Momčilo Zeković Zeko: Život bez ljepote i duhovnog ostvarenja je nezamisliv

 

RAZGOVARALA: Milanka Ćorović

 

Ljubav. Ta snažna emocija koja nas sve pokreće, inspirisala je mnoge umjetnike da napišu najljepše stihove i komponuju muziku koja ne poznaje vremenske granice. Moj današnji sagovornik kompozitor, tekstopisac i dugogodišnji basista crnogorske grupe “Perper“, Momčilo Zeković Zeka je upravo  jedan od njih.

Zeko i ja smo razgovarali o njegovom putu od bas gitare do pera, o izazovima na koje je nailazio tokom karijere, umjetnosti, kulturi…

Momčilo Zeković Zeko

Oduvjek sam vjerovala da je umjetnike Bog, iliti neka viša sila, poslao na Zemlju da nam život učine što prijatnijim, zabavnijim, da inspirišu na razne kreativne akcije, da nam, svojim stvaralaštvom, oplemene dušu.

Fridrih Niče je govorio “bez muzike, život bi bio jedna velika greška“. Vi ste se, očigledno, u potpunosti vodili tom mišlju pa ste profesionalni život posvetili upravo njoj. Koliko se Vaš odnos prema muzici vremenom mijenjao i na koji način?

Život bez ljepote i duhovnog ostvarenja ne bih mogao da zamislim. Odrastao sam u takvom okruženju i zahvalan sam na tome. Znam da i oni koji su mi bili uzor, u stvaralačkom zanosu, nijesu uvijek nailazili na razumijevanje, ali to kod mene nikada nije mijenjalo opredjeljenje. Usporavali su vjetrovi, vjetrenjače su stajale, ali trudio sam se da svakim novim danom skočim dovoljno da se uhvatim za jednu njenu propelu koja će me zavrćeti i povesti neđe. Znamo li đe putujemo, đe idemo, zašto živimo?… Riječi i note mi pružaju antistres tretman. Stvaram  zajedno sa svim onim što još nijesam napisao, ali živim u nadi da će se pojaviti neko novo, pravo slovo. Nada se uspava, ili je više nema, ali trajem i dalje u tom naumu čekanja, iako mi je doktorica rekla da ne smijem to da radim. Ko može bez mrve očekivanja!

“Bojim se čovjeka koji je pročitao samo jednu knjigu“(Toma Akvinski). Dodala bih da je opasniji samo onaj koji tvrdi da je i tu jednu pročitao. Postoje bar dva terena gde je potpuno nemoguće slagati ko smo, a to su gotov proizvod stvaralaštva i koliki smo put odnosno knjiga, muzike, izložbi, truda, posvećenosti – bolje rečeno rada na sebi prevagnuli da bi to stvaralaštvo dobilo svoj pun i konačni oblik.Koliko Vam je ta umjetnička kilometraža bila teška za preć’?

Imam već dovoljno godova i o onom što se može pročitati na mom panju će suditi vrijeme. Ne želim zvučati pretenciozno, ali biti panj i nije tako loše ako si uspio da usadiš neko novo drvo koje će praviti hlad onima koji će na panju da sjednu bar jedno popodne. Volio bih da zaslužim to.

Neno Belan, Zeko i Zvonimir Đukić – Đule, nakon promocije “Džep sa tajnama“, CNP

Vjerujem da osoba koja se bavi jednom umjetnošću vremenom poželi da svoje kreativne pipke baci na neku srodnu umjetnost. Tako ste, pored muzike, zašli i u književne vode. Roman “Zaliveni fikus“ objavljen je prije 15 godina, a knjiga kratkih priča “Gravitacija istine“ prije deceniju.

Prošle godine objavili ste i zbirku pjesama “Džep sa tajnama“. Nepristojno je zavirivati u tuđe džepove, ali Vi ste odlučili da nam otkrijete šta se u njima nalazi pa slobodno mogu da pitam: Koje tajne ste odlučili da nam otkrijete?

Slušajući razgovore kreativaca koji su govorili da se pisanje mora trenirati poželio sam da ih “ispratim“ na svoj način. Uzvratio sam im još prije mnogo godina knjigom “Gravitacija istine“. Te kratke priče iz 1997. godine zamijenio je “Zaliveni fikus“, roman koji je zavrijedio nekoliko nominacija. Od 2014. godine je prošlo dosta vremena. Ispravljao sam greške sa pogrešno odabranim slovima, rastao…Pisao sam dosta, ali i brisao, uništavao ono što me nije činjelo zadovoljnim nakon kasnijeg čitanja. Godine su pisale nove bore i stvarale druge teme, ne žalim za nijednom obrisanom rečenicom. Imam novi rukopis koji će  uskoro biti objavljen, radim uporedo na još dvije zanimljive teme, vidjećemo đe će me priča odvesti. Ako na nebu ne bude previše oluja,oni će u narednom periodu biti sprovedeni u djelo.

“Džep sa tajnama“ je stavio u ram, jedan dio pjesama koje su nastajale u prethodnih 30 godina. Knjiga je omot jako meni dragog diska, uz pomoć kojeg u neke stihove lakše zavirite, a i od kojih će neki, nadam se, preživjeti, i biti na onom panju sa početka priče, sa osobama koje me ne znaju ili koje me nikada neće upoznati. Gledaću ja to tada sa nekog drugog mjesta.

Orkestar koji je snimljen za ovu priliku su stvorili ljudi umjetnici i na taj način poslali razglednice iz nekih drugih krajeva. To je njihov pozdrav slušaocima iz Ljubljane, Zagreba, Beča, Rijeke, Beograda, Skoplja, Splita, Njujorka, Kotora, Niša, Podgorice, Cetinja. Pjesme koje su dobile drugačiji izgled, kao i one koje su prvi put izašle, su nešto što je bilo zamišljeno kao vapaj za vremenom koje nam sve više nedostaje, koje nas udaljava i ne spaja. Opijenost koju su dodijelili za ovo moje izdanje je iskrena emocija, povratak dimenziji koja nije bila nedokučiva asimptota. Zahvaljujem svim učesnicima što su omogućili da na najljepši mogući način zaokružim jubilej. Sestre i braća zauvijek.  Zahvaljujem i njihovim familijama, oni znaju zašto.

Zeko i Zvonimir Đukić – Đule, promocija “Džep sa tajnama“, CNP

Na albumu imate i recitale glumaca CNP-a Miša Obradovića i Nikole Perišića koji su ih donijeli na svoj način, a Vi ste ih tonski zabilježili i pravili muziku. Dakle, došli ste na ideju jednog pomalo zaboravljenog lijepog običaja, da muzičkim nervom spojite poeziju i muziku. Koliko je taj poduhvat bio zahtjevan?

Svako u svojoj glavi, pretumbava neke riječi dok sluša tuđi muzički opus. Možda je ponekad sasvim dovoljna muzika, a nekad muziku donose same riječi. Rođen u vremenu kada su mjerila bila sasvim drugačija, i vođen unutrašnjim osjećajem da to treba da uradim, zamolio sam Miša i Nikolu da pokušaju da daju svoj lični pečat poeziji koju nijesam pretvarao u pjesme koje su imale muzički dio. Jako sam zadovoljan što takav vid komunikacije sa slušaocima i čitaocima imam na disku “Džep sa tajnama“. Upravo iz razloga što se to nije odavno radilo, osim na pjesničkim večerima i samim promocijama knjiga poezije. Muzičke matrice za reictale sam radio u našem studiju sa aranžerom Sašom Gajićem sa kojim sarađujem dugi niz godina, dok je u drugom studiju, kod mog prijatelja Markonija, sniman recital.

Kultura i umjetnost iako nemaju moć da rješavaju probleme, imaju misiju i obavezu da, baveći se čovjekom i društvom, ukazuju na te iste probleme. Kultura je oduvjek bila ogledalo svakog društva. Kakav je naš odraz u njemu?

Jezero na kom se ogleda naša kultura je dosta prljavo pa ni Narcis ne može da vidi svoje lice u njemu. Izbjegava nas već odavno. Naša voda je i malo jezero, iz kog neko procjenjuje, ne može da se proizvede dovoljno struje za pokretanje točka koji bi riješio probleme. “Elektrifikacija“ našeg kraja ide usporenim tempom, projekat na vječitom stand by-u.

Zeko i orkestar, CNP

Svjedoci smo pada društvene vrijednosti, nerijetko se dešava veličanje bezvrednih pojava, nažalost ni umjetnost ne ostaje uvijek pošteđena. Kako prići publici, povećati broj ljubitelja kvalitetne muzike i književnih djela, a ostati u domenu umjetnosti?

E, to već ne znam. Nijesam u mogućnosti da dam dovoljno dobar odgovor. O tome i sam učim dok plivam po malom jezeru. Od situacije do situacije. Postali smo čudan marketinški rezervat u kom stanuju rijetke vrste, ali ih odgovorni ne primjećuju ili to rade samo u određenim slučajevima, opet od situacije do situacije.

Koliko je teško biti kompozitor i tekstopisac u Crnoj Gori. Da li je dobro da on piše žanrovsku samo jednu vrste muzike?

Onaj ko uspije da se pronađe u tom načinu izražavanja, a to uporedo sa kvalitetom podrazumijeva i ponavljanje sopstvenost, vjerovatno od toga može da živi. Nalazi mu se mjesto u regalu, zidu ili ušima onih koji im zauzvrat pružaju mogućnost da budu odabrani iz rezervata rijetkih vrsta. Ako zaslužim ja čekam svoj panj. Znam ih dosta, postoji u ovoj zemlji velika šuma panjeva.

Momčilo Zeković Zeko

Pretpostavljam da ste nailazili na mnoge izazove tokom godina. Da li ste razmišljali da odustanete?

Izazov, ta teška riječ koju pominjete, često udalji, savlada, jače od torture i mača. Odustati i ne biti makar “zaštićeni svjedok prstoreda, četkice, celuloidnih čestica ili slova“ koja mogu nešto da promjene, opet nije dobar izbor. Odustajao sam na par dana, mjeseci, ali vraćao se uvijek iznova bez obzira da li je « da », ili « ne » ispisano na način kako neko priželjkuje da to uradim. Proslijeđujem iz ustiju, prsta i riječi ono što mi neko koga volim izdiktira sa nekog mjesta, koje nije realan okvir. Ja sam bojler sa toplom vodom koju je zgrijao neko prije mene. Ne volim kad čujem ćutanje, to me plaši. Jednu zemlju treba da plaši kad umjetnici ćute.

Hrvatska ima “Parni valjak“, Srbija bend “Bajaga i instruktori“, a mi “Perper“. Koliko je samo generacija osvitalo uz “Sanjaj me“ , “Kome dolaziš u san“, “Dobre noći nek te čuvaju“, “Dobrovoljac“, “Dio refrena“, “Perperi i zlato’’… Kakav je osjećaj, a negdje i odgovornost saznanje da ste, ko zna koliko puta, obojali nečije važne životne trenutke?

Onaj ko ih stvara, u trenutku dok radi nešto novo, ne misli na prošlu emociju. Traži uvijek novu koja će nekom novom biću biti laka za prepoznavanje onog što i sam osjeća. Volim što na taj način mogu da komuniciram sa publikom. Nekad sa više, a nekad sa manje uspjeha. I oni koji slušaju će sazreti i vratiti se onom što nijesu shvatali u nekom prethodnom trenutku slušanja. Udariće ih ista lokomotiva sjećanja sa bezbroj vagona koji se nalijepe na nju. Treba vremena za nešto što nije urađeno da se “posrka“ kao instant supica iz kese. Neko ko očekuje brzu reakciju publike, ne znam da li ima modus da toliko čeka. Strpljen-spašen.

“Perper“

Kakve su prilike u “Perper“-u. Koji su dalji planovi, kako s bendom tako i Vaši individualni?

Ove godine smo se aktivirali i imali jedan zavidan broj svirki. Mislimo da uskoro objavimo jedan singl sa spotom i ispričamo jednu našu staru/novu priču sa određene distance ćutanja. Nakon toga očekujem da ćemo nastaviti sa svirkama i snimanjem nekih novih pjesama. Radujemo se kad se okupimo. Eto, da ne žurim sa najavama jer svakako bićemo u kontaktu sa dobrim povodom.

Ostale članke/kolumne Milanke Ćorović možete vidjeti ovdje http://crna.gora.me/author/mila/

Advertisements

Ostavite komentar