Tekstopiskinja Sanja Perić: Uživaj dok si dijete!

 

Dama čiji su tekstovi ostavili upečatljivi trag na crnogorskom muzičkom nebu tekstopiskinja Sanja Perić, iz čijeg pera je “potekao“ tekst za himnu Gimnazije “Slobodan Škerović“, koja je poznata i kao autorka knjige “Uživaj dok si dijete“, za portal Crna Gora otkriva gdje nalazi inspiraciju, otkud ljubav prema tom stvaralaštvu i koliko je teško stvarati tekstove.

Sanja Perić

Šta je bio pokretački motiv kada ste uplovili u svijet pisanja tekstova?
Talenat za pisanje naslijedila sam od oca, i već u osnovnoj školi počela da pišem.Tokom studija radila sam kao novinarka radija Antena M i pisala za nedjeljnik “Monitor“ što mi je omogućilo da, između ostalih, upoznam i kompozitora sa kojim sam ostvarila prvu saradnju. Od dogovora za intervju sa njim ispalo je da sam napisala riječi za pjesmu koju je komponovao za Budvanski festival. Intervju nije objavljen, ali smo saradnju nastavili pa sam za naredni, dječji festival “Naša radost“, napisala dvije pjesme. I tako je krenulo…

Ko je inspiracija za sve vaše maštovite tekstove?

Kažu “ko se sa djecom druži nikada ne odraste“.Prija mi njihova energija, iskrenost i jednostavnost kojom rješavaju probleme. Dječji svijet je, sam po sebi, pun igre i mašte pa se tako teme za pjesme same nameću. Nedavno mi je devetogodišnja djevojčica rekla da bi voljela da ima pjesmu o njoj i njene dvije sestre. Bilo je pravo zadovoljstvo napisati “Super trio“ i jedva čekamo da je predstavimo publici. Uvijek napomenem da mi je neuporedivo lakše postalo da pišem kada sam postala majka Danila i Manje. Većina pjesama nastalih nakon njihovog rođenja je produkt moje svakodnevice sa njima.

Da li se tekstovi rade namjenski ili dođe trenutak kada stihovi sami krenu?
Postoji i jedno i drugo. Više volim i težim spontano napisanim stihovima, ali sam jednako ponosna i na pjesme poput “Iskra vječnog plamena“ i “Veća od stoljeća“. Često mi postavljaju pitanje da li prvo nastaje tekst ili muzika. Više volim da pišem po melodiji koju dobijem, ali ono što je najvažnije jeste ćinjenica da su jednako lijepe i one koje nastanu prije muzike poput nagrađenih “Čarapica“ i “Manja je zvek“.

Kakvo je, po Vašem mišljenju, interesovanje u Crnoj Gori za dječju muziku?
Veliki sam protivnik “preskakanja“ djetinjstva, pretvaranja tih malih bića u imitacije odraslih. Sve to može biti simpatično u određenoj mjeri, ali period koji oni imaju neprocjenjivo je važan i najljepši dio života od kojeg kasnije zavisi kakvi će ljudi postati. Nažalost, samo još nekoliko regionalnih festivala njeguje pjesme za djecu. Vjerujem da se roditelji talentovane djece izgube u želji da taj njihov dar ne ostane samo u okvirima lokalnog pa se upuste u takmičenja koja osim virtuelne instant slave ništa drugo ne donesu. Smatram da djeca na taj način izgube dobar dio svog djetinjstva i prerano bivaju izloženi raznim oblicima stresa. Što više festivala, druženja, emisija i prije svega institucionalnog prostora poput Dječijeg kulturnog centra gdje bi djeca, u skladu sa svojim interesovanjima i uzrastom, mogla da razvijaju svoje talente.

Ko Vam je glavni žiri u ocjenjivanju konačnog proizvoda?
Moja djeca Danilo i Manja su prvi koje konsultujem, ali uvijek uključim i prijatelje i kolege da daju svoj sud.

Koliko se razlikuje rad sa djecom i odraslima?
To je jednako je ozbiljna priča. Volim rad u studiju, snimanje i sav proces nastanka pjesme. Prazan papir je najveći izazov a onda i reakcija publike. Svi koji sarađuju sa mnom znaju koliko se posvetim ne samo pisanju teksta nego i svemu ostalom što potom slijedi, do konačne promocije pjesme.

Vaš dosadašnji najveći uspjeh je pjesma “Budi dijete na jedna dan“ koja je predstavljala Crnu Goru na dječjem Eurosongu. Koliko je bilo zahtjevno raditi tu kompoziciju?
Nije presudno, ali je lijepo biti prvi u nečemu. Crna Gora je te godine prvi put ,nakon obnove nezavisnosti, dobila priliku da se predstavi na dječijem Eurosongu. Moja ideja je bila da poruka koju djeca šalju bude upućena odraslima. Dvije sjajne djevojčice, odlična muzika, aranžman i spot dodatno su ukrasili moju zamisao. Moguće da se nakon tog iskustva desi i velika Evrovizija.

Koliko je bilo zahtjevno raditi tekst za himnu Gimnazije “Slobodan Škerović“?
Za nekoga ko je bio đak te škole rekla bih da je to bila posebna čast, obaveza i odgovornost. Nadam se da će je pjevati još mnogo generacija.

Dječje pjesme koje ste pisali i sa nekim od njih pobjeđivali na festivalima objedinili ste u knjizi “Uživaj dok si dijete“. Može li se reći da ona predstavlja krunu vašeg dosadašnjeg rada?
Svakako da sam tom knjigom zaokružila jedan dio stvaralštva iako u njoj nijesu stale baš sve pjesme koje sam pisala za djecu. Izuzetno sam ponosna na nju jer je i dalje jedina u Crnoj Gori koja je tako vesela, šarena i moderna u smislu načina na koji je povezana sa mojom internet stranicom www.sanjinepjesme.com. Kao učesnica Podgoričkog sajma knjiga, na poziv i u organizaciji Sekretarijata za kulturu Opštine Podgorica, knjiga je pobrala velike simpatije, odlične kritike, a ja sam dobila poziv za učešće i promociju u nekoliko gradova u regionu. Što se naše države tiče, dvije promocije su bile organizovane u Podgorici i po jedna u Cetinju, Beranama i Petrovcu. Voljela bih da knjiga dođe do što većeg broja djece, ali to je nešto čime ću se baviti u narednom periodu.

Koji biste savjet podarili roditeljima čija djeca žele da se bave muzikom?
Slijedite njihove, a ne vaše snove i pustite ih da budu djeca i uživaju u djetinjstvu koje ionako začas proleti.

Milanka Ćorović

Advertisements