Kolumnistkinje Milanka Ćorović, Jovana Šekularac, Sonja Ražnatović i Željka Mirković: SNAGA prave RIJEČI

Predstavljamo: Kolumnistkinje Milanka Ćorović, Jovana Šekularac, Sonja Ražnatović i Željka Mirković

SNAGA prave RIJEČI

Njihov stil pisanja i odabir tema je različit, ali spaja ih ljubav prema pisanoj riječi i svijest o njenoj snazi. Za njih je pisanje više od hobija. Kolumne koje pišu znaju da nas nasmiju, rastuže, tjeraju na razmišljanje – ne ostavljaju nas ravnodušnima. Kolumnistkinja portala Crna Gora Milanka Ćorović, kolumnistkinja „APortala“ i portala Crna Gora Jovana Šekularac, kao i njihove koleginice po peru Sonja Ražnatović koja piše za dnevne novine „Pobjeda“ i Željka Mirković koja piše za  „Pink M“ i dubrovački „Top Event“ nam otkrivaju kako nastaju njihove priče, gdje pronalaze inspiraciju i u kojoj mjeri osluškuju reakcije čitalaca.

MILANKA ĆOROVIĆ

Kako nastaju vaše kolumne?

Moje kolumne su uglavnom skoncentrisane na scene iz svakodnevnice mada ne bježim od onoga što me lično tišti, raduje, zasmijava, kao i teme koje proizilaze iz filozofskog stava „da stavimo prst na čelo i da se dobro zamislimo“. Kako u životu, tako i na papiru trudim se da objektivno, a ujedno kritički priđem problematici o kojoj pišem. Analiziram je iz svih uglova, kroz nju provučem svoje viđenje stvarnosti, a pri tome kategorički ne negiram, a kamoli da omalovažavam tuđe izbore i odluke. Poentiram da je u redu biti drugačiji, šta više poželjno je, ali na način da živimo u skladu sa sobom i okruženjem. Nastojim da provučem da su istinske vrijednosti isključivo one koje odgovorno i marljivo gajimo u sebi i da je kontinuirani rad najveća životna investicija.

Kako birate temu, u kojoj mjeri osluškujete reakcije čitalaca?

Teme me same nađu, gdje god se okrenem ideja sine. Vremenom sam počela da stvari oko sebe posmatram kroz prizmu kolumne. Zaljubljena sam u dobru skovanu riječ, prosto rečeno – oduva me. Fascinira me kako od azbuke sa samo 30 slova možemo, ako ih posložimo onako kako treba, jedni drugima mnogo toga kvalitetnog i lijepog da saopštimo. Ne kaže se džabe „lijepa riječ i gvozdena vrata otvara“. Kada su u pitanju reakcije čitalaca, uglavnom me potraže preko Fejsbuka i prenesu mi kakav je utisak kolumna ostavila na njih. Divan je osjećaj interakcije sa njima jer da ih kolumne ne „pomjere“, moje pisanje ne bi imalo smisla. Međutim, biram teme koje isklučivo diraju moje misli i dušu, a čitaoci to osjete, prepoznaju se, zamisle se…

Zbog čega ste se opredijelili za ovu formu pisane riječi?

U novinarstvu „gazim“ sedmu godinu, a želja za čitanjem romana i bogaćenje vokabulara „sa još jednom lijepom“ godinama ne jenjava, naprotiv, samo raste. Po obrazovanju sam sociološkinja tako da odatle proizilaze moje želje za analiziranjem društvenih problema. Kolumnom uspijevam da objedinim te moje tri velike ljubavi u jednu, ja bih rekla, lijepu priču. Kao izuzetno emotivno zatvorenoj osobi, kolumne mi pomažu da se na tom polju otvorim i iz sebe izbacim skrivenu emociju. To je taj, pretpostavljam, psihoterapijski dio pisanja o kojem se priča.

Kako uspijevate da u svom izrazu spojite aktuelne teme, žargonske poštapalice sa stilski oblikovanom riječju?

Lako (smijeh). Opet ću se pozvati na sedmu silu i na sve one kvalitetne novinare sa kojima sam imala sreću da sarađujem i od kojih sam mogla da naučim dosta toga u novinarstvu.U toj profesiji naučiš da budeš jasan, sažet, ubojit, nerijetko i pogan na  jeziku, a to sam znanje samo nadovezala na moju književnu dušu koju sam naslijedila od majke.

I za kraj, možete li da otkrijete šta „spremate“ za sledeću kolumnu?

Nijesam sigurna koju ću temu izabrati, nemam unaprijed isplaniranu šemu po kojoj pišem kolumne. U svakom slučaju, nastojim da budu interesantne, pitke za čitanje, bogate lijepim riječima i poučne.

JOVANA ŠEKULARAC

Kako nastaju vaše kolumne?

Pisanje je moja životna strast i najveća ljubav. Mišljenja sam, da sam se „desila pisanju“, nikako ono meni i doživljavam ga kao dio sopstva. Za javnost pišem poslednjih par godina, a kolumne nastaju kao prikladna forma mog prirodnog izražavanja. Pišem ih usput, nije mi potrebna izolacija ili posebni uslovi za rad. Dešavaju se spontano bez određenih ili isplaniranih radnji.

Kako birate temu, u kojoj mjeri osluškujete reakcije čitalaca?

Kada pišete za javnost veoma su vam bitne reakcije. Pažljivo njegujem odnos sa čitaocima i svako „bravo“ mi je vjetar u leđa. No, teme ne biram po reakcijama drugih već po sopstvenoj emociji. Pišem isključivo o onome što me dotakne i nikad nemam unaprijed pripremljene teme.“Ljepotu življenja“ pišem za „APortal“ već dvije godine i teme su raznolike. Na portalu Crna Gora bavim se društvenim temama jer smo jako inspirativna nacija. Često idem iz krajnosti u krajnost i ne okupira me dugo ista tematika. Generalno, ne pazim strogo na aktuelnosti i dopadljivost već vjerujem svojoj intuiciji.

Zbog čeka ste se opredijelili za ovu formu pisane riječi?

Pišem od djetinjstva. Kako sam se tokom odrastanja mijenjala, tako se uporedo sa mnom mijenjala i forma izražavanja. Dan danas znam da se obratim u stihu, tako da su mi kolumne usputna forma koja mi u ovom životnom razdoblju najviše godi. Ne vjerujem u forme i okvire, pa se shodno tome ne ograničavam. Inspiraciju pronalazim u ljubavi. Oduvijek je bila nepresušni izvor svega što me inspirisalo i smatram da će jedino ljubav spasiti svijet. O čemu god da pišem poenta je uvijek ista: Najvažnija stvar na svijetu je voljeti sebe i druge i živjeti ljubav.

Kako uspijevate da u svom izrazu spojite aktuelne teme, žargonske poštapalice sa stilski oblikovanom riječju?

Vjerujem da svako ko čita moje tekstove zaključuje da nemam uvijek isti stil pisanja. Moj stil je da mijenjam stilove. Potpisujem toliko različite tekstove da ni sama ponekad ne razumijem što će do kraja „izaći“ iz mene. Tad se pustim i bilježim. Aktuelnosti su važne, ali za dobar tekst nijesu presudne. Žargonski se često izražavam jer mi je prirodno, a riječi se redovno same oblikuju.

I za kraj, možete li da otkrijete šta „spremate“ za sledeću kolumnu?

Voljela bih da odgovorim, no zbilja ne znam. Frustriraju me rokovi i zadaci, generalno sve što me na bilo koji način ograničava. Srećom, sarađujem sa ljudima koji razumiju moju strast prema pisanju pa ničime nisam uslovljena. Svaki tekst koji pročitate napisan je „sinoć“ ili  „jutros“, zato nikad unaprijed ne znam ni kad ću nešto objaviti,a kamoli o čemu ću pisati.

SONJA RAŽNATOVIĆ

Kako nastaju vaše kolumne?

Moje kolumne, kao i sve druge, nastaju analizom teme koja me zaokuplja. Nekad je u pitanju neki aktuelni događaj, a nekad pitanje koje me duže intrigira, koje je tabu, inspiriše i poziva na razmišljanje. Nastojim da je tema podjednako zanimljiva ženama i muškarcima, ali me ipak uvijek malo više zanima kako su žene pozicionirane u toj oblasti. Dobro pazim da temama ne prilazim na tipično ženski način, jer, prije svega, ni sama tako ne razmišljam, a i takvih tekstova u medijima već ima više nego dovoljno. Najvažnije je temu detaljno obraditi, i uvijek se trudim da zastupim najčešće prisutno mišljenje, ono što na tu temu kaže nauka i, konačno, sopstveno mišljenje.

Kako birate temu, u kojoj mjeri osluškujete reakcije čitalaca?

Iskreno rečeno, ne osluškujem ih previše. Oslanjam se na ličnu procjenu i nadam se najboljem, da će se moj odabir dopasti i čitaocima. Trudim se da izbjegavam teme koje su u medijima već obrađivane. Iskren i otvoren pristup je od ključnog značaja jer samo sa tako napisanim tekstom čitalac može da se poveže. Iako danas vlada mišljenje da kolumnu može da napiše bilo ko dovoljno egocentričan da smatra da ljudi crkavaju da doznaju što on misli o određenoj temi. Pa još ako je selebriti, onda su nebitni i spisateljski kvaliteti, pa čak ni elementarna pismenost nije nužna. Tako kažu, a ja neću da vjerujem u to.

Zbog čega ste se opredijelili za ovu formu pisane riječi?

Volim kratke priče koje nude izazov da ograničenim brojem karaktera saopštiš sve što staje i u daleko obimnije i fleksibilnije forme. Čini mi zadovoljstvo da testiram i neprestano potvrđujem svoju spisateljsku kondiciju, jer nije jednostavno iz nedjelje u nedjelju izbacivati  osam hiljada karaktera teksta i pritom biti aktuelan, originalan i zanimljiv. Najčešće pišem o načinu života savremenog čovjeka, njegovim potrebama i mogućnostima da ih zadovolji u ovo vrijeme kad su banalne dnevne obaveze preuzele primat nad našim ličnim razvojem, potrebama intelekta i duše.

Kako uspijevate da u svom izrazu spojite aktuelne teme, žargonske poštapalice sa stilski oblikovanom riječju?

Moj svakodnevni, a i generalno književni izraz je sam po sebi kombinacija svega toga, misli, osjećanja i raspoloženja saopštavam i slengom, i književnim jezikom, rekla bih da se u meni prirodno formirao eklektičan stil, ali ne kao haotična gomila bez ikakvog reda nabacanih elemenata, već skladna cjelina u kojoj ti različiti elementi harmonično dejstvuju.

I za kraj, možete li da otkrijete šta „spremate“ za sledeću kolumnu?

U neposrednoj budućnosti ću se, kratko rečeno, baviti fenomenom uspješnog čovjeka/žene: šta taj pojam podrazumijeva u opštoj definiciji, a što u mojoj ličnoj, koji kvaliteti krase uspješnog čovjeka, koliko smo uspjehu spremni žrtvovati i što je pravi pokazatelj uspjeha u životu: novac, status ili nešto treće.

ŽELJKA MIRKOVIĆ

Kako nastaju vaše kolumne?

Spontano, u momentu, rodi se ideja. Ispočetka me zagolica po nepcu, kasnije se rasprši po dlanovima. Odjednom je ima posvuda, samo je potrebno udahnuti joj život. Onda se prsti rastrče po tastaturi računara. Ostavim napisan tekst da prespava. Vraćam mu se sjutradan, mijenjam ga, skraćujem…  I tako, ishod svega bude priča.

Kako birate temu i u kojoj mjeri osluškujete reakcije čitalaca?

Nikada je ne biram. Mogla bih reći da ona bira mene. Ponekad me mirisi u prirodi podstaknu na razmišljanje, ponekad životne situacije. Nikada nijesam načisto u izboru teme. Lakoća izbora čini je prijemčivijom čitalačkoj publici,a bez njih ništa ne bi imalo smisla. Trudim se da ih tekstovima zagrlim, pomazim, ponekad i ošamarim, ukoliko je to nepohodno za otrežnjenje. Bez inspiracije ne bih mogla da živim. Trudim se da u svemu što radim dodam njenu notu. Muzika, vjetar, ptica, slika, oblak, magla, sve može biti inspiracija…

Zbog čega se opredijelili za ovu pisanu riječ?

Sasvim slučajno. Nijesam planirala, ali se desilo. Jednog dana me je pozvala Bojana Komnenić, novinarka koja je tada radila u CdM-u, i ponudila mi da pišem za taj portal. I tako je sve krenulo. Pored Bojane, veliku podršku dugujem mojim prijateljima, književniku i kolumnisti Milisavu Popoviću i suptilnoj književnoj duši Nataliji Đaletić. Milisav mi je pomogao da udahnem širinu pisane riječi, izbrusim stil, oslobodim se frazeologije… da razgrnem nebo u sebi. Natalija me svojom neposrednošću  učila da spoznam sopstvene dubine i da im dam formu pisane riječi.

Kako uspjevate da u svom izrazu spojite aktuelne teme, žargonske poštapalice sa stilski oblikovanom riječju?

Moje kolumne ne robuju aktuelnim temama. Pišem o stvarima iz nekog drugog ugla. Zato i ne trpe žargonske poštapalice. Svaka nosi svoj pečat, različito stilski obojen. Nikada ne znam gdje će me odvesti. Nerijetko me i samu iznenadi.

Možete li da otkrijete šta spremate za sledeću kolumnu?

Ne bih vam to mogla reći.  Još me nije pronašla inspircija. Puštam je da me uhvati na prepad. Živim za trenutak. Nikada ništa ne planiram.

D.R.

Želite reklamu na Portalu Crna Gora? Javite nam se!

Želite i Vi da pišete za Crnu Goru? Pridružite nam se!

Ostavite komentar