RAZGOVARALA: Milanka Ćorović
“Muzika ima moć da oblikuje karakter“ (Aristotel)
Neko je jednom konstatovao da muzika zaobilazi svjesni dio uma i direktno komunicira sa podsvješću, snažno utičući na čovjeka. To je temelj njene moći.
Dokazano je mnogo puta da sve što smo ikad doživjeli ili naučili, sve što je ušlo u naš um putem pet čula – svjesno ili nesvjesno – nikada više otuda neće izaći, ostaje zauvijek zabilježeno. Jedino što možemo jeste da nastojimo da biramo kojim sadržajima ćemo izlagati svoju podsvijest.
U skladu sa tim, za današnju sagovornicu sam vrlo svjesno odabrala crnogorsku opersku pjevačicu koja nastupa na uglednim pozornicima širom svijeta, a uspjesi ne izostaju. Ona je, između ostalog, prije nekoliko godina briljirala na Evroviziji klasične muzike u Beču, gdje je učestvovalo 40 operskih pjevača, a publika joj je dodijelila prvo mjesto. Već godinama ima privilegiju da nastupa sa ljudima koji su joj u djetinjstvu bili uzori, i koji zapravo važe za najbolje na svijetu. Ona je Ivana Čanović.
Ivana i ja smo razgovarale o njenim muzičkim počecima, o situaciji među operskim pjevačima u Crnoj Gori i daljim planovima…
“Muzika je posrednik između duhovnog i osjećajnog života“ (Betoven). Biti operska pjevačica u Crnoj Gori toliko je neobično zanimanje da se graniči sa egzotikom.
Operu razumije, voli i sluša veoma skučen krug ljudi. Kako ste se odlučili da opera bude Vaša profesija odnosno da ona postane spona, gore citirane misli “duhovnog i osjećajnog“?
Slažem se da je veoma egzotično i neobično baviti se operom u Crnoj Gori, ali uskoro ćemo i to da promijenimo. Opera je jedna od najljepših umjetničkih formi i Crnogorci zaslužuju priliku da osjete kako je lijepo vratiti se u daleku prošlost, sanjati, zaboraviti na probleme, imati posebna osjećanja zahvaljujući divnoj muzici i priči koja nikog ne ostavlja ravnodušnim.
Mnogo puta se desilo da moji prijatelji ili poznanici ne poznaju operu ili nijesu imali priliku da je slušaju, pa nijesu ni imali interesovanje. Međutim, nakon odlaska u teatar, promijene stav, pa im se dopadne i zainteresuje ih, jer su je upoznali. Nijesam jasno bila odlučila da se bavim ovom profesijom, jednostavno mi je zvijezda vodilja godinama pokazivala put do ostvarenja snova za koje nijesam ni znala da imam u duši.
Za operu je poznati kompozitor i pijanista Entoni Dejvis rekao da je ona ništa drugo do način da se ispričaju najljepše priče o životu. Kako biste je Vi definisali?
Opera je veoma intenzivan i dubok način da se prenesu emocije publici, osim priča o životu priča se o smrti, o legendama, mitovima, istoriji… o svemu realnom i nadrealnom. Kompozitoru nije samo cilj da čujete šta operski pjevači žele da ispričaju, on želi da osjetite emociju, slušajući muziku kojom je oslikao svaki trenutak.
Opera je magična, podsjeća nas na prave vrijednosti čovječanstva: na ljubav, zdravlje, porodicu, prijateljstvo, prirodu. Iako poznajem odlično libreto, više puta sam se isplakala na kraju iste opere, jer je toliko emotivna.
Vaš prvi nastup bio je u Berlinu 2006. godine u operi “Krunidba Popeje“ Monteverdi-ja u ulozi Valeta. Kao veoma mlada umjetnica susreli ste se sa velikim profesionalcima. Kako danas gledate na taj nastup?
Nastup u Berlinu je bio jedan od presudnih momenata u mojoj karijeri, jer sam tada donijela odluku da nastavim sa školovanjem glasa. Uživala sam u pripremama, u pjevanju, a publika mi je dala snagu i podršku.
Profesionalci iz Njemačke su mi tada savjetovali da upišem konzervatorij u Italiji kako bih naučila tehniku koja odgovara mom glasu i repertoaru. Iz svakog iskustva se nauči nešto novo i bitno, a tada sam naučila šta znači raditi u operskoj produkciji i sarađivati sa profesionalcima.
Jedna ste od rijetkih operskih pjevača s naših prostora, koja je imala priliku da nastupa sa slavnim italijanskim tenorom Andreom Bočelijem. Kako je došlo do saradnje?
Veronica, supruga maestra Bočelija, me je pozvala jer je maestro čuo moj glas i izrazio želju da me upozna i da radimo zajedno. To je bio jedan od najsrećnijih dana mog života. Bila sam u njihovoj vili par dana, gdje smo se upoznali, pjevali i pravili program za koncert u Rimu.
Cijeli svijet je zaljubljen u njegov glas i divan je prijatelj. Nakon koncerta u Rimu, gdje smo izvodili arije i duete iz italijanskog repertoara, ove godine smo zajedno pjevali na otvaranju jednog od najboljih operskih festivala svijeta (Festival Puccini u Torre del Lago). U oktobru smo imali humanitarni koncert u teatru “ Verdi“ u Pizi za Fondaciju “Arpa“. Imamo u planu da nastavimo sa saradnjom.
Kakva je situacija među operskim pjevačima u Crnoj Gori, s kojim problemima se mladi pjevači najčešće suočavaju?
Djeca koja žele da uče solo pjevanje, mogu školovati glas u srednjim muzičkim školama, a ako žele da nastave, nažalost nemamo taj odsjek na Muzičkoj akademiji, iako bih željela da se uskoro uvede i ovaj odsjek u Crnoj Gori. Za sada moraju da studiraju opersko pjevanje u inostranstvu.
Naša država ima veoma dobar geografski položaj i zdravo se hranimo, tako da se rađaju talentovana djeca koja prirodno imaju lijepe i moćne glasove. Nadam se da ćemo uspjeti da realizujemo projekte na kojima radim, da bi crnogorski pjevači imali priliku da rade u svojoj državi.
Pretpostavljam da za određene uloge tijelo mora biti dovoljno spremno, a glas prilagodljiv ulogama. Koliko Vas godine ograničavaju prilikom odabira zahtjevnijih operskih uloga?
Ovu profesiju bih uporedila sa profesijom sportista. Moramo da vodimo računa o ishrani, da unosimo dovoljno tečnosti, spavamo minimum osam sati dnevno, da pravilno dišemo, vježbamo i vodimo računa o svom glasu.
Što se odabira uloga tiče, pored mojih želja, glasovnih i fizičkih mogućnosti, imam stručni tim profesionalaca koji donesi odluke o mom repertoaru, to su profesorice koje su zadužene za trening glasa: Donata D’Annunzio Lombardi i Heidi Brunner, kao i moja agencija “Stagedoor“, agenti Angelo Gabrielli i Stafano Scardovi.
Moj glas je lirski, biramo uloge u skladu sa tim i mojim godinama. Dešavalo se da mi nude dramatske uloge, koje ću vjerovatno prihvatiti za desetak godina, ali za sada ih odbijam, bas zbog mojih godina i iskustva.
Sami ste veoma moderni i u skladu sa vremenom – smatrate li da i operu treba “modernizovati“. Da li može opera danas nekako više da se približi mlađoj publici?
Pokušavam da živim u skladu sa vremenom i kulturom. Koristim “social media“ i želim da moja publika na taj način bude obaviještena o svemu što radim. Mlađoj publici savjetujem da upoznaju operu i kvalitetnu muziku, a roditeljima preporučujem da djeci priušte da slušaju umjetničku muziku, a ne ovu današnju katastrofu koja nije ni muzika, ni kultura.
U inostranstvu teatri mnogo ulazu u projekte koji uključuju prisustvo djece, kako da budu dio publike, tako i da budu na sceni. Opere su pisane i za dječiji hor i dječije solističke uloge. Moja kumica Kalina je počela da sluša operske arije od kada je imala manje od godinu dana. Slučajno je čula da moj telefon ima muziku iz arije Ledene Kraljice iz Mocartove “Magične Flaute“ i oduševila se. Sada ima tri godine i satima može da sluša operske arije.
Ona je primjer da djeci može da se pruži da slušaju kvalitetnu muziku, a ne ono što se trenutno plasira. Insistiram da djeca slušaju umjetničku muziku i da pjevaju dječiju, a ne onu za odrasle, čiji tekstovi nijesu prikladni za djecu, a ni muzika za mlade glasove.
O kojim rolama maštate i koji operski kompozitori pišu muziku najbližu Vašem senzibilitetu?
Najveći dio mog repertoara su uloge iz Mocartovih i Pucinijevih opera. Izvodila sam uloge iz skoro svih perioda, od baroka do modernog perioda. Najviše pjevam na italijanskom jeziku, posebno volim italijanske kompozitore. Nekako mom glasu taj repertoar posebno odgovara.
Sada radim na ulozi Violete iz Verdijeve “Traviate“, koja je jedna od najtežih i tehnički najzahtjevnijih. Ta uloga mi je veliki izazov i nadam se da ću uspjeti da je izvedem onako kao što bih željela, a da će moja publika uspjeti da osjeti sva moja osjećanja i misli, pošto je uloga Violete veoma kompleksna.
Kada i gde Vas publika može čuti uživo u narednom periodu?
Trenutno sam na Sardenji, pjevam dvije uloge u Verdijevoj operi “Rigoletto“. Premijera će biti u Teatru Cagliari 14. decembra, a replike svakog dana do 24. decembra. Nakon ove operske produkcije, velika mi je čast i mnogo sam srećna što ću konačno da pjevam u Crnoj Gori.
Koncert će biti prvi novogodišnji u istoriji Crnogorskog Narodnog Pozorišta, krajem decembra, a naši gosti su veoma uspješni i poznati muzičari sa svjetskih pozornica. Za ovaj projekat sam zahvalna umjetničkom direktoru teatra Željku Sošiću koji je pozvao mene, naše goste i koji uspješno radi na realizaciji istog, kako bi crnogorska publika mogla da uživa u kvalitetnoj muzici.
Ostale članke/kolumne Milanke Ćorović možete vidjeti ovdje http://crna.gora.me/author/mila/
