KOLUMNA: Volim te, prezimena mi

 

PIŠE: Milanka Ćorović

Od 683 dame koje su u prošloj godini sklopile brak, njih 75 su zadržale svoje i dodale muževo prezime, a samo 22 su zadržale svoje. Podatak koji naglas čita kolega kao dio poslovnog ritualnog pretresa štampe prije no zasučemo rukave za novu radnu akciju.

“E da mi je upoznat te ibretnice. Joj, te moderne žene“ mrmlja u bradu. Što veliš to?! Refleksivno ga zapljusnem pitanjem. Ako žena ne uzme suprugovo prezime, da li to znači da je on manje muževan? Ili manje voljen i cijenjen? Da skratim priču, on bi ženi zamjerio da je zadržala svoje. Bilo bi, kako kaže, povuci – potegni jer bi ga “jad snaša’ od familije“.

Razlozi zbog kojih žena ne želi da promijeni prezime, objašnjavaju stručnjaci, su različiti – od karijere i prepoznatljivosti do toga da ga doživljavaju kao dio svog identiteta. Žene koje ostave svoje prezime nakon udaje opisuju kao ambiciozne, moćne i nametljive iliti ibretnicama kako ih je nazvao moj dragi kolega.

FOTO: Pexels

Podne je, vrijeme za kafu sa moje dvije gracije. Sa vrata lokala već “bacam“ pitanje: Da li žena treba da se odrekne đevojačkog prezimena i uzme muževljevo, ili treba samo da doda njegovo? Naviknute na ova moja ničim izazvana pitanja kreće polemika.

Jedna od njih problem rješava diplomatskim putem – dva prezimena. Na svoje korijene je vrlo ponosna, pa uzimanjem samo muževog prezimena, njena porodična prošlost se ne vidi. Takve odluke proprate se komentarima da žene komplikuju i preuveličavaju, dobile su sva prava, što još hoće? “Uzmi muževo prezime, ne izmišljaj!“ E, moja frendica ne izmišlja. Jednostavno smatra da je njena porodična istorija bitna jednako kao i muževa. “Moja ličnost se ne mijenja udajom niti mijenja vlasnika, niti ću ljubav suprugu dokazati ako uzmem njegovo prezime“, zaključuje ona.

Druga je radikalna – muževo prezime i tačka – “ili si udata ili nijesi“. Bilo koja druga odluka za nju je jedan vid nepoštovanja prema suprugu tako da bi to uradila “sa ponosom – iz zahvalnosti njemu“. Konstatuje da će njegova familija obično govoriti da im nije bitno, ali će se i te kako obradovati činjenicom da je izabrala njihovo prezime. “Nekako sve te priče – ja sam se ostvarila kao ličnost nemaju baš puno veze sa prezimenom. Ako si to uradila, zašto ti je onda problem promijeniti prezime?“, pita se druga frendica.

Ja sam od one treće sorte, zadržala bih svoje i postoji bar nekoliko razloga za to, a ni jedan nije radi nepotrebnih komplikacija niti “hirovito žensko“. Da li sam ja luda, ili se u brak ulazi zbog ljubavi?! Nijesam znala da su stvari poput mijenjanja prezimena dokaz da nekoga voliš, cijeniš, poštuješ. Zar je poenta braka isto prezime? Mislim da je ipak u sopstvenoj ličnosti (podjednakom poštovanju svoje i njegove) – osobi koju sam ja decenijama gradila, njegovala, dizala kada je padala i usavršavala, a promjenom prezimena moja ljubav prema čovjeku kojem bih izgovorila sudbonosno DA, ne bi bila veća kao ni da on uzme moje.

FOTO: Pexels

Ruku na srce, nije lako ni muškarcu koji će od tradicionalista biti zatrpavan pitanjima tipa “šta glumi ova tvoja“? Mnogi će takvoj ženi prigovoriti da ide mimo svijeta i pripisati joj sebičnost, egocentričnost… Međutim, ne sjećam se da sam čula da budući suprug “lomi“ glavu da li da zadrži svoje prezime ili da uzme ženino.

I priznajmo – muškarci nikada nijesu bili izloženi toj vrsti pritiska. Ukoliko se takvo pitanje među budućim supružnicima uopšte pojavi uglavnom se poseže za “argumentima“ da je to za žene prirodno, a završava se žalopoljkama da će muškarac koji promijeni prezime doživjeti posmijeh i osudu okoline. A je li bre, nije ti to muški, hm. Bilo bi dobro da i oni muke muče ovim pitanjem.

Kada žena vijeća da li da uzme njegovo prezime, tradicionalisti posežu za još jednim argumentom – đeca. Tu je vidljiv još jedan oblik neprihvatanja različitosti. Nije grijeh odskočiti od uobičajnog sve dok živimo u stabilnoj zajednici koja njeguje važne porodične vrijednosti – ljubav, poštovanje, posvećenost…

Neće nas zajedničko prezime učinjeti porodicom već isključivo kvalitet odnosa na kojem marljivo i kontinuirano radimo. Kada se staje na “ludi kamen“, najmanje je bitan muk koji nastane kada mlada treba da izgovori koje će prezime ubuduće ići uz njeno ime.

Kada krene gurkanje tetki i stričeva u nadi da ćete prevagnuti baš u njihovu korist, treba izabrati prezime “jer tako osjećam“, a ne “jer tako treba“, bilo to đevojačko, ono sa crticom između ili njegovo. Na kraju krajeva, uspješnost zajednice se mjeri koliko smo emotivno i mentalno zreli za partnerski odnos i uzajamno poštovanje. Mladenci, srećno!

Članci/kolumne – Milanka Ćorović http://crna.gora.me/author/mila/

 

Advertisements
Želite reklamu na Portalu Crna Gora? Javite nam se!

Želite i Vi da pišete za Crnu Goru? Pridružite nam se!