Ovako je govorio Patrijarh Pavle

Prva međunarodna konferencija o Vrancu i drugim
crnogorskim autohtonim sortama vinove loze

#ExYu #Godišnjica #PatrijarhPavle #Srbija

784795_patrijarh-pavle_ls.jpg

Na današnji dan navršava se osam godina od smrti poglavara Srpske pravoslavne crkve patrijarha Pavla, koga su mnogi još za života proglasili svece,.

Rođen je 11. septembra 1914. godine kao Gojko Stojčević u selu Kućanci, srez Donji Miholjac u Slavoniji, tada u Austrougarskoj, a sada u Hrvatskoj.

Četvororazrednu osnovnu školu završio je u Kućancima, a u Tuzli je završio nižu gimnaziju u periodu između 1925. i 1929. godine. Poslije završene niže gimnazije završio je šestorazrednu bogosloviju u Sarajevu.

U Beograd je došao 1936. godine, gdje je upisao Bogoslovski fakultet. Tu je vanredno završio i više razrede Šeste beogradske gimnazije da bi mogao da upiše uporedo i Medicinski fakultet. Na Medicinskom fakultetu je stigao do druge godine studija, a Bogoslovski fakultet je završio. U Beogradu ga je zatekao i Drugi svjetski rat.

Za episkopa raško-prizrenskog izabran je 1957. godine, a posvećen je 1957. godine, u beogradskoj Sabornoj crkvi.

U Eparhiji raško-prizrenskoj gradio je nove crkve, obnavljao stare i porušene, posvećivao i monašio nove sveštenike i monahe. Starao se o Prizrenskoj bogosloviji, gdje je povremeno držao i predavanja iz crkvenog pevanja i crkvenoslovenskog jezika. Često je putovao, obilazio i služio u svim mjestima svoje Eparhije. Sa kosovskim egzodusom, Prizrenska bogoslovija Svetog Kirila i Metodija je privremeno premeštena u Niš, a sjedište Raško-prizrenske eparhije iz Prizrena u manastir Gračanicu.

Pročitajte još:   Sin Ratka Mladića tvrdi da su bivšeg generala htjeli da pošalju u ludnicu

Za patrijarha Srpske pravoslavne crkve izabran je 1990. godine.

Krhkog zdravlja primljen je na liječenje na Vojnomedicinsku akademiju u Beogradu 2007. godine veoma iscrpljen i sa jakom upalom pluća. Tu je proveo dvije godine na oporavku i liječenju, do svoje smrti. Preminuo je u Beogradu poslije duže bolesti i to u snu, a Vlada Srbije je povodom njegove smrti proglasila trodnevnu žalost.

Patrijarh je, prema sopstvenoj želji izraženoj u testamentu, sahranjen u manastiru Rakovica. Sahrana je bila bez prisustva kamera pred oko hiljadu ljudi. Patrijarhova želja je bila da se na sahranu ne donose vijenci, nego da se umjesto toga da prilog za izgradnju hrama Svetog Save.

Ostaće upamćen po tome što je po svojoj eparhiji uglavnom išao pješke, od Peći do manastira Pećke patrijaršije i od Prištine do manastira Gračanice. Gdje nije mogao peške išao je autobusom. Za vrijeme njegovog mandata obnovljeno je i osnovano više eparhija. Po Beogradu je išao gradskim prevozom ili pješke. Živio je asketskim životom, sam je šio i krpio odijelo i cipele, i obavljao ostale majstorske poslove u Patrijaršiji.

Ostaće upamćen po brojnim citatima, a ovo su neki od najvećih:

Pročitajte još:   Sjutra godišnjica pada Vukovara

“Čuvajmo se od neljudi, ali se još više čuvajmo da i mi ne postanemo neljudi”.

„Kad se čovek rodi, cio svijet se raduje, a samo on plače. Ali, treba da živi tako da, kad umre, cio svijet plače, a samo on se raduje”.

“Ljubav je najviša vrlina. Sve što čovjek dijeli sa drugima smanjuje se, osim ljubavi. Što je više dajete, više je imate”.

Ne zaboravimo nikada da je zlo uvijek kratkog vijeka i samo naizgled uspješno i blistavo. Zato na zlu, lukavstvu, prevari ne treba zasnivati ništa, pogotovo ne život”.

Ne branimo se od tuđeg zla zlom u sebi”.

“Nama je bolje da nestanemo kao ljudi, nego da opstanemo, biološki da preživimo kao zločinci i neljudi”.

“Obavezni smo i u najtežoj situaciji da postupamo kao ljudi i nema tog interesa, ni nacionalnog ni pojedinačnog, koji bi nam mogao biti izgovor da budemo neljudi”.

“Bog nas je stvorio ljudima i traži od nas da to i budemo. Nema takvih vremena u kojima to ne bi mogli biti i ne bi bili dužni da to budemo”

“Čovjek je, pored uma, obdaren i srcem, osjećanjem i voljom kao snagom koja može da ostvari ono što um i srce nađu da treba. A osim toja, obdaren je još i slobodom. Čovek može onako kako Bog hoće a može i suprotno. Jer, što kaže naš filozof Koža Knežević, „čovjek je biće kome može i Bog da se obraduje, a od koga može i đavo da se postidi“. Vidite koliki je to ogroman razmak! Gdje ćemo se naći, zavisi od nas”.

Pročitajte još:   "Možemo u EU, i ako ne priznamo Kosovo"

“Vrijeme je jedno trajanje koje ima prošlost, sadašnjost i budućnost. Ali prošlosti kao vremena nema. Ima ostataka od prošlosti. Budućnosti takođe nema, ona će biti. A šta ima? Ima samo sadašnjost. Ta kategorija vremena ne odnosi se na Boga. Na Njega se odnosi vječnost. A vječnost je stalna sadašnjost. Nema ni prošlosti ni budućnosti”.

“Kada bi se svi držali ljubavi, ova zemlja bi bila raj. Ali kad bi se svi držali bar onog što je malo manje od ljubavi – jer, ljubav je veza savršenstva – kada bi se makar držali principa „što želite sebi, to činite drugima; što ne želite sebi, to ne činite drugima“, onda bi zemlja, ako ne bi postala baš raj, bila blizu raja”.

Izvor: Cafe Del Montenegro

Želite i vi da pišete za Crnu Goru? Javite nam se!

Ostavite komentar