla iz tih globalnih medija, došla je sa komercijalom, sa tržištem, a u tom tržištu, dabome, nema vrednosnog sistema. Smisao je potrošač, potrošnja i ovdje je taj nesretni gledalac ništa drugo nego roba“– smatra profesor Božović.

Prof. dr Ratko Božović (FOTO: Srbin.info)

Savjetnik u Ministarstvu kulture Crne Gore Marinko Vorgić izjavio je ranije da ovaj resor „nema normiran stav“ po ovom pitanju, ali da će Ministarstvo kulture pozdraviti svaku inicijativu u pravcu „ograničavanja ovakvih sadržaja koji ugrožavaju javni interes“.

________________________________________________________________________

Stavovi javnih ličnosti o rijaliti programima

Milena Dravić, glumica:

„Ova količina rijaliti šoua je apsolutno ugrozila naciju. To je ozbiljna stvar. Ne gledaju to samo penzioneri, već to gledaju svi na skoro svim kanalima. Za mene je to najveća opasnost.“

Emir Kusturica, reditelj:

„Danas, ako nisu vulgarni, ako nemaju one najbrutalnije šale koje ih izjednačavaju sa onim što smo mi prezirali i nazivali ‘bulevarskim pozorištem’, filmovi sve teže izdržavaju u bioskopima. Ovo vrijeme je preusmjereno na rijalitije, vulgarnost života koja je, zapravo, jedno političko oruđe koje preusmjerava pažnju na nešto što ne treba.“

Nenad Jezdić, glumac:

„Jednom u tri mjeseca uspijem da pogledam neki od rijalitija, ali čisto da bih njegovao maštu i inspiraciju. Ne znam ko još može da popije taj rijaliti? (…) To je sadržaj pun intrige, laži, budala, pun nekih samozvanaca… Neki ljudi koji su sami sebe prozvali i učinili iz nekog razloga sebe eksponiranim. Oni su postavljeni na neke ekspozicije, svijetla su upaljena na njima, na sebi imaju okačene neke bubice i trabunjaju. Baš trabunjaju! Glumac mora da bude inspirisan i glupošću i uzvišenošću i veličanstvenošću i tuđim zlom. I ja nekad moram da vidim to trabunjanje da bih neko zrnevlje inspiracije, za ne daj bože, ako mi zatreba mogao da imam i raspolažem s tim kako izgleda iskonska ljudska glupost i kako izgleda kada neko sebe načini samozvancem. Da sada znam da odlazim sa ovog svijeta i napuštam svu njegovu ljepotu i da mi kažu da ću živjeti duže i da će mi život biti još ljepši ako postanem dio takvog programa, ne bih napravio kompromis. Ta snaga se sada traži od nas, da neko kaže ‘meni je lijep život i bez toga’.“

Nele Karajlić, muzičar:

„Rijaliti programi su prvi znaci umiranja televizije. Ta strašna sila, koja nam je mutila pamet decenijama, približava se svom kraju. Ali, nemojte misliti da ćemo sa smrću televizije postati slobodni. Naprotiv! Internet nam već odavno pere mozak, a da mi toga nismo svjesni.“

________________________________________________________________________

Veliki brat (FOTO: Svet.rs)

Po nekim mišljenjima, rijaliti programi predstavljaju veliku prijetnju po zdravlje, ekonomski, kulturološki, duhovni, moralni i psihološki razvoj svake nacije. Oni stvaraju lažnu sliku života i podstiču na nerad i bezvoljnost jer afirmišu rijaliti zvijezde, dok je većina mladih i obrazovanih ljudi nezaposlena. Takođe, oni šalju poruku da su brak, rađanje, obrazovanje i odgovoran pristup radu, besmisleni i prevaziđeni. Posebna je priča to što oni podstiču na nasilje, posebno među mladima.

  Parovi (FOTO: Srbija Danas)

Dakle, iz svega rečenog može se postaviti gomila pitanja, koja se odnose podjednako na građane naše države, kao i na građane zemalja iz okruženja.

Da li smo zaista toliko protiv prikazivanja ovih programa?

Da li ih gledamo i koliko redovno? Ako ih gledamo, zašto svima pričamo da ih ne pratimo i da se gnušamo takvih televizijskih sadržaja?

Da li znamo išta o ljudima koji učestvuju u rijalitijima: ko su, odakle dolaze, čime se bave, šta su završili, itd?

Da li pronalazimo nešto poučno u onome što čujemo i vidimo u njima?

Da li prepričavamo dogodovštine „junaka“ rijalitija sa drugovima, kumovima, familijom?

Da li su nam takvi ljudi uzori, „face, kraljevi, carevi, legende“?

Da li dozvoljavamo svojoj djeci da prate ovakve emisije i da li bi nam bilo svejedno ako bi nam rekla da su im upravo rijaliti zvijezde „kul“?

Šta radimo da spriječimo svoju djecu da gledaju takve sadržaje? Da li im mi sami dajemo dobar primjer?

Da li se neko u obrazovnom sistemu Crne Gore bavi ovim pitanjima? Da li se u školama priča o ovim temama? Da li se đacima ukazuje na problematičnost i negativnost emisija koje gledaju?

Da li javni djelatnici – profesori, nastavnici, učitelji, muzičari, glumci, reditelji, novinari i svi ostali, razmišljaju o ovim pitanjima i trude sa da doprinesu da se stanje popravi?

Da li političari imaju volje da se pozabave i ovim pitanjima na valjan način ili nemaju vremena od predizbornih kampanja i skupljanja glasova?

Šta bismo kao društvo uradili ukoliko bi neka crnogorska televizija proizvela i počela da emituje jedan sadržaj ovakve vrste? Da li bismo se pobunili, pisali peticije, tražili smjene ministara, organizovali proteste?

Sve su to, nažalost, pitanja bez odgovora.

A umjesto zaključka, samo jedna narodna poslovica: „Čega se pametan stidi, time se lud ponosi.“

Piše: Marija Radinović

Advertisements