Profesionalizam nikad nije odvojen od pozitivne energije, dobre vibracije, upornosti, motivisanosti i posvećenosti. Da bi se razvijao, mora se stalno zalivati, hraniti i maziti. Svega toga svjestan je današnji sagovornik portala Crna Gora, novinar i slikar Vladimir Fuštić.
U intervjuu koji slijedi govori o počecima u slikarstvu, ljubavi prema novinarstvu, kulinarstvu…
Da li ste naslijedili talenat i ljubav prema slikanju ili to u porodici počinje s Vama?
Moja majka voli da kaže da sam talenat za slikarstvo naslijedio od nje. Ona konstatuje da je oduvijek lijepo crtala. Ipak, bavljenje umjetnošću na ovakvom nivou počinje od mene. Već u ranom djetinjstvu pokazao sam zaintersovanost za boje, oblike i prenošenje mašte na papir. Prije šest godina, nakon totalne izopštenosti umjetničkog svijeta, vratio sam se slikarstvu sa velikom energijom i oduševljenjem kao da se prvi put susrijećem s takvim svijetom.
Kako biste opisali lični stil u slikarstvu. Šta Vas inspiriše?
Moj stil još uvijek nije definisan. Većina smatra da je to mana, ali ima i nekolicine onih koji to vide kao pozitivan trenutak u mom slikarstvu. Prolazim kroz sve stilove ove divne umjetnosti, ne razmišljajući konkretno o stilu, već samo o predstavi na slikarskom platnu. Inspiriše me gotovo sve što vidim oko sebe. Inspiracija se mijenjala kroz godine rada, ali i dalje me nadahnuje ono što me okružuje, a to znači gotovo sve. Ljudi, priroda, Crna Gora, sociologija, psihologija današnjeg življenja, ekologija, ali u poslijednje vrijeme primjećujem da me počinje zaokupljati samo boja.
Djeluje da za slike koje stvarate treba uložiti mnogo umijeća, rada i vremena. Kažite nam nešto o tom procesu.
Za realnije slike, kojima se ljudi više dive, poput portreta i prirodne ljepote naše zemlje, treba više umijeća i vremena, dok apstraktna slika može da nastane i za pola sata. Mnoge moje slike nastajale su duže jer sam uvijek tražio šta bi valjalo promijeniti na njima. Sliku „Bitka za utopiju“ stvarao sam četiri godine. Možda bih je i dalje slikao da nije završila u privatno vlasništvo (smijeh).
Osim kroz slikarstvo, izražavate se i kroz novinarstvo i kulinarstvo. Koliko je teško slikarsko platno i četkice zamijeniti s emisijama koje vodite i gastronomijom?
Novinarstvo je moja prva profesionalna ljubav, tako da u vođenju emisija uživam podjednako kao tokom stvaranja umjetničkih djela. Novinarstvo zahtijeva kreativnost, a svaki posao u kojem je krativnost neophodna meni itekako prija. Ne bavim se samo novinarstvom i slikarstvom, već i video produkcijom, snimanjem, fotografisanjem, montažom… Kulinarstvo je moja ljubav kojom obradujem sebe i bliske ljude, ali je nikad nijesam pretočio u profesinalno djelanje. Od mljekare „Srna“ dobio sam nagradu za originalni recept kolača sa malinama što mi je draga uspomena.
Kao kreativni stvaralac da li se koristite i slikarskim umijećem pa na poslasticama koje pravite oslikate neku simboličnu figuru?
Dekoracija kolača i torti mi nije najsjajnija, dok slana jela znam lijepo ukrasiti. Prilikom dekoracije torti i kolača mi ne odgovara material, a ni površina na kojoj radim.
Možete li nam otkriti neke buduće profesionalne planove kako u novinarstvu, tako i u slikarstvu i kulinarstvu?
U kulinarstvu nemam planova, bez da svakodnevno spremam za sebe i najbliže. Volio bih da otvorim restoran, ali to su daleki snovi. U novinarstvu sve ide po planu, a što se tiče slikarstva, fokusiraću se na otkrivanje novih stilova, načina izražavanja, materijala i formi.
