Ako nas auto-put ne spasi, neće ništa

#Društvo #Autoput #GospavaVujisić

Gospavva-Vujisic1111.jpg

Jedino domaćinstvo koje opstaje u selu Bijeli potok nadomak Mateševa, je odbornica “Grupe birača” Gospava Vujisić. Ona radi sve teške fizičke poslove kako bi porodica preživjela, stara se o teško bolesnom suprugu i kćerki koja je u stanju teškog invaliditeta. Vujisić je za Bijeli potok i Mateševo mnogo učinila, a bila je i šef mjesne kancelarije i matičar. Bijeli potok je nekada imao više od sedam domaćinstava i bogat stočni fond. Za vrijeme kralja Nikole, Mateševo je bilo opština, a kasnije mjesna zajednica sa mjesnom kancelarijom, sve do dolaska nove vlasti u Kolašinu, koja je ukinula i mjesnu kancelariju.

Kako nam je ispričala Vujisić, do devedesetih kada je u upravnom odboru bila potpuna crnogorska uprava, odnosno jedninstveni DPS koji se dobro slagao i imao veliku podršku naroda svakodnevno je na ovom području vršen otkup mlijeka i mliječnih proizvoda.

Milo Milošević i ja smo organizovali da mljekari dolaze svaki dan za otkup mlijeka. Svako domaćinstvo je makar za jednu kravu tada uvećalo svoj stočni fond i svi domaćini su dobro zarađivali, jer se mlijeko plaćalo po masnoj jedinici, a kako je ovdje kvalitetna ishrana stoke tako je i kvalitet mlijeka bio izuzetan. Sve je to trajalo dok se politička situacija u Crnoj Gori 1997. godine nije promijenila i došlo do raskola u jedinstvenom DPS. Više toga nije bilo zbog nekih političkih inata i tada se bukvalno krenulo sa iseljavanjem iz ovih krajeva. U Bijelom potoku je tada živjelo sedam domaćinstava, a sada smo ovdje samo mi”, kazala je Vujisić.

Ona ističe da bi danas u tom selu i okolini uslovi za život bili idealni samo kad bi se redovno održavali putevi, kad bi se sačuvale škole, mjesne kancelarije i osnovne institiucije, koje su bitne kako bi narod komunicirao sa lokalnom upravom.

“Ne bih sad o tome nego ću to iznijeti na sjednici lokalnog parlamenta. Ovdje smo ranije velike projekte izgurali. Napravili smo most na Bijelom potoku, koji je bio jedina veza sa željezničkim stajalištem, popravljali smo škole, dobili snjegočistač, koji košta 100.000 eura, dobili televizore i računare, pa tako omogućili da se i djeca ovog područja na isti način obrazuju kao njihovi vršnjaci iz grada. Dosta je pomagao i tadašnji predsjednik opštine Mileta Mikan Bulatović i sve firme iz Kolašina. Samo željeznica nije željela ni u jednom vidu da nam pruži pomoć”, kazala je ona.

Pročitajte još:   Počeli susreti uoči Dana unutrašnjih poslova

Na ovom području su radile škole u Mateševu, Barama i Vranještici. Sad je zatvoreno područno odjeljenje u Vranještici, a na Mateševu ima jedan ili dva, dok u Barama Kraljskim ima 20 đaka. Ne tako davno samo u Barama imali 80 učenika, 14 u Mateševu i sedam u Vranještici.

“Mjesna kancelarija na Mateševu je zatvorena bukvalno hajdučijom i otimačinom lokalne vlasti. Tako sam i kazala na posljednjoj sjednici SO Kolašin, jer je to predsjednica Željka Vuksanović učinila prije bilo kakve odluke lokalnog parlamenta. Zna se da je SO osnovala mjesne zajednice pa je ona trebalo da odlučuje i o njihovom zatvaranju. Tada je Vuksanović kazala da će knjige vratiti nakon kompjuterske obrade, ali se to nikad nije desilio. Sve je to urađeno u februaru 2015. godine. Od tada su nam zabranjeni svi radovi, šefovi i matičari mjesnih kancelarija više nijesu imali nikakvog posla, pa im nije dozvoljeno da mijenjaju matičare u odsustvu, već su to radila neovlaštena lica. Vuksanović mi je dala otkaz, a bila sam matičar za kompletnu teritoriju opštine Kolašin. Tada je ugasila još pet mjesnih kancelarija, Morača, Prekobrđe, Liješnje, Međuriječje i Dragovića polja”, kazala je Vujisić.

Porodica Vujisić danas živi od 260 eura penzije supruga i socijalnih primanja invalidne kćerke. Gospava obrađuje njivu, sadeći razne kulture kako porodica nebi oskudijevala u osnovnim namirnicama, no život ove porodice je otežan zimi što je i dodatna nevolja za njih.

“Suprug je teško bolestan, kćerka mi je lice sa posebnim potrebama, odnosno teško invalidno lice, a druga kćerka je takođe otpuštena u isto vrijeme sa mnom. Imam nekoliko koza, kokoške, psa i mačku, jer se bez njih ne može, i to je to. Živimo od penzije muža od 260 eura. Ponešto posadim, pravim sir i imamo mlijeka. Otpremnina iz opštine mi je bila 5.400 eura pa razvlačim nekako polovinu koja mi je ostala. Otpremnina je trebalo da bude oko devet hiljada, ali mi je Vuksanović oduzela kao što me je nezakonito ostavila bez posla”, kazala je Vujisić.

Pročitajte još:   I dalje imamo loše navike u ishrani: Malo voća i ribe, previše bijelog brašna

Kako nam je objasnila, posebna je priča o životu zimi, jer su udaljeni dva kilometra od glavne ceste. I tih par kilometara se zimi ne čisti, čak ni dio do željezničkog stajališta.

“Dok je bila prethodna vlast na svaki moj poziv, zbog bolesti moje ćerke i muža, dolazili su da čiste. Kako je Vuksanović počela da vlada, put se očistio samo jednom i to na intervenciju Socijalne službe, jer mi je muž zimus bio u kritičnom stanju. Na moje pismene i usmene zahtjeve predsjednica se nije odazivala, niti bilo ko iz lokalne vlasti. Pisala sami predsjedniku SO Aleksandru Dožiću i direktoru komunalnog preduzeća Draganu Šekularcu, ali ništa. Dvadeset dana niko nije želio da odgovori, pa sam preko Centra za socijalno morala da intervenišem. U posljednji čas sam spasila muža. Eto takvi su nam uslovi, a kako na tri kilometra okolo nema nijednog stanovnika, bolesna kćerka po nekoliki mjeseci ne vidi druge ljude osim nas ukućana. Takav nam je život u Bijelom potoku. Sami se borimo sa stihijama, vremenskim prilikama i neprilikama. Ovdje bi postojali idealni uslovi za život, ali kada bi lokalna uprava to razumjela i htjela da valorizuje, jer prirodni uslovi koji su više nego dobri sami nijesu dovoljni”, jada se odbornica.

Mateševo je za vrijeme kralja Nikole bila opština i tada su postojali telefoni i telefonska centrala.

“Devedesetih godina preko dvadeset fiksnih telefona je bilo kod nas na Mateševu, Barama i Vranještici. To je bio spas za taj narod. Nadamo se da će se sa izgradnjom auto-puta izgraditi i neki infrastrukturni objekti koji će biti od značaja”, zaključila je Vujisić.

Izvor: Cafe Del Montenegro

Želite i vi da pišete za Crnu Goru? Javite nam se!