Slavila je cijela zemlja voljenog, jedva dočekanog gospodara!

Ljepota poroka.

Euforija oko predsjedničkih izbora ne jenjava. Razmišljala sam da preskočim temu i pravim se mrtva kao da se ništa nije desilo, nego ne lezi vraže. Čula sam danas na radiju da se gorivo naredne dvije nedelje sigurno neće poskupljavati pa sad možemo kolektivno da odahnemo.

KK Budućnost je noć uoči izbora u mojoj zemlji donijela istorijsku titulu mome gradu i vjerujem da nema nikoga ko se nije radovao. Mislim, ipak, najviše, pristalice vječnog nam gospodara. Oni su u konačnom rezultatu za pobjedu 77 (koševa) vidjeli Božiji znak i od tog trenutka sve je gotovo bilo riješeno. Predskazanje kao sveti duh obasjalo je njihova ustreptala lica, ljubav za svoje ideale istrajala je uprkos svemu, po ko zna koji put. Izborni dan je prošao idilično. Nepravilnost tamo, nepravilnost ovamo, pare ovome, pare onome, ništa strašno. Ništa što već nije viđeno i što već ne znamo.
Ono što je bilo svježe, čisto i satkano od najdubljih emocija bila je upravo noć u kojoj je gospodar proglasio pobjedu. Toliko mladih zajapurenih srećnih ljudi, koji euforično očekuju obraćanje. U krupnom kadru jedna bakuta sa zastavom Amerike dok čikica pored nje ogrnut zastavom vječne nam naše pridržava gospodarevu sliku. On lijep kao snoviđenje. Mlad, nasmijan i liderskog stava stoji onako uramljen i likuje.
Neke nacionalne pjesme, one stare, dobre izvorne slute nezapamćeno dobru atmosferu. Neki mladići u košuljama skakuću od jedva čekanja, a djevojke igraju i vesele se. San proljećne noći.
U jednom momentu, gospodar sa svojom porodicom izlazi na pozornicu. Pod noge mu padaju pomamljeni obožavaoci. Ovacije, aplauzi, baklje, vatrometi. Dok sam posmatrala tu srećom obuzetu rulju malo je falilo da zaplačem. Vjerujem da su i tamo plakali od silnog oduševljenja. Gospodar je (kako je iz njegovog štaba rečeno) bio sam protiv svih. Kao Herkul u epskoj borbi protiv mitskih bića iz podzemlja.
Bijaše do duše malo ostarao. Par sijedih čuperaka radovalo se podjednako kao i ostali dio glave. Prva dama nekoliko je puta zvižducima pozdravila supruga, ali se nešto bijaše zapričala sa sinom tokom cijelog trajanja gospodarevog izlaganja. Kao da je nije mnogo zanimalo što govori, ili je već znala o čemu je riječ, pa nije bila raspoložena ponovo da sluša. U “Baci pet” stilu pozdravljala je vladareve podanike iz vlade i izgledala zaista odlično.
Gospodarev nasljednik momčina. Stasiti crnogorac i pravi sledbenik dinastije. Do duše izgledao je nezainteresovano. Da li mu je bilo vruće ili je pojeo nešto ljuto dok su čekali rezultate ne znam, ali se preznojavao svo vrijeme i pufćao non-stop. Izgledno je bio odahnuo i možda razmišljao o nekom prasećem pečenju, kasnije posle pompe za javnost.
Jedino Filip nije znao zbog čega je došao. U jednom trenutku izgledalo je da mu neko šapuće da je stari gospodar novi predsjednik. Posle prvog trenutka sreće, dok je vjerovatno procesuirao informaciju uslijedio je šok. Njegovo prestravljeno, izbezumljeno lice vrištalo mi je sa malog ekrana i nisam mogla da se otrgnem smijehu-priznajem. Nego da je mogao da me vidi, smijao bi se on meni. Neće se on hvatati za glavu prvog kad dospije rata za kredit nego ja.
Međutim, Filip je zaista izgleda u tom trenutku shvatio da više nema posao. Njegovo uvijek iskreno lice koje ne umije da sakrije emociju i te večeri je smjenjivalo nekakve zabezeknute izraze, da sam se u jednom momentu zabrinula. Možda mu je, pomislih, odzvonilo pa mu se prikazao neki duh predaka, ili se pak sjetio da je zaboravio da ugasi peglu.
Nakon cijele te pompe, svi “kući pjevajući”.

Sa druge strane,
Opozicija.

Da je neko sa strane posmatrao cjelokupnu sliku i da ne zna recimo naš jezik ili izborni proces uopšte ne bi znao ko je pobijedio na istim. Opozicioni predstavnici su jedan za drugim optimistično davali izjave ispred svojih pristalica i djelovalo je da ništa manje nisu srećniji od gospodara.
Mlađani Milačić je istakao da je prezadovoljan svojim rezultatom, da je nova krv na političkoj sceni i da u nekom trenutku budućnost računa na njega. Kad će ta budućnost doći, ni on sam nije umio precizno da kaže ali jednom hoće, siguran je. Njegov entuzijazam djelovao je veličanstveno.
Doktorku Draginju za cijelo trajanje kampanje nisam vidjela srećniju. Izašla je sva onako lijepa, otmena i elokventna sa širokim pobjedničkim osmjehom. Govorila je vredro, pitko, kao da recituje proljećnu pjesmicu “moje poštovanje vrapci”. Rekla je takođe da je prezadovoljna svojim rezultatom, poslala usmene zahvalnice svima koji su je podržali, ushićeno obećala nekakav nastavak borbe protiv nekoga i odlepršala.
Gospodin Bojanić, sav onako krhkog, nježnog stava bio je isto zadovoljan. Poput gospodara i ostalih kandidata, on se takođe duboko i iskreno zahvaljivao, djelovalo je kao da će svakog časa zapjevati.
Rekao je da je ponosan na državu koja ga je slobodno podržala, da je ponosan na nas građane koji imaju svoju glavu da njome misle i svoju volju da njome odlučuju. Na trenutak, da nisam slušala predhodno gospodara, pomislila bih da je Bojanić pobijedio. Bio je ganut i inspirisan. Na kraju je zaista dodao da idemo dalje “sve do medalje” što je značilo da ipak ovog puta nije izabran.

Noć se nastavljala u istom ritmu. Svi su slavili meni se činjelo. Automobili su trubili, vatrometi šarali nebo. Ljudi su ushićeno govorili “živjela sloboda” kao da smo se upravo oslobodili Otomana ili Ugara. Slavili su penzioneri, slavile su majke sa troje i više djece. Slavili su studenti koji se spremaju za život vani odmah po završetku studija i radnici koji su davno pošli pod stečaj. Slavila je cijela zemlja voljenog jedva dočekanog Gospodara. Ja sam takođe od siline emocija tu noć zaspala oduševljena. Nešto je obećavalo nekakve suštinske promjene, osjećala se ta strast u vazduhu.
Danas se već sve polako zaboravlja. Dijaspora se vratila u Ameriku, pare su se potrošile na engleze za vikend, stanje je “redovno”.
Mi smo dobili gospodara kakvog zaslužujemo, jer niko na cijelom svijetu nema više prava na njega od nas. Bravo MI (lo).

Jovana Šekularac

Advertisements