KOLUMNA: Danas kada postajem diplomac

PIŠE: Milanka ĆOROVIĆ

 

Često znamo da osobu koja je fakultetski potkovana etiketiramo kao obrazovanu. Neki akademci nam dobro “natrljaju na nos“ kako se u njihovom indeksu nižu položeni ispiti sa sve “deadline“ datumom, prosto rečeno u roku. I zaista jeste satisfakcija taj dokument u kojem napismeno imaš potvrdu za svo vrijeme koje si proveo “dubeći“ nad knjigom, odvajao ga od onog koje se u tim godinama blejački troši. Sa 23 godine se opasno dičiš diplomom, tom hartiom od vrijednosti.

Kroz glavu prošaltam sva ona buđenja u cik zore, “jurnjava“ za i ne baš tako udobnim busom koji se klacka do drugog grada, pa sa autobuske stanice prtim snijeg, branim se od vjetra ili kiše sa svim knjigama obimnog sadržaja. Sve to da bih stigla na “samo“ jedno predavanje.

Novac koji sam sa zadovoljstvom, umjesto da kupim neku modernu T-SHIRT, odvojila za vanstudijske knjige “Ribari ljudskih duša“ i “Znati i vjerovati“ jer me profesor sociologije religije Đuro Šušnjić, fascinantnim predavanjima inspirisao da uzmem ta njegova djela. Beskrajno mu hvala! Onako gladna mudrih riječi upijam kao sunđer. Kako sam samo ponosna na svoju pohlepu za znanjem. Srećna što ću stići do krune svoga truda, za koju su mi roditelji često govorili “jedina obaveza koju imaš“. Međutim, na istim tim studijama, a pogotovo nakon njih, shvatiš jedno – ono donosi zvanje, a ne isključivo znanje.

Školovanost se stiče bubanjem i upornošću, a obrazovanje neprestanim širenjem vidika, radoznalošću i željom da od sebe napraviš svestranu, kvalitetnu osobu. To je slično onoj čuvenoj: odijelo ne čini čovjeka. E, pa tako ni školovanje ne čini osobu obrazovanom, ali je ono dobra osnova za isto, naravno ukoliko si toga svjestan i dovoljno mudar da tako rezonuješ stvari.

Rječnik nam se nerijetko sveo na psovke, žargon i poštapalice, da ne spominjem tračarije i slične “kulturološke“ debate. Još uvijek, među diplomcima, ima onih koji nijesu sigurni da li se pravilno piše NEZNAM ili NE ZNAM. Ako NEZNAŠ onda se fino potrudiš da SAZNAŠ i onda jednom za vazda ZNAŠ. Sa druge strane, samo psovanje i nekontrolisano piskaranje svega i svačega, jeste izraz nepismenosti, bez obzira na gramatičku pismenost. Čini mi se da turbo folk polako dobija bitku i na tom bojnom polju.

Prvi utisak koji stičem o osobi definitivno nije na osnovu predznanja da on/a ima “titule“ dip., mr ili dr, što svakako jeste za poštovanje i uvažavanje, ali nekako sa nestrpljenjem čekam da izusti tu prvu rečenicu ili narodski rečeno progovori. Iśaaaaa, kako se samo silno obradujem kada su sagovornikove izražajne sposobnosti, pogledi na temu o kojoj diskutujemo i gestikulacija tijela savršeno u skladu sa zvanjem koje ima ispred ličnog imena i prezimena. Sa druge strane, istom tom snagom od sebe me “oduva“ kada se utvrdi suprotno. Identična zvanja, a potpuno drugačija konverzacija. Sa jednim komunikacija potvrđuje njegovo obrazovanje, a sa drugim samouzdizanje i samopotvrda ega, ma ništa više od jednog dobrog školovanja.

Najodgovorniji za kompletnu sliku o svom zvanju je upravo onaj koji je njen vlasnik. I pored toga što smo u roku i sa visokim ocjenama zapečatirali indeks, ako nijesmo osviješćeni da je školovanje samo prva stepenica na koju smo zakoračili, može biti loše za polje djelovanja na koje smo se nameračili, a ništa manje opasno i po one koji će se na njemu naći.

Školovanost i obrazovanje – funkcionišu poput Jin i Janga koji opisujuju dvije glavne suprotstavljene, ali komplementarne sile. Podsjećaju na punoglavce, dodiruju se po jednoj krivulji i izgleda kao da se stalno ganjaju. Znak je u obliku kruga gdje se bijeli i crni dio savršeno dopunjuju. Pa neka tako i bude!

Advertisements
Želite reklamu na Portalu Crna Gora? Javite nam se!

Želite i Vi da pišete za Crnu Goru? Pridružite nam se!